U vremenu kada je pitanje "Koju seriju gledaš?" postalo nezaobilazan dio svakog razgovora uz kavu, HRT-ova novinarka i autorica Martina Validžić odlučila je istražiti dublji utjecaj tog nikad popularnijeg televizijskog formata. Upravo zbog toga njezin novi dokumentarno-putopisni serijal "Serijski brijači" istražuje globalni fenomen utjecaja TV serija na popularnu kulturu, turizam i ljudske živote. Kroz četiri epizode, snimljene u četiri države, obrađene su meksičke telenovele, turski "diziji", britanske detektivske i kostimirane drame te južnokorejske K-drame. Serijal je, kao i njezini dosadašnji projekti, bio iznimno uspješan i gledan, a Validžić je nagrađena nominacijom za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osoba godine.
Prije svega, čestitke na još jednoj nominaciji za Večernjakovu ružu! Jeste li očekivali nominaciju i što vam ona znači?
Hvala vam lijepa! Vjerojatno će zvučati kao floskula, no ovoga puta se doista nisam nadala, zato jer je iza nas jako plodna i jaka TV sezona s puno sjajnih projekata i autora. Doduše, kategorija u kojoj sam nominirana nije ona za najbolju emisiju, već za TV lice godine, zbog čega mi je iznenađenje oko nominacije još veće. Uvijek zamišljam da bi to trebao biti netko tko je svaki dan na ekranu. Posebice mi je drago da je konačno po prvi puta otkad postoji, a to je 34 godine, nominaciju dobila i sada već kultna emisija "Dobro jutro, Hrvatska". Svi koji danas nešto rade u TV svijetu prošli su ili bi trebali proći jedan dio svojeg novinarskog staža u toj emisiji. Mojih pet godina u tom brandu HTV-a bila je još jedna stepenica više u TV-obrazovanju.
U kategoriji TV osoba godine nominirani su i Antonija Blaće, Ema Branica, Morana Kasapović i Joško Lokas. Želite li nešto poručiti konkurenciji i koga smatrate najvećim rivalom?
Nema tu ni konkurencije, niti rivalstva. Sve nominirane kolege su vrhunski profesionalci u svom poslu i čast mi je biti u tom odabranom društvu.
Kroz serijal 'Serijski brijači' istražujete utjecaj popularnih televizijskih serija na našu svakodnevicu, svjetonazore i odluke. Je li neka serija na sličan način utjecala na vas i možete li navesti primjer?
U serijalu "Serijski brijači" tematizirala sam serije koje su se dotakle širokih masa, no kad je moj ukus u pitanju, teško mi se odlučiti za jednu. Neka to budu sljedeće - jedna predivna serija koja se emitirala na HTV-u još dok sam bila dijete, a zvala se "Odletjet ću" ("I'll fly away") čija je radnja smještena u američkoj državi Georgia 1950-ih i 1960-ih u doba najgoreg rasizma i borbe za ljudska prava. Znam da sam plakala kao kišna godina gledajući tu seriju i "svađala se" s televizorom zbog nepravde i strahota koje su proživljavali Afroamerikanci tih godina na američkom jugu. "Grizzly Adams" je redovito okupljao sestre i moje roditelje ispred televizora, baš kao i naši dragi "Smogovci. Las Vegas sam zavoljela gledajući "Kriminalističke priče" s Dennisom Farinom u glavnoj ulozi, a neću skrivati da smo svi upijali i Dinastiju, Dallas, Beverly Hills 1020 i Melrose place. Mućke, Alo Alo, Monthy Phyton se nisu propuštali. Pa replike iz tih britanskih sitcomova su postali dio našeg govora, koriste ih i mlađe generacije koje te serije možda još nisu gledali! Od novijih serija, prva koju sam "bindžala" bila je sjajno napisana i odglumljena serija o motoristima "Sinovi Anarhije", voljela sam i "OZ" o pričama iza rešetaka, "Žica" je remek-djelo, "Igra prijestolja" je spektakularna, Yellowstone me natjerao da istražujem kako doći do Montane, ali najdraža ikad - Sopranos.
Kako ste birali države koje ćete posjetiti?
