'Oca su mi ustaše tijekom rata zarobili, a nas protjerali. Unatoč svemu, nikad mi na pamet nije palo da su to učinili Hrvati'

Dan nakon Božića, točno prije pet godina, Hrvatska je izgubila jednu od najvećih novinarki i televizijskih lica, Milku Babović. Ova legendarna sportska novinarka, televizijska komentatorica i stručna suradnica olimpijskih te eurovizijskih programa, ostavila je dubok trag na našoj medijskoj sceni, a njezina smrt 2020. godine šokirala je mnoge. Iako je preminula 26. prosinca te godine, čak je 19 mjeseci trajao pronalazak odgovarajućeg mjesta za njezinu urnu, što je dodatno potreslo javnost. Milka Babović rođena je 1928. godine i već se u mladosti zaljubila u sport. Sa 17 godina započela je svoju profesionalnu atletsku karijeru i vrlo brzo ostvarila zavidne i upečatljive uspjehe. Bila je članica atletskog kluba Mladost, a kao reprezentativka Jugoslavije postigla je zapažene rezultate. Dvaput je bila svjetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama, dok je na Europskom prvenstvu u Bernu 1954. godine bila peta u istoj disciplini. Uz 17 titula prvakinje Jugoslavije i čak 27 srušenih državnih rekorda, Babović je ostavila neizbrisiv trag u povijesti jugoslavenske atletike. Bila je članica jugoslavenske reprezentacije čak 26 puta, a dvaput je postala i prvakinja "Balkana".

Nakon što je okončala svoju atletska karijeru, ljubav prema sportu nije je napustila. Usmjerila je svoje talente u novinarstvo, gdje je kao sportska novinarka, komentatorica i urednica dala veliki doprinos hrvatskoj televiziji. Milka Babović bila je jedna od osnivačica i dugogodišnjih urednica sportske redakcije tadašnjeg TV Zagreba, a njezin rad na Hrvatskoj televiziji ostavio je neizbrisiv trag, osobito kroz dugogodišnji angažman na olimpijskim i eurovizijskim prijenosima. Osim toga, valja napomenuti samo jednu malu i zanimljivu crticu u njezinu bogatom opusu - kada je žirirala u showu "Ples sa zvijezdama", a koji se prvotno emitirao na Hrvatskoj radioteleviziji.

U jednom od svojih intervjua koji su mediji često prenosili, Milka je opisala svoje obiteljsko porijeklo koje je bilo povezano s raznim narodnostima i kulturama. "Ja sam hrvatska sportašica, iako su mi to neki zbog porijekla osporavali. Moji su korijeni odsvud, otac mi je bio Crnogorac, majka srijemska Njemica koja je djetinjstvo provela u Francuskoj. Očev otac, moj djed, ratovao je s Turcima pod Skadrom, djed po majci bio je austrougarski oficir koji je službovao u Zagrebu. Oca su ustaše tijekom Drugog svjetskog rata odvele u zarobljeništvo, nas su protjerali. Unatoč svemu, nikad mi na pamet nije palo da su to učinili Hrvati, učinili su to 'radikalni ljudi' kakvih, nažalost, ima uvijek i ima ih svugdje. Svašta smo kao obitelj prošli, ali to nikad nisam pripisivala ljudima određene nacionalnosti. Kako bih i mogla biti, kad ni sama nisam niti jedne određene narodnosti", iskreno je kazala tada legendarna Babović.

Iako se njezina smrt dogodila u prosincu 2020. godine, Milka Babović nije odmah pronašla svoj vječni mir. Samo dan nakon što je napunila 92 godine, završila je u KB Dubrava zbog zdravstvenih problema, a ondje se, nažalost, zarazila koronavirusom. Dva mjeseca kasnije preminula je, no njezina urna nije bila položena na grob sve do 19 mjeseci kasnije. Tijekom tog razdoblja, urnu s njezinim posmrtnim ostacima čuvali su u pogrebnom poduzeću, jer se nisu mogli riješiti nesporazumi između obitelji i Grada Zagreba. Prema izvještajima, problem je nastao zbog pandemije i smjene gradske vlasti koja je trebala osigurati prikladno mjesto za njezin grob. Dodatni problemi nastali su kada je njezin nećak urnu s Mirogoja odnio u posmrtnu pripomoć, tada je doznao RTL. Na svu sreću, nesuglasice su naposljetku razriješene i Milka Babović je svoje zasluženo mjesto našla u Aleji velikana zagrebačkog groblja Mirogoj.

Babović je bila puno više od novinarke ili sportašice. Bila je simbol hrabrosti, strasti prema svom radu, poslovima koje je besprijekorno obavljala i ljubavi prema svom narodu. Njezin doprinos novinarstvu i sportu ostao je neizbrisiv, a njezina smrt i izazovi s kojima se obitelj susrela tijekom posljednjih mjeseci života podsjećaju nas na to koliko često moramo proći kroz teškoće i nepravdu kako bismo došli do mira. Neka njezino naslijeđe bude trajni podsjetnik na Milkinu neizmjernu posvećenost poslu, obitelji i domovini.