'Ne bih si nikad oprostio da je Oliver otišao bez da smo se pomirili, a Thompsonova emocija srušila me s nogu'

Nakon golemog uspjeha s pjesmama "Ako ne znaš šta je bilo" i "Sokolovi", bend Hrvatske ruže, predvođen jednim od najplodonosnijih domaćih autora, Nenom Ninčevićem, ponovno je oduševio publiku. Ovaj put, u suradnji s Josipom Ivančićem, udahnuli su novi život deset godina staroj baladi "Na kamenu rođen". U velikom intervjuu za Ekran Večernjeg lista Ninčević je s nama podijelio priču iza novog spota te se prisjetio nastanka nekih od najvećih hitova iz njegove nepresušne riznice, suradnji s pokojnim Oliverom Dragojevićem i Zdenkom Runjićem, ali i manje poznatih detalja iz privatnog života.

Sad kad su spot i pjesma "Na kamenu rođen" ugledali svjetlo dana, jeste li zadovoljni prijemom publike?
Nemam ja nikakvo pravo biti zadovoljan ili nezadovoljan... pjesma je pismo poslano s markom za odgovor i povratnom adresom, ako odgovor stigne, bit ću sretan, međutim nekada prođu godine bez odgovora, misliš neće nikada ni doći i onda čuješ kako je netko pjeva uz gitaru ili na nekoj zabavi i odgovor znaš i bez da otvaraš pismo. Velika očekivanja su neprijatelj stvaranja, pišeš iz potrebe, ako se pri tom još dogodi da ljudi prepoznaju tvoju emociju, to je najveća nagrada. Bar meni, tako je bilo od prvog dana, tako je i sada i ja drugačije ne mogu i ne znam.

Pjesma je prvotno snimljena s Josipom Ivančićem, no dugo se čekao novi aranžman. Zašto?
Istina, napisana je davno, prije desetak godina... težak period života... imao sam osjećaj i dijagnozu da odlazim s ovog svijeta, napisao sam nekoliko pjesama s porukom djeci i prijateljima, da znaju kad me ne bude u par nota i stihova što mi je tada prolazilo glavom i da znaju da se ne bojim i da je bilo dana kada sam bio istinski sretan. Jedna od tih pjesama je i ova... Josipu se dopala, snimljena je u jednom pitkom aranžmanu, relativno brzo, i otišla u preko deset milijuna pregleda. Vozim se prije godinu dana, naletim na nju na radiju, slušam i suza krene. Ma što imam nakon toga misliti, idemo je snimiti u novom zvuku, pjeva mi se to na koncertu i to je bilo to. Nikakvih planova i očekivanja iz prvog vašeg pitanja... i jutros na probi za Knin i Oluju sviramo i svi pjevamo i dođe onaj divan osjećaj - auuu, završila, a još mi se pjeva, prekratka je... - lošoj pjesmi nikad kraja, a traje tri minute, "Ako ne znaš šta" je bilo 8 minuta live verzija, lupiš stop time i još ti fali. E to je hit.

U spotu za oko zapinju prirodne ljepote Hrvatske, kako ste odabrali lokacije za snimanje?
Hvala na ovom pitanju... sad sam preponosan... prvi put u životu sam dao ideju za video, hajdemo svatko ispod table svoga grada, u mom slučaju zaseoka Ninčevići... i evo i Velića i Jabuke, to su Ivo i Iko, Kruševo Nixon, Dograde bubnjar Stoja, Pag i Gorica Antonio, Josip Tomislavgrad, koliko se samo ljudi zaustavilo na cesti - Ma je l' ovo Ruže snimaju kod nas? To momci, svaka čast što poštujete svoje - s tim da meni nitko nije rekao momak, ne znam zašto, a baš sam uredio lijepo, to je valjda zato što imam 64 godine, nemam drugog objašnjenja, ha, ha, ha... a leglo bi mi to momak.... Hrvatska je najljepša zemlja na svijetu. I da nije, meni je. Ma gdje god kameru usmjeriš, sve ljepota dok se pogled pruža. Ne zove se himna uzalud "Lijepa naša"...

