Marilyn Manson dolazi u Arenu Zagreb 16. srpnja iduće godine. Povratak je to kontroverznog imena koje je prije 20 godina izazvalo golemu reakciju domaće javnosti prije nastupa u pulskoj Areni. Za čovjeka i ikonu šok-rocka, čija je cjelokupna karijera obilježena provokacijama, bio bi eufemizam reći da je zadnjih godina njegova karijera obilježena kontroverzama. No, nakon što ga je nekoliko žena optužilo za navodno seksualno i fizičko zlostavljanje, došlo je i do višegodišnje istrage u Los Angelesu koja je završila 2025., bez podizanja optužnica zbog zastare i nedostatka dokaza. Manson je sve optužbe odbacio, ali činjenica je da su ostavile traga na njegovom imidžu i karijeri. Reakcije na njegov rad ostaju podijeljene, na poklonike koji ga cijene zbog glazbene pirotehnike i scenskog spektakla, te protivnika alergične na kontroverze i njegov provokativni umjetnički prosede. Što se tiče glazbe, srećom imao sam prilike deset godina prije dolaska Mansona u pulsku Arenu 2005. godine gledati nastup grupe Nine Inch Nails u Meadowlands Areni u New Jerseyu, pa sam i uživo shvatio kakav brutalni udar nude nove američke ikone rock glazbe koje su poput tektonskog potresa mijenjale dotadašnja pravila show-businessa. Danas je, ponovimo, situacija u svijetu dovoljno ozbiljna da je i maloj djeci jasno kako Marilyn Manson ne predstavlja nikakvu prijetnju ćudoređu pored političara-frikova kojima smo okruženi. Ali baš zato što živimo u vremenu jačanja novog konzervatizma, ne bih se začudio ako uskoro još netko kod nas potegne pitanje o navodno upitnim moralnim vrijednostima koje Brian Hugh Warner, a to je pravo ime frontmena grupe, propagira.
Marilyn Manson tih je godina, krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih, bio pribijan na "križ" od šokirane američke javnosti i konzervativnih snaga. Zapravo je i sam sebe razapeo na križ u videospotu pjesme "Cruci-fiction In Space" 2000., par godina prije nego je isto kod nas napravio Goran Bare u videospotu "Teške boje". Manson se često služio simbolikom križa u svom radu, pogotovo tijekom tog razdoblja albuma "Holy Wood (In the Shadow of the Valley of Death)", pri čemu je križ u njegovom izdanju simbolizirao obožavanje slavnih osoba i "razapinjanje" kroz medije. U pjesmama poput "Cruci-fiction In Space" izravno se obrađivala takva tematika, dok je križ predstavljao "obožanstvenje" slave ("celebritarijanizam") i osobnu patnju. Često je koristio i obrnuti ili izmijenjeni križ kao simbol otpora, provokacije i suprotstavljanja dominantnim društvenim i religijskim vrijednostima. Manson ostaje figura oko koje je puno toga rečeno i napisano, i zbog njegove glazbe i zbog brojnih optužbi s kojima se suočavao. Iako su neke sudske tužbe bile predmet ozbiljnih rasprava u javnosti, Manson je nastavio raditi i nastupati, nastavljajući storiju o složenom odnosu između umjetnika, njegovog rada i društvenih normi. Utjecaj postave Marilyn Manson na suvremenu glazbenu scenu očit je, kao i na pomicanje granica dopuštenog, ili barem uobičajenog (do tada). Mnogo poklonika diljem svijeta prepoznaju u njegovoj glazbi i koncertima ne samo spektakl, već i refleksiju o identitetu, strahu, kontroli i otporu. Bez obzira na to voljeli ga ili ne, Manson ostaje važan dio suvremene scene na kojoj je provokacija i reinterpretacija poznatih simbola jednako važna kao i sama glazba.
Pa je svojom voljom postao simbolom šok-roka na tragu nekadašnjih pothvata Alicea Coopera, razvijajući još radikalnije "subverzivno djelovanje" i provokativan vizualno-scenski izraz. Od početka karijere to mu je i bila glavna namjera, a svoj uspon gradio je na kombinaciji sviračkog udara industrijskog rocka, teatralnosti i kontroverzi koje je potpaljivao, dovodeći u pitanje uvriježene društvene norme, religijske institucije i proklamirane konzervativne vrijednosti. Mansonovi scenski nastupi poznati su po korištenju religijskih prizora i provokativnih elemenata, jer su mu i glazba i scenski nastup bili sredstvo kritike društva, kulture i medija. Manson je ostavio trajan utjecaj na alternativnu i industrial rock scenu hitovima poput vlastite pjesme "The Beautiful People", a izvrtanje predodžbi o lijepom i ružnom vidljivo je i u njegovim obradama pjesama poput "Sweet Dreams" i "Personal Jesus", kad su hitovi Eurythmicsa i Depeche Mode dobili sasvim drugačiji celofan, i od ugodnih melodija postale opservacije o neugodnim stranama podsvijesti i duhovnosti. Marilyn Manson istraživao je probleme identiteta, tabue i redoviti konflikt između umjetnosti i društvene percepcije, što je postupak koji se i u rock glazbi ponavlja oduvijek, ali je njegovim dolaskom pojačao provokaciju na još višu razinu.
