Tomislav Mrduljaš, glazbenik i producent s impresivnom karijerom dugom više od četiri desetljeća, nedavno je otvorio jedan od tehnološki najnaprednijih glazbenih studija u Hrvatskoj. Njegov rad ostavio je dubok trag na domaćoj glazbenoj sceni - od legendarnih albuma s Oliverom Dragojevićem do brojnih drugih suradnji koje su oblikovale zvuk generacija. U ovom razgovoru vraćamo se na njegove prve korake u produkciji osamdesetih, prisjećamo se nezaboravnih anegdota sa snimanja i otkrivamo kako danas, s vrhunskom opremom i bogatim iskustvom, spaja tradiciju i suvremene glazbene trendove.
Kako se rodila ideja za prvi studio još sredinom osamdesetih i što vas je tada najviše privuklo glazbenoj produkciji? Kako sam već tih godina svirao i osjetio želju za pisanjem pjesama, a za te pjesme je valjalo i uraditi demo snimke te sam odlučio to probati sam. Nabavio sam opremu i počeo snimati. Malo pomalo se nakupilo opreme koja više i nije bila amaterska. Eto, prošao sam stvarno dugačak put u ovom poslu, znači od magnetofonske trake, preko digitalnih tape mašina, do današnjih kompjutera. Zavolio sam taj proces stvaranja glazbe i zvuka, učio, slušao i gradio malo pomalo svoj studijski raj.
Koja je bila vaša prva velika snimka ili projekt na kojem ste osjetili da ste krenuli pravim putem? U početku sam radio samo probne snimke i "osluškivao" već one etablirane izvođače i njihove snimke. Jedan od prvih ozbiljnijih projekata je bio prvi Gibonnijev album "Sa mnom ili bez mene". Među prvim albumima koji je imao veliki uspjeh je i prvi album Petra Graše. Također sam krenuo i sa snimanjem svojih pjesama za Ivu Amulića, na primjer "Samo ovu mrvu duše", pa kompletnog albuma Giuliana od pjesme "Jugo", "Dobro mi došla ljubavi", "Gori more" i mnogih drugih.
Kako pamtite suradnju s Remijem Kazinotijem i te prve pionirske dane? Remi je u prvom redu bio moj veliki prijatelj. Svirali smo i nastupali zajedno, a onda smo krenuli zajedno raditi i u studiju. Imali smo vrlo sličan glazbeni senzibilitet te zajedno isproducirali veliki broj pjesama. Oko studija na Marjanu se okupio veliki broj kolega glazbenika s kojima smo zajedno radili na pjesmama. Tako smo od samih početaka surađivali s fantastičnim gitaristom Mladenom Magudom, klavijaturistom Joškom Guinovićem, koji su nas nažalost prerano napustili. Moram spomenuti i naše odlične vokale Brankicu Jovanovski i Tea Brajčića te gitarista Zlatka Brodarića kao naše stalne suradnike.
Kroz studio je prošla gotovo cijela glazbena elita. Možete li podijeliti neku anegdotu sa snimanja koja vam se posebno urezala u pamćenje? Da, radili smo s velikim brojem naših pjevača, autora i glazbenika. Ali kad radiš ono što voliš, ne osjećaš to kao posao, većinu vremena uživaš u tome. Kroz studio je prošao veliki broj naših umjetnika počevši od Olivera, Gibonnija, Doris Dragović, Zorice Kondže, Jelene Rozge, Petra Graše, Tedija Spalata, Vinka Coce, TBF-a, Gorana Karana, Dražena Zečića, Nene Belana, Giuliana, Thompsona, Marijana Bana, Tihe Orlića, Jole, Jasmina Stavrosa, Meri Cetinić, Danijele, Magazina, klape Intrade, Mladena Grdovića i mnogih drugih. Mogao bih stvarno nabrajati u nedogled. Možda bi lakše bilo nabrojiti one koji nisu snimali u ovom studiju hahah… Pa bilo je puno anegdota, ali evo da ispričam jednu. Točno u vrijeme kad smo snimali Oliverov album "Dvi tri riči", Ban je često boravio s nama u studiju, ali je imao jednu malo dužu fazu kad nije pisao, nazove me jedno popodne i kaže "Evo san napisa pismu za Olivera, ustvari odsanjao sam je i zapamtio, doša bi' večeras do studija da mu je pokažem." I tako Ban stiže u studio, tamo smo svi redom, Oliver, Remi i moja malenkost. Oliver sjeda za klavir, Remi i ja za miks pult i Ban krene pjevati, normalno, Oliver ga odmah uhvati na klaviru. Kad je Ban otpjevao, Oliver mu govori: "Dragi moj Bane, pisma ti je odlična, ali nije ovo pisma za mene nego za tebe." I eto, umjesto Olivera, Daleka obala dobije te godine Porina i još jedan veliki hit, "Ruzinavi brod". Sjećam se i snimanja prvog Gibinog albuma na basu Renata Švorinića s tri stare žice koje smo prokuhavali da bi bio bolji zvuk - tko će dat para za nove… hahah. Sjećam se i Vuce koji bi s glazbenicima otišao na kratku pauzu od deset minuta na piće ostavivši sve instrumente upaljene, a vratio bi se sutradan. Bilo je dosta zanimljivih događaja i anegdota.
