Osječanin Martin Rosner (26) već četiri godine oduševljava internet svojim minimalističkim stripovima na engleskom jeziku pod brendom Hot Paper Comics. Na društvenim mrežama prati ga više od 230 tisuća ljudi iz cijelog svijeta, a njegove likove iz stripova neki su si fanovi čak dali i tetovirati. Sve je počelo, kaže nam, 2017. na prvoj stranici interneta – Redditu.
– Tada sam vidio nekoga tko je objavljivao stripove svaki dan i rekao je da će to raditi 100 dana zaredom. Htio sam i ja pokušati – prisjeća se 26-godišnjak svojih početaka, ali se odlučio za samo početnih 60 crteža. – Napravio sam ih i onda nastavio. Brend i ideja da bi mi jednog dana to mogao biti posao razvijali su se s vremenom, odnosno što sam više stripova napisao i objavio – kaže Martin koji samo na Instagramu broji 115 tisuća pratitelja, a na Redditu 15 tisuća te ima višemilijunske preglede stripova u kojima na humorističan način, ali katkad i morbidan, iznosi svoje poglede na život. Osim toga, na Facebooku ga prati 57 tisuća fanova, a na Twitteru, koji je najnepopularnija mreža u Hrvatskoj, čak 45 tisuća.
– Popularnost me svaki put iznenadi. Nitko ne zna tko sam ili kako izgledam. Samo znaju da postoji kratki humoristični strip na internetu i ne razmišljaju više od toga. Ipak se nađu ljudi koji me odluče pratiti i izraziti potporu. Sviđa im se moj humor, ali najviše im se sviđaju stripovi u kojima progovaram iskreno o svom životu. Kažu mi kako se vesele što ću napraviti u budućnosti – govori nam Osječanin i dodaje kako ga Hrvati najviše prate na Redditu. Htio je neko vrijeme upisati Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku, ali kritike iz profesionalnih krugova su ga obeshrabrile.
– Išao sam pitati ima li smisla da se prijavim za prijamni ispit za likovnu akademiju, ali su mi rekli da nema – kaže Rosner pa dodaje kako taj odgovor potpuno razumije. – Nisam nikada išao na prijamni ispit za Akademiju. Imao sam priliku razgovarati s ljudima koji bi ocijenili moje radove da sam se prijavio. Imali su specifična očekivanja koja ja nisam ispunio niti su im se svidjeli moji radovi. Nije ih zanimalo to što sam postigao, što mi je i jasno. Stripove pokušavam napraviti što jednostavnijima kako bi ih brzo nacrtao. Moje umjetničke sposobnosti time ne dolaze na vidjelo – kaže Martin, kojega smo pitali i odakle mu inspiracija. – Nemam je. Tretiram nove ideje kao posao. Sjednem, izbacim tri ideje koje dovršim, prosudim imaju li potencijala ili ne. Ako imaju, nacrtam to ili stavim sa strane da kasnije doradim. Ako ne, ponovim postupak – govori nam iskreno talentirani mladić koji ima fanove po cijelom svijetu.
– Kad sam počinjao, iz nekog razloga bilo ih je najviše iz Vijetnama. I danas mi je teško povjerovati da ljudi zapravo vole to što radim. Prije sam jako puno komunicirao s čitateljima, a danas to činim znatno manje. Broj pratitelja i komentara je prevelik da bih sve to mogao pratiti. Čitam sve, ali rijetko odgovorim – samozatajan je Slavonac koji od stripova i solidno zarađuje, ali i za to mu je trebalo određeno vrijeme.
Dizajnirao je lutku
– Zarada toliko oscilira da nema pravila. Sad zna biti i više nego solidna, ali trebale su mi tri godine da dođem do hrvatskog minimalca – objašnjava Martin ističući da sve prihode dobiva preko Patreona.
– To je servis za prikupljanje donacija od ljudi koji žele podržati umjetnike poput mene. Budući da je dobrovoljno, ljudi mogu odustati kad god žele, a to znači da nikad nemam fiksnu plaću. Uz to zarađujem crtajući i po privatnim narudžbama, crtam stripove i za knjige ili za nekakve vrste promocija. Njih ne zanima kvaliteta mojih crteža, već moje ime – tvrdi talentirani crtač stripova koji je na temelju osmišljenih likova dizajnirao i majice i lutku.
– Dizajnirao sam lutku svog najpopularnijeg lika koja se dobro prodala, po mojim standardima. Koštala je 23 dolara, a u mjesec dana prodao sam 130 komada. Najviše se prodavala prvi i zadnji dan prodaje, a o tome sam fanove obavijestio samo na društvenim mrežama – kaže nam svestrani Martin.
