Iduće godine britanska postava Gorillaz proslavit će 25 godina od svog prvog albuma, a znamo li za njihov suvremen pristup "rastakanju" uobičajenih mehanizama prezentacije pop glazbe, nije čudno da niti danas ne djeluju nimalo zastarjelo ili staromodno. Zapravo imamo sreću da ćemo ih napokon vidjeti na našim pozornicama, jer Gorillaz su jedan od većih mamaca idućeg festivala INmusic 2026. Britanski Daily Telegraph 2008. proglasio je Damona Albarna 18. najutjecajnijom osobom britanske kulture, a ova kratka retrospektiva zasluga naglasit će zašto. Objavljeni su kao prvi headlineri i već je to bilo dovoljno da se pokrene optimizam javnosti oko popisa izvođača. Nakon što su među glavnim zvijezdama "proglašeni" Jack White i Flaming Lips - sjajan američki bend koji se vraća nakon 15 godina, i koji je 2010. održao jedan od najboljih nastupa u povijesti INmusica - jasno je da se iduće godine sprema festivalska poslastica na tragu jake tradicije festivala bez kojeg početak ljeta u Zagrebu ne bi bio isti.
"Renesansni čovjek" britanske pop scene, svestrani Damon Albarn, opet se intenzivno bavi s Gorillaz, s kojima dolazi na INmusic, nakon što je 2023. s Blur napunio dva stadiona Wembley i trideset godina nakon početka karijere opet dokazao da je jedan od najzanimljivijih britanskih glazbenika od devedesetih naovamo. Imao sam priliku gledati Damona Albarna nekoliko puta uživo, s raznim postavama, i uvijek je bio unikatan glazbenik, postižući uspjehe sa zanimljivijom, ponešto ili pretežno drugačijom glazbom od čistog mainstreama konkurencije. Prvi put Blur sam gledao u New Yorku 1995. na njihovoj prvoj američkoj turneji. Zatim sam Albarna gledao sa sjajnom postavom na novosadskom festivalu Exit 2014., ali Gorillaz još nisam uspio uhvatiti uživo. Iako se radi o postavi koja je ima nekoliko pojavnih oblika, ovaj što se sprema na turneju iduće godine i koji ćemo vidjeti na INmusicu potpuna je autorska verzija grupe u kojoj je i Damon Albarn i svi glavni protagonisti. Godinama su Gorillaz provocirali uobičajenu perspektivu stvaranja u rock i pop glazbi i prije dolaska AI-ja zauzeli ne samo stvarnu, nego i virtualnu pozornicu suvremene glazbe, proširivši perspektivu i mogućnosti razvoja u 21. stoljeću na polje "virtualnog". Paradoksalno je da se radi o bendu koji je uveo stripovske likove na britansku scenu, ali i danas djeluje prirodnije i stvarnije od mnogih. Od samog početka rada Albarn i Gorillaz udarali su jakim zamislima i donosili pjesme koje na poseban način povezuju pop prošlost i sadašnjost. Nizom glazbenih avantura od tada Albarn se upisao na listu najsvestranijih britanskih glazbenika izvorno poteklih iz pop prakse. Nakon uspjeha s Blurom, Albarn je promjenu sviračkog formata pronašao u komponiranju filmske glazbe, a zatim projektom Gorillaz, po zajedničkoj "ideji" s ilustratorom Jamieom Hewlettom. Kasnijim afričkim projektom "Mali Music" opet je promijenio predodžbu o "bijelom dečku" s vrha britanske top-liste, a radio je i sa The Good, the Bad & the Queen.
Uz utemeljitelje Albarna i ilustratora Jamieja Hewletta, Gorillaz čine pjevač 2D, basist Murdoc Niccals, bubnjar Russell Hobbs i japanska gitaristica Noodle. Višestruki dobitnik BRIT i Grammy nagrada, sastav je nastao nizom slučajnosti, susreta i čiste sreće, eksplodiravši u pred-digitalnom svijetu početka trećeg tisućljeća živopisnom pričom i inovativnim virtualnim pristupom glazbi. Smješteni u svom fiktivnom studiju Kong Studios, Gorillaz su se posvetili glazbenim inovacijama s impresivnom listom suradnika koja u jednakoj mjeri uključuje legende i nadolazeće zvijezde, od Eltona Johna do Little Simz, od MF Dooma do Jean-Michel Jarrea, od Grace Jones do slowthaia, od Kali Uchis do Sidiki Diabaté, i mnogih drugih. Na osam studijskih albuma nudili su nešto drugačije, a upravo zbog Albarnove istaknute medijske pozicije još od vremena Blura, Gorillaz su se prometnuli u ultimativni, multimedijalni diskografski projekt koji je ostvario vrlo vidljiv utjecaj. Gdje su se drugi gladijatori u pop-areni držali klasične škole britanske pop industrije, Gorillaz su kao opušteni, tada "drugi" Albarnov bend hrabro ušli u virtualni prostor glazbeno/vizualne interaktivnosti trećeg tisućljeća i izašli s vrlo opipljivim i konkretnim rezultatima.
