Carla Belovari, glazbenica koja je osvojila srca publike u showu "Hrvatska traži zvijezdu", predstavila se i na Dori 2010. godine s pjesmom "Sad osjećam to". Ova talentirana pjevačica, ujedno i profesorica njemačkog jezika, u posljednje vrijeme rijetko se pojavljuje u javnosti. Njezin najnoviji album datira iz 2017. godine, nakon čega se povukla i s društvenih mreža, zaključavši svoje profile. Te iste godine dala je jedan od svojih posljednjih intervjua za portal bitno.net, u kojem je otvoreno govorila o značaju vjere u svom životu.
Svjedočila je kako je njena vjera uistinu zaživjela tek nakon vrlo teškog životnog perioda. – Bila sam u jednom periodu života teško bolesna i apsolutno mi ništa nije pomagalo. U tim trenucima, na rubu snaga rekla sam Bogu: "Dobro, ako želiš da umrem, neka tako bude. Ali ako odlučiš da živim, bit ću tvoje hodajuće svjedočanstvo." I Bog me čudesno ozdravio, ni doktori nisu razumjeli što se dogodilo i kako je to bilo moguće. Tada sam shvatila, onaj Duh koji je Isusa uskrisio, prisutan je i u meni. Tada sam počela dublje istraživati Boga. I znanstveno i duhovno. I shvatila sam da je molitva naše najveće oružje – prisjetila se Carla tada.
Ispričala je i kako njeguje odnos s Isusom Kristom. – Svakodnevno molim i meditiram nad Božjom Riječi. Obavezno čitam Bibliju svaki dan, pijem kavu s Bogom, čitam duhovnu literaturu. Jako mi se sviđaju tekstovi i propovijedi pokojnih profesora Ivančića i fra Zvjezdana Linića. Naravno i tjednim ili češćim odlascima u crkvu – objasnila je Belovari koja je dodala i da snagu kad je ponestane nalazi u razgovoru s Bogom, u molitvi i ispovijedi.
O vjeri je progovorila za Večernji list. Pitali smo je je li se bojala osuda ili nerazumijevanja kolega nakon priznanja da je čudesno ozdravila te da je njezin odnos s Bogom ozdravio. – Kad se čovjek nađe u situaciji koja je vrlo nalik na scenarij pitanja života i smrti, nije mu važno ničije mišljenje i zato se ne bojim osude. Uostalom, osuđivanje više govori o osobi koja osuđuje nego o objektu osuđivanja. Taj sam problem imala i ja, mnogo puta u životu neke ljude nisam razumjela i tako sam ih nesvjesno osuđivala. No naši kriteriji nisu uvijek pouzdani i zato bježim od bilo kojeg osjećaja gorčine, mučnine, mržnje, negative jer to truje samo nas same. Ne govorim ništa militantno niti ikoga silim na nešto, pa to očekujem i od svojih sugovornika. Nije bilo nikakvih loših komentara, baš naprotiv.
Tvrdi i da joj nije teško živjeti s vjerom iako je javna osoba. – Ne bih rekla da je teško, no naš životni stil jest zatrovan stresom i brzinom. Svi traže instantno rješenje, a put do istinskog mira, barem za mene, bio je dug i trnovit. Vrlo sam studiozan tip, sve želim proučiti i znati u detalje. Nakon godina istraživanja i eksperimentiranja došla sam do vrlo osobnih zaključaka, a vjera, dakako, jest osobni osjećaj. Nitko nikada nije povjerovao jer ga je netko silio na to. To što sam javna osoba (što to uopće znači danas?) može tu biti samo od pomoći jer moja, vjerujem, pozitivna životna poruka i moje svjedočanstvo može doći do većeg broja ljudi i tako nekome poslužiti kao nadahnuće. Barem se tome nadam.
Bog je itekako živ a molitva te sigurno dovodi do ozdravljena duha a to je najvažnije jer gore nam je nebeska domovina,na zemlji smo prolazno.Bolest je blagoslov jer pročišćava cilu obitelj,svi su bolji i ponizniji ako bolesnik ipak umre dolazi čist pred Gospodina.