Sve je krenulo od urednice Vesne Karuze i njezinog prijedloga da bi bilo dobro obraditi fenomen nikad veće popularnosti TV-serija, posebice turskih. Dobila sam odriješene ruke da osmislim koncept, pa je tako Turska sa svojim serijama odmah bila u planu. Zbog složenosti autorskih prava i dobivanja istih, nisam mogla napraviti serijal isključivo o produkciji i dosezima serija koje smo tematizirali, već je to više bio putopis inspiriran serijama - nešto kao pop kulturni turizam. Htjela sam također, uz Veliku Britaniju, koja je domovina televizije, otići i u SAD, budući da su se oni samo tri godine kasnije nadovezali na tu priču (ako ne računamo eksperimentalno emitiranje), no godinu prije imala sam cijelu američku sezonu Sretnih gradova, pa smo odlučili to ovoga puta preskočiti.
Meksiko je bio neizbježan, jer meksičke telenovele nas vežu uz djetinjstvo, razdoblje kad su postojala samo dva TV programa i nije bilo osobe koja nikad nije bacila pogled na tešku dramu koja se odvijala na ekranu, pa čak se i zadržala i zabavila uz te nezaboravne, pretjerano iskarikirane likove koje smo zavoljeli. Južnokorejske drame su pak nešto što je trenutačno aktualno u svijetu TV produkcije, vruća roba uz K-pop i cijelu pop kulturnu revoluciju koja nam dolazi iz te supermoderne zemlje dalekog istoka.
Ako bude neka druga sezona, voljela bih barem dvije epizode napraviti iz SAD-a, još koju iz Velike Britanije, jer sam ostala dužna epizodu o britanskim sitcomima, tu su i fenomenalni Skandinavci, Španjolci...
Razgovarali ste sa zanimljivim sugovornicima i obišli kultne lokacije, postoji li trenutak sa snimanja koji vam je ostao u posebno lijepom sjećanju?
Svakako je bilo uzbudljivo posjetiti dom slavne glumice Leticie Calderon, koja je utjelovila lik Esmeralde iz istoimene telenovele za koju i vrapci na grani znaju. Leticia nas je baš lijepo ugostila, provela kroz kuću, bila topla i srdačna, čak nam je pokazala i gomilu odjeće koju je nosila u seriji, a koju je htjela pokloniti u humanitarne svrhe. Meksiko je općenito bio nezaboravan, govorim u šali da mi je to druga domovina. Meksikanci su jedni od najsrdačnijih ljudi na svijetu i mi od tamo nosimo samo lijepe priče. Također, bilo je lijepo letjeti u balonu dok sviće dan u turskoj Kapadokiji. Kao velikom boksačkom fanu, bila sam oduševljena što mogu vidjeti uživo čuvenu boksačku dvoranu Repton Boxing Club u istočnom dijelu Londona gdje su se snimale scene za brojne filmove. A svakako nikad neću zaboraviti seansu kod šamana u Seoulu. To se ne viđa svaki dan.
Pripremati 'Serijske brijače' bio je poseban izazov, tko vam je pomogao u tome?
Svaka emisija i serija koju gledate rezultat je timskog rada, ne postoji niti jedna emisija koju je radila samo jedna osoba. Imam sreće što imam mogućnosti birati ljude s kojima ću raditi, a to su sve redom najbolji među najboljima - moje sjajne istraživačice Elizabet Škrobo i Ana Vugrin, okretna i snalažljiva producentica Ana-Marija Validžić (nismo ništa u rodu, op.a.), Matea Šarić, Boris Lukša i Robert Cecelja moji su montažerski aduti, za glazbu na uvodnim špicama zaslužan je Zoran Čalić (ex-Majke), grafički dizajn odlično iz serijala u serijal radi Tomislav Krajcer, a tim na terenu su moji specijalci- snimatelji Igor Knežević, Siniša Galar i Lukša Marotti, te tonski snimatelj Srećko Čabraja.
Dolazite li u HNK na dodjelu Ruže 20. ožujka i koga ćete povesti?
Vjerojatno ću doći s ekipom, ako će im se dati. Teški su kad moraju odijenuti sakoe i cipele, ali razumijem ih, i ja sam takva. Prije napišem scenarij za jednu epizodu, nego što smislim što odijenuti za tako svečanu prigodu. Zato što smo mi terenci. We are the road crew, kako je pjevao legendarni Lemmy sa svojim Motorheadom.
Ako osvojite Večernjakovu ružu, kamo ćete je smjestiti? Hoćete li je nekome posvetiti?
Ne pravi ražanj dok je zec u šumi, kaže stara narodna. O tom, potom - kaže i druga.
Kakve su vam želje i planovi za 2026. godinu?
Pripremam nove terene, pa čim završi dodjela Večernjakove ruže, odoh u svijet!
Ne podnosim ljude koji su cijelo vrijeme ludo sretni.