Željka Marijanović nedavno je zasjela na mjesto šefice Informativnog programa na RTL televiziji. O svom uzbudljivom i stresnom poslu, te o privatnim trenucima sa svojom djecom, Željka je pričala za Ekran.
Otkako je prije nekoliko mjeseci Ivan Lovreček napustio mjesto šefa informativnog programa, vi ste s mjesta dnevne urednice zauzeli to mjesto. Koliki vam je ovo profesionalni izazov?
Da sam mogla birati kada postati glavna urednica - ne bih sama bolje izabrala. RTL stalno ulaže u Informativni program, ali sada više nego ikada. Naša središnja informativna emisija RTL Danas doživljava velike promjene. Gledatelje će kroz emisiju prvi put voditi par voditelja. Bit će to naš Tomislav Jelinčić i nova kolegica Jelena Pajić. Poslije preuzimaju Ana Brdarić Boljat i Ivan Vrdoljak. To je samo nastavak zahtjevnog posla koji je počeo još u rujnu kada je emisija sa 45 produžena na 60 minuta. Od tada su nam se pridružile nove kolege, neka poznata imena tek će doći - da ne otkrijem sad sve. Znači, veći profesionalni izazov ne možete ni zamisliti.
Što zapravo znači da ste šef informativnog programa?
Biti na čelu Informativnog programa RTL-a znači biti samo titulom prvi među jednakima. Nije i ne može mi kao glavnoj urednici biti više stalo do naših Vijesti u 16.30 ili do RTL-a Danas nego urednicima koji ih rade svaki dan. Isto tako razmišljaju urednici našeg istraživačkog magazina 'Potraga' koji se također od nedavno može pohvaliti novim vizualnim identitetom. A RTL Direkt je RTL Direkt - dovoljno je reći Zoran Šprajc i Mojmira Pastorčić - dobitnici Večernjakove ruže.
Koliko je zapravo stresno, ima li nešto čega se pribojavate u poslu?
O stresu u novinarstvu sve je već rečeno. Stresno je - da, ali naučite živjeti s tim tako da to postane normalno. Svakim ulaskom u režiju strahujete hoće li sve biti kako je planirano, jer emisije uživo su uvijek posebne. Ali uz dobar i uigran tim problema nema.
Prije ove pozicije bili ste dnevna urednica. Što je to zapravo obuhvaćalo?
Kao dnevna urednica RTL-a Danas radila sam sedam godina. Volim tu emisiju i sve ljude koji je rade. Naporno je jer ste cijeli dan na poslu, ali to volite ili ne - trećeg nema. I nakon što sam postala glavna urednica još sam jedno vrijeme radila kao urednica 'Danas'. A to znači da na mobitelu niste samo onda dok spavate. Dan vam počinje pregledavanjem mailova i web-a, prvi kolegij s urednicima je već u 9 ujutro, s novinarima pola sata poslije. Tijekom dana još jedan kolegij s urednicima popodnevnih Vijesti, Direkta i
našeg portala vijesti.hr Sve to radim i danas. Mislim da to i treba biti posao glavnog urednika.
Zašto baš informativni program? Kad ste se zaljubili u ovu vrstu novinarstva?
Da želim biti novinarka odlučila sam još u osnovnoj školi. Mislila sam, koje super zanimanje – putuješ svijetom i upoznaješ poznate ljude. Tako valjda o novinarima razmišlja većina djece tih godina. Onda je počeo rat u Hrvatskoj, svi smo pratili vijesti iz sata u sat. Mi u Slavonskom Brodu iz skloništa - i to je bilo to. Biti na terenu, tamo gdje se događa nešto važno što zanima sve ljude a ti im imaš priliku to reći – neprocjenjivo.
Kakvi su vam bili novinarski počeci? Što vam je bio najveći izazov.
Počela sam na zagrebačkom Obiteljskom radiju. Odlično iskustvo, tamo sam zapravo naučila zanimljivo napisati vijest za informativni program. Radio je bio početak a nastavilo se na CCN-u, prvoj hrvatskoj komercijalnoj televiziji, mreži lokalnih televizija. To je bio izazov i pol! Sve novo, sve mladi i talentirani ljudi kojima ništa nije bilo teško. I od kojih je većina i danas duboko u novinarstvu. Radili smo odlične vijesti. A RTL - duže sam tu nego u braku, valjda to nešto znači...
Možete li se prisjetiti nekog gafa u karijeri na što se i danas nasmijete.
Novinar ne otkriva svoje gafove. Ali bilo je puno smiješnih zgoda... I danas se nasmijem kad se sjetim snimatelja Mikija Ostrovidova - čovjek je bio živa legenda, snimatelj koji je snimio prvu emisiju na Televiziji Zagreb još 1956. On i ja smo jedne godine za CCN izvještavali s Bleiburga. I tako vraćamo se u Zagreb, Miki je tada imao već više od 70 godina, on vozi a ja ga molim: 'Miki može malo brže, trebam još smontirat prilog.' A on će meni ozbiljno: 'Kroz Sloveniju ne više od 60 na sat, zapamti to. Hoćeš da nas hapse?' I tako, Miki se sreo s gasom tek kad smo prešli granicu.
Od koga ste u poslu najviše naučili?
Od svojih kolega, svaki dan učim i dalje. Evo, od Mikija Ostrovidova koji nikada nije prestao raditi, živio je novinarstvo do kraja. Naravno, svaki urednik s kojim radite ostavi trag – neki dobar, neki manje dobar. ali od svakog se nešto nauči.
Koji su vam najdraži novinarski trenuci? Na koje ste najponosniji?
Na svaki dobar RTL Danas. Kad izađeš iz režije zadovoljan odrađenim. A najponosnija sam na posao koji je redakcija odradila na dan kad su oslobođeni generali Gotovina i Markač. Program uživo cijeli dan – ne znaš bi li radije bio u režiji ili na trgu. Ili prijenos mimohoda za 20. obljetnicu Oluje. Požari u Dalmaciji prošlo ljeto, odradili smo dobro i slučaj Agrokor, redakcija stvarno da najbolje od sebe kada su ti neki povijesni događaji.
Jeste li vi jedna od onih koja je uvijek hladne glave kad „gori“ ili?
Jesam li „hladne glave kad gori“ morate pitati moje kolege - ali emisiju znam držati pod kontrolom. Iako emisije uživo su uvijek posebne i ne treba se uvijek slijepo držati
dogovorenog.
Što vas najbolje relaksira od posla? Imate li neke rituale, hobi?
Najbolje se odmaram kad sam doma sa svojom obitelji. To će valjda reći svaki novinar jer smo mi najmanje doma. Ali to je tako. Muž mi je najveća potpora u svemu, a djeca – kad sam doma pokušavam im nadoknaditi sve ono kad nisam. A to znači da me većinom dočeka lektira, moram priznati da sam ponovno pročitala svu do 4. razreda. Toplo preporučam svima!
Imate sina i kći? Kakvi su, što ih zanima?
Ante ima 11 godina, trenira rukomet, golman je pa ga pratimo vikendom na utakmicama. A Anja ima 8 godina i u posljednje vrijeme želi biti poznata pjevačica. Srećom, još ne moramo na koncerte.
verne jugosnage