– Bavim se time jer, iako mi je dugo trebalo da dođem do sitnog profita, imam velike šanse razviti stripove u nešto puno veće od običnog uredskog posla – priča nam mladić čija je majka nedavno doživjela teški moždani udar te je isti dan svojim fanovima poručio da će za njih crtati što god požele, samo da skupi dovoljno novca za uzdržavanje obitelji.
Iskreno govori o svojoj borbi
– U tom trenutku njezina je plaća bila upitna, no uspio sam dostići svoj cilj, a u međuvremenu se obiteljska situacija popravila pa nije bilo potrebe za intenzivnim radom. Javio sam se svima koji su mi odlučili pomoći i zahvalio se – skromno nam kaže Martin komentirajući da se majka uspješno oporavlja, ali i dalje ima teškoće koje neće tek tako nestati. Osim što se proslavio crtanjem stripova, Martin se već godinama amaterski bavi stand-up komedijom i broji nastupe diljem Hrvatske, ali i u susjedstvu. Fanovi njegovih stripova katkad se nađu u publici i prilaze mu nakon nastupa, ali zbog pandemije već neko vrijeme nije na pozornici i to sve više osjeća.
– Izuzetno mi nedostaju nastupi. Volio bih jednog dana reći da sam dobar u tome. Ne mogu reći da mi je većina nastupa bila zadovoljavajuća – tvrdi samokritično bivši student strojarstva, kojeg smo pitali i nadograđuju li se stripovi komedijom ili obrnuto. – Stripovi i scenski nastupi rijetko kad prelaze jedno u drugo. Nisam smislio dobar način kako da ih kombiniram jer su to jako različiti mediji – pojašnjava nam. Iako je često nasmijan i u društvu će često ispaliti manje ili više primjerenu šalu, Martin boluje od depresije koja mu se javila u ranim dvadesetima, dok je studirao. – Na lijekovima sam od 2016. godine. Moja borba izvana vjerojatno ne izgleda nešto posebno – otkriva nam Martin.
– Imam bolestan mozak koji nije sposoban raditi svoju zadaću, često me umara suicidalnim mislima i umoran sam u svakom trenutku. Dovoljno se dugo nosim s time da mi negativnost nije problem, ali nisam još našao rješenje za neprestani umor – iskreno progovara o svojoj borbi i ističe da se trudi ohrabriti ljude koji se bore s mentalnim bolestima da više govore o svojim iskustvima. Kao što je to činio on prije pandemije nizom govora koje je nazvao “Depresso”, a dosad su to mogli čuti samo Osječani i Zagrepčani. U njima opisuje kako je prepoznao vlastitu depresiju i zbog čega je odlučio zatražiti pomoć te kako se s time suočavaju on i njegova okolina, a o tome smo imali prilike čuti posljednji put u prosincu 2019. u punom Vinylu u Bogovićevoj u kojem su ga prijatelji i fanovi bodrili tijekom govora, a nakon toga mu postavljali pitanja – od vrsta terapije koju uzima do nuspojava s kojima se susreo zbog lijekova. Ni njemu u početku nije bilo jasno kako se depresija pojavila jer, kako kaže, dolazi iz normalne i funkcionalne obitelji u kojoj je odgajan bez trauma, uz mnogo ljubavi i pažnje.
– Imam sve što poželim, ali se osjećam krivo što se uopće usuđujem osjećati loše – priznaje nam. Bio je odličan učenik Opće gimnazije u Osijeku, a kad se 2013. zbog studija doselio u Zagreb počele su crne misli. – Prestao sam komunicirati s ljudima i ići na predavanja – prisjeća se Martin koji je ubrzo izgubio pravo na studiranje pa se vratio u Osijek, ali mu je onda postalo još gore jer nitko, pa ni njegovi roditelji, nije razumio što se s njim događa. To je sada iza njega, ali borba traje. Ima boljih i lošijih dana. – Najbolji dan s depresijom je dan kad uspijem spavati osam sati, obaviti dvije-tri obveze na vrijeme i biti u krevetu prije jedan u noći. Najgori dani su mi kad ne radim ništa jer sam preumoran, to su dani kad mi je i osobna higijena problem – otvoreno priznaje, a potom se osvrće na izvore podrške. – Dobivao sam je od prijatelja, ali zbog pandemije je rjeđe tražim. Bio sam na terapiji i preporučujem je, ali sad ne idem nikamo dok se ne cijepim – kazao je Osječanin te dodao da se okušao i u online terapiji, ali da to nije za njega.