Koristeći razne žanrovske kombinacije i tehnološke prednosti koje su im bile na raspolaganju i manjak bilo kakvih formalnih glazbenih ograničenja, dobro su zauzeli novi teren. Primjerice, njihova kolekcija "Live At The Manchester Opera House" bila je prva koncertna snimka instalacija jednog od najzanimljivijih britanskih off-projekata koji je postigao veliki komercijalni uspjeh. Zbog manjka bilo kakvih formalnih glazbenih ograničenja i podatka da su u vizualnom odjeljku Gorillaz lišeni identiteta, tj. sakriveni iza animiranih projekcija i stripovskih likova, Gorillaz maestralno koriste virtualni prostor scene, a inventivna snimka nastupa iz Manchestera, s gostima De La Soul, Neneh Cherry, Shaunom Ryderom iz Happy Mondays i Rootsom Manuvom, pokazala je već tada do koje mjere su Albarn i društvo uspjeli u namjeri demontiranja konvencionalnih oblika pop-prezentacije.
Stoga je potpuno jasno da nas na INmusicu očekuje vrhunski multimedijski spektakl, ali ne poput ostalih kolji plijene bombastičnom scenom punom specijalnih efekata. Jer, Gorrilaz su daleko promišljeniji u upotrebi tehnologije, a sa slojevitijim konceptom povezivanja tehnološke današnjice i pop zakonitosti iz prošlosti otišli su vrlo daleko. Mnogi koji su surađivali s njima na predzadnjem albumu "Song Machine" to su priznali. Od Eltona Johna do St. Vincent, Lee Johna, ScHoolboy Q-a do Petera Hooka koji je u temi "Aries" zvučao kao u najboljim danima ranih New Order.
Bez nekog nadređenog koncepta kakav je ranije znao upotrebljavati, Albarn je na "Song Machine" nudio upravo pregršt sjajnih, inteligentnih pjesama, novi ciklus i izlog pop-slatkiša koji vjerno opisuju današnje vrijeme. Kao žanrovski obilazak post-punka, hip hopa i electropopa, do balada i reggae glazbe, procijepljen tipičnim Gorillaz ukrasima, Gorillaz su nudili prepoznatljiv pogled u kojem su ozbiljne teme bile podložene pozitivistički napetom instrumentalnom podlogom.
Tematski uvijek uglavljeni u stvarno vrijeme, od koronavirusa, lock downa i političke stvarnosti koju je Albarn opisivao inteligentno sročenim tekstovima s brojnim referencama, žanrovski raspon glazbe Gorillaz bio je superioran većini predvidljive i iskonstruirane novije pop glazbe. Poslušajte gostovanje Eltona Johna u electro-baladi "The Pink Phantom" koja zvuči izolirano poput zadnje godine života i pokušajte se sjetiti kada vam je Elton John zvučao ovako zanimljivo? Ili St. Vincent u starinskoj electro-pop nabrajalici "Chalk Tablet Towers" i Joan As Police Woman u sjajnoj "Simplicity", pa ih usporedite s nekom od furioznih, agresivnijih 17 tema s albuma i bit će vam jasno kakav je Albarn majstor i koliko je široki teren obišao sa samo jednim novijim albumom.
Dvadeset pet godina nakon početka rada Gorillaz se više nisu bavili televizijom i sličnim izmišljotinama 20. stoljeća, već virtualnom internetskom stvarnošću i mogućnostima zahuktalog kompjuterskog doba. Iako DVD "Phase Two: Slowboat To Hades" sadržavao televizijske snimke s hi-tech nastupa na dodjelama raznih nagrada, težište je ipak bačeno na inventivnu vizualizaciju i animaciju kao zaštitni znak virtualne, a toliko stvarne postave. Pored vrhunski animiranih priloga i trodimenzionalne rekonstrukcije kultnog Kong studija, CD ROM uključivao je neizbježne tehnološke dodatke kompjuterskih igara i screensavera kao logičnih produžetaka vizualne strategije postave.
Radilo se o jednom od najzanimljivijih off-projekata zadnjih godina; Gorillaz su hrabro ulijetali u prostor glazbeno/vizualne interaktivnosti trećeg tisućljeća i koristili nove mogućnosti, kao i manjak bilo kakvih formalnih glazbenih ograničenja. Ako su u vizualnom odjeljku Gorillaz lišeni identiteta, tj. sakriveni iza animiranih projekcija i stripovskih likova, te po tome koriste virtualni prostor bolje od bilo koga drugoga, "Phase Two: Slowboat To Hades" u dva i pol sata trajanja bio je dokaz usporedivo zahtjevnog audio-postupka. Osobito se preporučuje i kolekcija "G Sides", zbirka rariteta, b-strana singleova i remixeva. I iz tog, pomaknutog kuta gledanja na repertoar grupe od singlea "Clint Eastwood" na dalje, potkrijepili su tezu da se radi o jednom od najzanimljivijih britanskih imena, koje ćemo napokon vidjeti uživo i na idućem INmusicu.