Tekst sadrži poruku vašoj djeci, u kojoj mjeri je odnos s ocem izgradio vas kao osobu?
Odnos s ocem je bio i divan i težak...od malih nogu sam shvatio da je život nekad pjesma, nekad ljuti boj (refren Thomsponove pjesme "Život")....bio je jako strog i dominantan. Djeca me zezaju u ulici zbog naglaska i obrijane glave. Ono, stara fora, Splićani i Vlaji (to smo mi, oni koji su došli u Split iz Zagore kroz tunel na Klisu) i naravno prorade geni kameni, polete šake i kako ih je bilo više, dođem kući sav krvav, on dođe radničkim busom u 14.30 i kad me vidi prvo kaže: - Idi dole i uberi šibu... - a koju, majke ti. Mrzio sam taj grm, debela boli ajme, a tanka peče... Kad se razbolio, nebrojeno mi je puta rekao da mu je žao zbog toga, a ja bih ga zagrlio i rekao: - Ma ja se toga i ne sjećam.... - a sjećao sam se. I zato nisam nikada na svoju djecu podigao glas ili ih ne daj Bože udario... Nije batina iz raja izašla, to je jedna od većih gluposti koje sam čuo i pročitao. Sjećam se kad sam napisao "Ne bojim se drugova", bio je i stih "Ne bojim se kadrova", a on sluša, osamdesete, Partija drma i kaže: - Nema tebi nego u Njemačku ili ovdje u zatvor - ma bolje Njemačka, ha, ha, ali nitko me nije ni dirao ni zabranio. Valjda su drugovi već znali što se sprema. Nije valjda, nego su znali.

Na koncertima Hrvatskih ruža svirate i repertoar Tutti Fruttija?
Zapravo je koncert Hrvatskih ruža moja autorska večer, uz dvije ili tri iznimke koje nisam napisao, ali ih volim pa ih izvodimo... Nove pjesme Ruža, par klasika Tutti Fruttija, tipa "Nasloni glavu" i "Stvari lagane", nekoliko hitova koje sam radio za Thompsona kao "Geni kameni", naš duet "Ako ne znaš šta je bilo", "Neću izdat ja" ili "Ka bez duše", evo skinuli smo jučer i "Devedeset neke". Ima i pjesama koje sam pisao za neke druge izvođače, navodno je i "Postelja od ruža" sada hit pa smo i to navježbali... Ja sam i zaboravio da sam to napisao, a ljudi sve pjesme znaju, pjevaju s nama. Dosta je to sve prožeto emocijama, pogotovu kad idemo prema kraju i dođe "Krist na žalu", onda mi suza suzu goni, sjetim se svojih pokojnih i raspadnem se. Pet sam je puta na probama izbacivao vani i pet puta vraćao.... Kako zbog ovih amputacija stopala ne mogu podnijeti teret gitare, navikavam se na mikrofon, nije nimalo jednostavno, uzmem je na par pjesama i osjetim se živ.. Promašim tu i tamo koju notu, ali to je takva buka i energija da nikome ne smeta...valjda band kaže: - A njegove su pjesme, štaš' mu sad, nek udara kad voli...

Potpisujete brojne hitove drugih izvođača, pa je tako pjesma "Evo noći, evo ludila" Vlade Kalembera postala prava slavljenička himna. Kako je nastala i jeste li odmah znali da će postati takav fenomen?
To je ono: - Pliva prsno, pliva leđno, pliva butterfly... - to Vlado bolje priča, ali otprilike je bilo ovako... Već je imao melodiju i ja sam se pakovao za Split. Došao je s gitarom i ja mu kažem: - Imam deset minuta, sviraj... Krene on i ja živčan: - Pa ovo već ima tekst "Beži Jankec", maznuli ste melodiju... Ma ne, malo smo se naslonili u A frazi... Da naslonili, betonirali ste se... - i krenem: - Svako jutro oko podne probudim se ja, nekad i u dva. To je Kalemberov život, a ne moj, ali kad je moj stari, koji se cijeli život dizao u pet da iznervira budilicu koja je zvonila u 5 i 5, a on je poklopi "Kasniš, kasniš", to čuo, jedini je komentar bio: - A lipo si se opisa.... Uglavnom, napisao sam je spuštajući se niz stepenice i trpajući stvari u gepek. Ljudi na prozorima, Kalember pjeva kraj auta, ja pišem u neku teku na krovu i bude hit... Eto, nije teško napisati hit ako imaš auto i gitaru.