Oliver je bio stalni gost vašeg studija. Kako pamtite suradnju i njegovo povjerenje koje je imao u vas kao producenta? Oliver je bio veliki pjevač i glazbenik, uvijek je znao što hoće dobiti u studiju. S njim nije bio problem surađivati. Poštovao je sve suradnike i glazbenike koji bi svirali na albumima i vjerovao im. U principu bismo se uvijek složili oko rezultata kad je nešto bilo dobro. Nikad nije bilo stvaralačkog razilaženja. Uvijek me fasciniralo kod njega kako od pjesme učini još bolju kad je otpjeva. Njegova interpretacija i glas jednostavno bi ispunili svaku pjesmu zvukom i bojom na poseban način.
Je li bilo situacija kad je neka pjesma koju u početku niste očekivali posebno "eksplodirala" i postala hit? Bilo je puno pjesama koje su postale hitovi i bile rado slušane. Na primjer, kad smo radili Oliverov album "Dvi tri riči", većina kolega koji su ga čuli prije izlaska nije mu proricala veliki uspjeh, rekli bi da na albumu nema onog "pravog" hita. Na kraju se pokazalo da je itekako bilo velikih pjesama na tom izdanju. Barčotova "Kad mi dođeš ti", Harijeva "Moj lipi anđele", Stanićeva "Tko sam ja da ti sudim" postale su pravi hitovi koji se i danas pjevaju. Prvi album Petra Graše "Mjesec iznad oblaka" također je baš eksplodirao i bio najprodavaniji album tada. Pravi glazbeni događaj bio je Gibonnijev "Divlji cvit", pa Doris s pjesmom "Maslina bez uja", Danijela sa "Zovem te ja" i "Da je slađe zaspati". Nekako mi se čini da je to bilo zlatno doba zabavne i pop glazbe kod nas, a dosta toga izašlo je iz ovog studija.
Imali ste prilike raditi sa Zdenkom Runjićem, Tončijem Huljićem i brojnim autorima. Koja je bila najinspirativnija suradnja za vas osobno? Zdenko i Tonči su naši izuzetni autori. Sa Zdenkom sam surađivao onih zlatnih godina tadašnjih Melodija Hrvatskog Jadrana. U ono vrijeme je često boravio u studiju kad je realizirao pjesme koje je pisao za Gorana Karana. Imao je profinjen osjećaj za dobru pjesmu, svi smo od njega učili o poslu, pjesmama, glazbi. Družili smo se i privatno, ali većinu vremena opet bismo pričali o glazbi. S Tončijem i danas surađujem, ustvari poznajemo se gotovo cijeli život, zajedno smo i studirali. On je također veliki znalac i zaljubljenik u glazbu.
Jeste li ikada imali situaciju da je nastao konflikt između izvođača i producenata u studiju? Kako ste to rješavali i što ste iz toga naučili? Ponekad se dogodi razmimoilaženje mišljenja i očekivanja, ali vrlo rijetko. Takve suradnje brzo pucaju i ne traju dugo. Kroz godine naučiš da je najbitniji faktor u glazbi, kao i u životu, biti čovjek. Radiš i družiš se s ljudima koji te čine sretnim, s kojima ti je lako raditi, s onima kojima vjeruješ i koji su tu i kad ne cvjetaju ruže. Ovaj posao te uči poštovati različita mišljenja, tuđe vrijeme i da nikad nisi najpametniji. Često pobijedi onaj pravi autorski feeling za pjesmu koja na prvo slušanje i ne zvuči najbolje.
Otvorili ste novi, najmoderniji studio kod nas. Što ga čini posebnim u odnosu na već postojeće prostore i tehnologiju? Rekao bih "jedan od najmodernijih studija kod nas". Da, obnovio sam kompletnu opremu i prilagodio je vremenu u kojem živimo. Nakon dvadeset godina zamijenio sam miks pult po svom mišljenju, ali i mišljenju većine svjetskih producenata, ponajboljom konzolom na svijetu. Vjerujte mi, veselim se tome kao malo dijete. Bez obzira na to što u ovom poslu samog "recordinga" i produkcije nema nekog velikog financijskog biznisa, svi težimo što boljem zvučnom rezultatu i konkurentnosti sa svjetskom produkcijom.
