Monodrama "Prima facie" govori o odvjetnici Tessi koja u kaznenim procesima brani silovatelje. Razumije da silovane žene možda govore istinu, ali u njihovim iskazima traži slabe točke i tako brani svoje klijente. Često ih i oslobađa krivnje. Obrat se događa u trenutku kada je i sama silovana, kada prijavi silovatelja i kada se nađe na sudu u ulozi žrtve. Tada shvaća da je samo njezina riječ protiv njegove, da silovanje nije lako dokazati i da je ženi na sudu iznimno teško u takvim trenucima. "Prima facie" je monodrama PETIT teatra u suradnji sa zagrebačkim teatrom EXIT. Ulogu odvjetnice Tesse odigrala je glumica Nataša Janjić Medančić, gošća ovotjedne emisije "Nedjeljom u 2".
Monodrame je do sada nisu privlačile, kaže kako joj je to bio velik izazov te da je to format koji nije voljela raditi. - Volim suigru, gluma je sama po sebi vrsta igre, ja sam timski igrač, rekla je glumica koja se za ulogu pripremala tako da je oblijepila cijelu kuhinju s monolozima. - Neke dijelove sam pisala da bi mogla vizualno zapamtiti. Dosta sam privatnog vremena uložila u učenje teksta. Najteže mi je bilo odigrati početak, pravni dio, gdje je ona uspješna odvjetnica. Lakše mi je bilo odigrati kada postaje žrtva. Ta ranjivost mi je bila jako univerzalna, ispričala je Janjić Medančić.
Silovanje u predstavi nije prikazano kao u mnogim filmovima. Tessa je jedne večeri imala seksualni odnos uz pristanak, a poslije bez pristanka. - To naizgled nije silovanje u klasičnom smislu. Postojao je pristanak, a onda je bio čin bez pristanka. Jedno vrlo neodređeno "ne". Zato je tekst toliko fantastičan jer problematizira moment granice - da sve što nije "da" je zapravo "ne". Zato je to još bolnije i snažnije. Tako izgledaju procesi kada je alkohol u pitanju, kao što je i tu bio. Oni su popili previše, bio je već prvotni pristanak jednog odnosa i zatim je izostao u drugom, objasnila je. Nakon predstave glumici je nekoliko žena ispričalo kako je doživjelo sličnu situaciju. Mnogi to ne bi prijavili što je, kaže, porazno.
- Mi smo tek nedavno dobili rječnik za takve neprimjerene situacije. Napredak u društvu je da pričamo o tim stvarima, i javno, i međusobno, rekla je. - Međutim, postoji ta šutnja koja je svakoj ženi prispodobna da štitimo neugodu počinitelja. Uvijek šutnjom pokrivamo nečiji sram, što je fantastično rekla heroina Gisele Pelicot - "sram treba promijeniti stranu". Šutnja je nažalost nešto što najčešće odabiremo i to je ono o čemu treba razgovarati, naglasila je Janjić Medančić.
Kroz predstavu posebno ju je pogodilo koliko su slučajevi seksualnog nasilja pravno teški za dokazivanje. - Istina je stvarno neopipljiva, teško ju je dokazati, pritom žrtva prolazi kroz određenu vrstu retraumatizacije, navela je te istaknula kako je važno potaknuti žrtvu na prijavu. - Nismo radili predstavu da mijenjamo zakone, nego da potaknemo dijalog, da ohrabrimo žrtvu da prijavi. Važna je psihološka podrška sustava koje može osnažiti žrtvu, opisala je Janjić Medančić. Na samom kraju, smatra kako se situacija u društvu po pitanju silovanja mijenja, ali ne onoliko koliko bi trebala.
- Voljela bih da uopće ne moramo razgovarati o ovome, da se moja kći neće morati boriti za elementarna prava i da se ne demonizira borba za ženska prava. Muškom rodu se ne pokušavaju oduzeti prava, nego se pokušava to iznivelirati. To se još uvijek smatra ekstravagantnom idejom, ali to je zapravo osnovna ideja o jednakosti, zaključila je Janjić Medančić.
to je ona što je socijalne radnike počastila psovkom: krv im uhljebničku...... ne smijem dalje jer će me blokirati... ona je išla do kraja i vjerojatno ima od večernjeg neku nagradu