Balada "Kada zaspu anđeli" jedna je od najemotivnijih pjesama koje ste napisali. Što vas je inspiriralo za tako duboke i dirljive stihove?
Tu pjesmu volim. I inače sve što sam pisao s pokojnim Zdenkom Runjićem obožavam - i "Dženi" i "Žuto lišće" i "Vagabunda" i "Lipa si lipa". Imamo nas dvojica bar pedesetak hitova koje smo zajedno pisali. Ove se sjećam u nulu... Bio sam u Sloveniji, Zdenko zove, panika, panika... sutra je do 12 sati rok za predaju pjesama za Doru. Imam nešto, nemam stihove. A ja na nekoj večeri, vino ledena berba, pijem kao sokić. - Što sad? Pa neće Karan na Doru i nećeš ti... Neeee, neeee... šaljem ti melodiju... Dignem se s večere, u hotelu sam, odem u sobu i napišem je u real timeu, šaljem je u poruci i vratim se piti. Očekujem sad će me nazvati, izvrijeđati i morat ću je ozbiljno napisati. Ne sjećam se niti jedne riječi osim Ostani i Kada zaspu anđeli i on zove: - Ti si moj genije, ovo će pobijediti - ajme što je bio sretan.... I stvarno je pobijedio Karan, imam tu Doru dan danas na klaviru. Ima u toj pjesmi nešto, ne bi se ona tako brzo napisala da nije dugo bila u meni, a i Zdenku je značilo. Puno je on mene toga naučio i poštovao da ga tu večer izdam. I nisam.

Surađivali ste s najvećima, uključujući i Olivera Dragojevića. Kakvo je bilo iskustvo stvaranja za takvu glazbenu legendu?
Oliver je Oliver. Dugo nismo govorili. Ja kriv. Počeli smo surađivati u vrijeme kad je već imao sa Zdenkom predivne pjesme, ali nije imao prodaju. I puknem to "Žuto lišće ljubavi", Grk veći od Grka Zorbe. On jazzer, kralj harmonija, zgrožen od pjesme s dva i upitnim trećim akordom. I snimi to. I proda u sekundi 300.000 albuma, krenu nastupi, pjeva on sva moguća remek-djela, a publika viče "Žuuuto lišćeeee".... Ubilo ga i onda je izjavio da se samo te pjesme srami u karijeri. Gdje ćeš to meni reći, ja još pamtim ono splitsko s visoka Vlaju. Au, gdje me pogodi. I ja naravno lupim kontru u nekim novinama: - Ako se srami, neka vrati sve pare koje je zaradio na njoj. Glupo, sad bih to odšutio... I pomirimo se u Vela Luci, Tedi me nagovori da mu kucam na vrata, izgrlimo se, sutra ode u Split i sazna da je smrtno bolestan. Dalje sve znate. Ne bih si nikada oprostio da je otišao, a da to nismo riješili. Veliki Oliver, što sam stariji, to sam njegov veći obožavatelj.

'Geni kameni' jedna je od najpoznatijih i najžešćih pjesama u vašem opusu koju ste radili za Thompsona. Kako je tekao proces pisanja teksta koji je izazvao toliko snažne reakcije?
Ja Gene doživljavam kao intimnu obiteljsku priču. Pomogao je i taj inat iz djetinjstva, nije to bilo nimalo ugodno, deset na jednoga. Lako se sada šaliti na svoj račun, ali taj osjećaj da si strano tijelo u novoj sredini zna jako boljeti. Eto, zato za djecu Zagore kažem "Plave krvi, bijelog lica", i zbog toga što je obitelj raseljena "Loša bila 45.". Ta pjesma je čista kao snijeg bijeli i ima svoju poruku "Gdje god da te život nosi, uvik moraš znati tko si..." Gdje god da je čujem, gdje god da je ili Marko ili Ruže ili bilo tko drugi izvodi, srce mi je ko' planina... I izraz "geni kameni" je ušao u upravni govor, to je za mene veliko priznanje. Ako je netko čuje drugačije njegova stvar.

Severinina "Trava zelena" naišla je na nespretnu i, najvažnije, netočnu interpretaciju. Postoji li još neki vaš tekst ili pjesma koju su krivo protumačili, a da vam je ostalo u sjećanju?
"Trava zelena" je nastala u Kutiji šibica dok sam radio za Tutico Mislim da smo napisali "Dalmatinku" i "Palomu Neru", i to su bili megahitovi. Onda je Zrinko tražio od mene pjesmu za novi album i danima mu se nije ništa sviđalo. Debela neka noć, već sam bio slomljen, što god probam, njemu ne valja. I dignem se, idem kući, ne mogu više... Vidi on da stvarno idem, pa onako pomirljivo: - Pa što ćemo staviti u ovaj refren? Ma stavi "Raste trava zelena", baš me briga - i kroz vrata... Sutra svi dođemo i on kaže neka bude 'Trava zelena'... Ja mislio da je lud, a ono bum, HIT....