Kako gledate na balans između "old school" načina snimanja i suvremene digitalne tehnologije? Danas, po mom mišljenju, mora se pronaći balans između kako ste rekli old school produkcije i moderne digitalne tehnologije. Kompjuteri su omogućili da dotaknete najdublje nijanse zvuka, omogućili su da radite brzo, ali i usporili proces. Često se producenti znaju pogubiti u mogućnostima i zanemare ono bitno, a to je dobra pjesma i zvuk prihvatljiv slušatelju.
Koristite li umjetnu inteligenciju? Koliko vam ona pomaže u poslu? Još je ne koristim u glazbi, još smo na "vi", ali ću je morati zasigurno "upoznati". Nekako se još ne dam kao autor, iako mi sve više ljudi šalje pjesme koje je generirala AI, što je u većini slučajeva lako prepoznati. Mislim da će je u budućnosti biti sve teže razlikovati od originala, ali se uzdam u onaj profinjeni osjećaj pravih autora da se ipak izdignu iznad mašine i pukog recikliranja već napisanog. Umjetna inteligencija sigurno olakšava čovjeku puno stvari, ali mislim da će onaj moment kreacije, onaj umjetnički osjećaj, uvijek ostati "zadatak" za ljudsku kreativnost.
Po vašem mišljenju, što je presudno da neka pjesma postane evergrin? Da pjesma postane evergrin, zasigurno nije presudna tehnika i digitalna tehnologija. Pjesma mora imati ljepotu stiha i ljepotu note. Ja sam ipak zaljubljenik u ljepotu melodijske linije i sadržaj, u priču i poruku koju pjesma nosi. Mora probuditi emociju kod slušatelja. Nažalost, većina pjesama ima dosta kratak vijek trajanja, ali veseli me što ipak ima onih posebnih, onih koje ostaju.
Posljednji Oliverov album snimljen u vašem studiju doživio je velik uspjeh, iako je objavljen posthumno. Kako ste proživjeli taj proces stvaranja i kasnije izdavanje? Da, Oliver je godinama snimao u ovom studiju, a ja ništa nisam brisao. Tako je ostalo dosta snimljenog materijala, a pjesme su u finalnim snimkama otpjevali drugi izvođači. Neke sam izvukao iz kompjutera, dodali smo nove aranžmane i objavili sad kad ga više nema. Lijepo je to, slušati nešto novo od Olivera i "nakon Olivera". Na albumu ima nekoliko pjesama koje sam napisao, krenuli smo ih snimati negdje 2014., ali nažalost nismo ih stigli objaviti. Najviše sam vezan za pjesmu "Vrime je", uspio sam je ponovno poslušati tek šest mjeseci nakon njegova odlaska. Posebno mi je draga "Na dnu mora", koju pjevaju Oliver i Marijan Ban, njihova jedina vokalna suradnja - iako bi bilo sjajno da su snimili više dueta. Također su mi "pri srcu" pjesme "Kapetan bez broda" i "Ne gubin viru", ustvari kroz sve pjesme s ovog albuma sam prolazio s posebnom emocijom.
Tko su mladi izvođači s kojima danas najradije radite i u kojima vidite budućnost hrvatske glazbene scene? Danas mi je najdraže gledati kako u studiju rade moj sin Luka i njegov najbolji prijatelj Rando, kako uživaju u glazbi. To je bio jedan od glavnih razloga za modernizaciju studija. Mislim da imaju što reći u modernoj produkciji i glazbi koju rade. Budućnost je na mladim snagama, ali ni mi se još ne damo. I dalje uživam u pisanju pjesama, produciranju u studiju, općenito bavljenju glazbom. To me veseli, opušta i sretan sam kad pustim u svijet neku novu pjesmu.
Koji su vam daljnji planovi u producentskoj i autorskoj karijeri? Što pripremate? Nekih strogo zacrtanih planova nemam, ali stalno radim. U pripremi sam mjuzikla "Marul" na libreto Vedrana Matošića, koji sam napisao već davnih godina, pišem i neke nove pjesme za naše izvođače. Uvijek je pred autorima onaj težak zadatak - naći najadekvatnijeg izvođača za pjesmu. Da bi pjesma bila uspješna i svidjela se slušatelju treba se poklopiti nekoliko stvari: kvalitetni stihovi, melodija, izvođač, aranžman i trenutak objave. Eto, pa sad vi budite pametni i kažite - lako je vama, malo uzmete gitaru, pustite glas i uspjeh je zagarantiran, malo sutra… hahah. A sad nakon ovoliko izgovorenih rečenica dosta je, idem natrag u studio raditi nešto, pisati… jer nove Melodije Jadrana već kucaju na vrata, a tad moram neko vrijeme pauzirati sa studijem i pisanjem pjesama…