Njegov prvi dolazak u Hrvatsku 2005. godine u najslavnijim vremenima za njega - protivnici bi vjerojatno rekli "najsramnijim" - u pulskoj Areni bio je dio turneje "Against All Gods", a burne reakcije domaćih čistunaca nekoliko tjedana prije koncerta proizvodile su pritiske vjerskih udruga i konzervativnih snaga koje su ga optuživale za uobičajen popis "grijeha"; promicanje sotonizma, nasilje i nemoral. I tada i ranije komentirao je kako smatra potrebnim da umjetnik provocira publiku i otvara prostor za razmišljanje o prihvaćenim društvenim normama. Manson je od devedesetih postao novi simbol mračne i provokativne estetike, spajajući šokantnu scensku pojavu i izgled, teatralne nastupe i oštru kritiku društva i religije. Njegovi najprodavaniji albumi poput "Antichrist Superstar", "Mechanical Animals" i "The Golden Age of Grotesque" ostavili su duboke tragove ne samo na rock sceni, nego i u američkom društvu krajem 20. stoljeća. Manson je tada isplivao na lukrativnom valu novog industrial rocka, nu-metala, gotičkog mračnjaštva i provokativnih scenskih izvedbi koje su provocirale oprečne reakcije publike i medija. Posljednji album "One Assassination Under God - Chapter 1", prvi nakon "We Are Chaos" iz 2020., objavljen je krajem prošle godine. Velika svjetska turneja "One Assassination Under God Tour" od kolovoza 2024., u sklopu koje dolazi u pulsku Arenu, obuhvatila je više kontinenata, Sjevernu i Južnu Ameriku, Europu i Aziju. "One Assassination Under God - Chapter 1" pokazao je da se ipak promijenio način na koji se danas promatra rad Marilyna Mansona. Album donosi "ozbiljnijeg" Mansona koji nema potrebe za pretjeranim šokiranjem kakvo je obilježavalo ranije faze njegove karijere. U recenzijama se navodilo kako Manson djeluje introspektivnije, suzdržanije i zrelije nego ranije, s osobnim, simboličkim tekstovima opterećenim temama krivnje, identiteta, moći, vjere i javnog linča, kao odgovor na njegovu vlastitu poziciju u medijima.
Drugim riječima, Manson ne pokušava nadmašiti prošlost, čak niti provokacijama, već s njom ulazi u dijalog, pa time unatoč kontroverzama i promjenama u javnoj percepciji pokazuje da i dalje zna svoju glazbu graditi kao sredstvo osobnog i društvenog komentara. "One Assassination Under God - Chapter 1" ne pokušava se natjecati s eksplozivnom energijom prijelomnih ostvarenja poput "Antichrist Superstar" od prije trideset godina, ali tematski i idejno i dalje je vrlo blizu tog razdoblja. No, spram tadašnjeg otvorenog manifesta pobune i bijesa, zadnji album djeluje kao refleksija istog svjetonazora iz perspektive starijeg i iskusnijeg autora. Drugim riječima, umjesto agresivne provokacije, naglasak je na atmosferi, simbolima i unutarnjem sukobu. Poveznice se mogu pronaći i sa spomenutim albumom "Holy Wood (In the Shadow of the Valley of Death)", ponajviše zbog povratka tematici idolatrije slavnih, medijskom "nasilju" koje ih prati, što je definitivno, barem za njega, autobiografski dio priče. Iako i dalje koristi religijske i političke simbole, oni više nisu tu samo radi šoka, već kao narativni alat za komentiranje vlastite sudbine i šire kulturne situacije. Za razliku od svjetlucavog, bombastičnog i glam-rocku orijentiranog mladenačkog razdoblja albuma poput "Mechanical Animals", novi Marilyn Manson djeluje hladnije, asketskije i emocionalno zatvorenije. Naravno, tim koji dobiva ne treba pretjerano mijenjati, pa zadnji Mansonov album svirački ne donosi velike inovacije i u priličnoj mjeri oslanja se na već odavno poznatu, očito vrlo probojnu i medijski zahvalnu estetiku.