Koja vam je prva asocijacija na spomen imena Rajka Dujmića?
Talent, talent i opet talent. Godine smo skupa proveli, hitova napisali, a meni fali i fali ta lakoća našeg stvaranja....I moj prijatelj, naravno. Split, noć, kod mene doma nije bilo klavira. 'Nebeske kočije' napišemo uz gitaru... Uđe u studio, mislim da je bio album "Krila leptira", ljeto, stane za klavijaturu i samo vikne puštaj traku. I sve iz prve odsvira. A naše smijanje, pa to je sve zvonilo. Stari i on sjede u moru na nekim pletenim stolicama i piju vino...i stol je u moru... Ja dolazim s nekog koncerta i ne mogu očima vjerovati.... Pa te stolice ne da ćaća nikom taknuti, u moru su, propadaju sto posto, što bi... I dođem do njih, umiru od smijeha, a nije se baš otac nasmijao u životu... - Stari, šta bi? - a kaže: - Donio Rajko neku škiju iz Hercegovine. Hoćeš ti probati? Neka Lovre, samo ti puši, ha, ha, ha.... - a Rajko me gleda nevinim pogledom. Puno ga je moj stari volio. Nakon toga je par puta pitao kad će opet Rajko u Hercegovinu. Cirkus, ali bili smo obitelj koja se istinski voljela....

Jednom prilikom izjavili ste kako nije normalno da u hrvatska glazba u Hrvatskoj ostane u zapećku. Kako komentirate današnju glazbu i tekstove pjesama koje slušaju mladi? Kako vratiti izgubljeni glazbeni identitet?
Mladi slušaju ono što mladi slušaju. Kao i mi u svoje vrijeme. I mi smo bili čudni svojim roditeljima ili profesorima. Ne vidim nikakav problem u tome sve dok ne povjeruju u te idiotske priče koje glorificiraju mafiju, robne marke i sjaj života na ulici. Ja sam prošao ulicu i nije taj život nimalo sjajan. Normalno je da netko s ulice želi gore u bolji život, ali je groteska kad netko s normalnim životom sanja ulicu. Nema romantike na asfaltu. Mislim da je hrvatska mladost prosvijećena i školovana i odgojena i da su to samo faze odrastanja. Kada sam izjavio da nije normalno da je hrvatska glazba u zapećku rekao sam i da ću dati sve od sebe da ne bude više tako i eto, uspjeli smo. Više je mladih pjevalo na Hipodromu "Neću izdat Boga ja" nego da se sve te Tik Tok i Instagram zvijezde i You Tube ‘milijunaši’ zajedno pojave i stave besplatan ulaz. Ne zove se slučajno Thompsonova pjesma 'Ravnoteža'.

S obzirom na današnje okolnosti, koliko je teško mladom bendu poput Ruža, koji pjeva o domoljublju, zajedništvu i ljubavi, pronaći mjesto pod suncem?
Hrvatske ruže imaju svoju misiju. Ja sam se zavjetovao da ću blaženom Alojziju Stepincu napisati najljepšu pjesmu koju moja duša može doseći i da ću se do kraja života, ovako mali, ranjen i bolestan, boriti da postane sveti. I to samo zato što sam slučajno doznao istinu i gledao kako ljudi svjedoče da ne bi bili rođeni. Naglašavam, ljudi drugih vjera i nacionalnosti, da im Blaženi nije spasio pretke skrivajući ih u bolnici Sestara milosrdnica po cijenu vlastitog života. I sad znam da je bio mučenik i žrtva svih sistema. Nije ni Vatikan preko svijeta. A i da je, skupit ćemo se 2026. i zapjevati tako glasno da i Vatikan čuje naš glas. Ako ga sretnem gore prije nego postane sveti, znat ćete da nisam uspio, ali i da ova nova mladost nastavlja tu priču i tako će na kraju biti.

Prema vašim riječima, Hrvatske ruže ne bi bile toliko interesantne bez suradnje s Thompsonom. Na koji način je uspjeh pjesme "Ako ne znaš što je bilo" pomogao bendu?
"Ako ne znaš šta je bilo" je veliki hit. Da smo ga snimili sami, teško da bi se sve baš ovako dogodilo. Markova karizma je puno pomogla, ali ostavimo karizmu... pa on je to otpjevao s toliko emocije da me srušio s nogu u studiju. Mi smo dali sve od sebe i pjesma je eksplodirala. Da skratimo, bez Marka to ne bi bio toliki hit, ali to je lijepo kada ja to kažem kao prijatelj i autor, a kad netko drugi tko nema veze s glazbom tako nešto lupi, bolje da je šutio.

Video