Glumica Marija Kolb, koje se šira javnost sjeća iz showa "Tvoje lice zvuči poznato", vratila se nedavno puna dojmova s Ibize, gdje je bila na odmoru koji ju je potpuno oduševio. Naime, Marija je tamo bila na "retreatu', no nije samo pila koktele, partijala i sunčala se, već je bila iznimno aktivna - bavila se umjetničkim rolanjem, a nama je odlučila ispričati kako to točno izgleda.
- Oduvijek sam željela posjetiti Ibizu, samo nisam ni slutila da će povod biti sportsko edukacijskog tipa. Inline role sam, nakon djetinjstva, ponovno primila u ruke 2019., odrolala kroz koronu, a umjetničkim rolanjem na koturaljkama zarazila sam se 2023. tijekom rada na predstavi "Muškarci više vole plavuše", budući da jednu scenu u predstavi plešemo na rolama, pa sam s kolegicom Arbanas vježbala koreografsku sekvencu i figure i ljubav je rođena.
Kolb je ljubiteljica aktivnih odmora pa je ovo iskustvo za nju, kaže, bilo san snova. - Iskustvo je izvanredno, bez pretjerivanja za mene je ovaj retreat bio san snova. Ljubiteljica sam aktivnih odmora pa su dva jutarnja treninga, poslijepodnevna istraživanja otoka, plivanje i odmaranje na plažama te večernje šetnje i izlasci u društvu sjajnih žena činili savršen tjedan. Jedina je zamjerka što nisu dva tjedna. Atmosfera u vili: ah možete zamislit, puno smijeha, pjesme, dijeljenja znanja - od bachate do twerkanja, dijeljenja osobnih priča, poneka suzica, bilo je to sveukupno jedno woman empowering iskustvo, pored rada na tijelu, bilo je tu I oduška za dušu.
Kako u Hrvatskoj baš nema adekvatno opremljenih prostora za bavljenje ovom aktivnosti, opisala je što je se posebno dojmilo na Ibizi. - Na bolje se lako priviknuti. Betonska igrališta tzv. rinkovi s glatkim asfaltom osigurali su nam izvrsne uvjete bez obzira na vremenske prilike tog tjedna. U Hrvatskoj nemamo rinkove za disco rolanje, pa onda niti kulturu izlazaka na takva mjesta, nemamo natkrivene dvorane i terene s drvenim podom za vježbanje, nemamo grupe, trenere niti street roll festivale tako da sam se u Španjolskoj osjećala potpuno namireno. Djevojkama iz ostalih zemalja najnormalnije je da treniraju u zatvorenim rinkovima, da subotom imaju disco večer, da posjećuju festivale u svojoj i drugim zemljama. To je čitav jedan community koji kod nas, ne da je u povojima, nego ne postoji. Ako vježbaš - vježbaš sam, a jedina pomoć su ti YouTube tutoriali. U Sarajevu postoji Loop Ensamble, imaju rink i drveni pod, u Beogradu postoji Rollerdrom, a kod nas šipak. Kod kuće vježbam na jednom betonskom košarkaškom igralištu, tako da sam ograničena samo na toplo i suho vrijeme. Podrška su mi slučajni prolaznici koji su uvijek oduševljeni kad me vide kako plešem, djevojke i mame me ispituju gdje sam to naučila i mogu li držati satove njima Ili njihovim djevojčicama. Možda dočekam da se kod nas nešto oformi, možda se i ja primim tog pothvata jer vidim da interes postoji.
Tijekom boravka radila je s dvije profesionalne trenerice iz Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva, a s njom su trenirale žene iz različitih zemalja Europske unije. - Dvije profesionalne trenerice rolanja, Alba Ferrer iz Španjolske i Danielle Paine Lockwood iz UK, vodile su svaka svoj class- Danielle ples na rolama, Alba figureskate (kao i u umjetničkom klizanju figure, skokove i piruete). Grupa od 9 djevojaka iz različitih zemalja EU: Finske, Poljske, Belgije, Velike Britanije, Irske, Austrije), srednje dobi (uglavnom između 30 i 40 godina), različitih profesija (stjuardesa, financijska inspektorica, profesorica kemije, učiteljica, projektantica, IT-evka itd.), a sve strastveno zaljubljene u rolanje, svaka s drugačijom pozadinskom pričom o tome kako se počela time baviti, svaka jedinstvena na svoj način - njeguje neki svoj stil u rolanju, a sve su redom otvorene, zabavne, komunikativne, srčane, obrazovane i najvažnije podrška i tu jedna za drugu. Osjećala sam se kao da sam pronašla svoje pleme i svoju zajednicu veličanstvenih, sposobnih i svom razvoju posvećenih žena s kojima sam se sprijateljila u vrlo kratkom roku, s kojima sam se osjećala sigurnom podijeliti svoje intimne misli, strahove, nadanja i koje su bezrezervno dijelile isto to.
Otkrila nam je i da je jednu večer imala priliku nastupati pred publikom. - Da, jedna večer, tzv. White Themed Party, uključivala je street roller disco, dakle rolanje na rivi, uz more, u drugom po veličini gradiću na Ibizi, San Antoniu. Dress code je bio jednostavan, što god samo da je bijelo. U vrijeme zalaska sunca provozale smo se po rivi na oduševljenje svih prolaznika. Izvele smo nekoliko grupnih koreografija, poneku individualnu, ljudi su nas zaustavljali, ispitivali, pljeskali, navijali. Bilo je i bračnih ponuda (smijeh), a nakon svega umorne smo sjele u restoran Bresca, probala sam odličan carpaccio i to je možda prema sudu svih nas bila najposebnija i doživljajima najbogatija večer.
Nisu baš puno izlazile, naglašava, no jednu večer su posjetile kultni klub. - Libile smo se odlazaka u klubove jer smo htjele biti orne i čile za jutarnje treninge, ali ipak smo jednu večer izašle u kultni Pikes gdje smo se isplesale i počastile koktelima. U klubu je bilo zabranjeno snimanje jer se cijeni i poštuje privatnost svih gostiju tako da nemamo uspomene tog tipa.
Marija kaže kako je oduševljena cijelim konceptom retreata - Zapravo sam najviše oduševljena cijelim tim konceptom retreata. Sve smo došle iz raznih krajeva Europe okupljene oko jednog cilja i jedne strasti. Apsolutno cijeli boravak ondje bio je posvećen treniranju i umjetničkom rolanju kao sportu. Bila sam oduševljena brzinom kojom smo se međusobno povezale i sprijateljile - nakon dva dana živjele smo kao da cimerice sto godina. I rado smo se otvorile i jedna drugoj podijelile intimne stvari, životne faze u kojima se nalazimo. Jednostavno, sklopile smo prijateljstva koja će ostati za život i svakako se vidimo sve skupa ponovo i sljedeće godine. Bila sam oduševljena tom ženskom energijom, solidarnošću, podrškom koje je omogućio koncept retreata.
Zanimalo nas je i kako je provodila slobodno vrijeme. - Slobodna popodneva provodile smo istražujući manje razvikane plaže na kojima nije bilo gužve. Večeri smo provodile šetajući po glavnom gradu i San Antoniju, odlazile smo na večere i družile se, ili bismo ostajale u našoj vili, igrale zabavne igre i komentirale doživljaje. Oduševila me priroda i obala, koja izgledom nije toliko različita od hrvatske ili crnogorske - uvale, strme klisure, pitomije obale, crnogorično drveće, cvrčci. Izdvojila bih svakako predivne plaže: Cala Compte, Punta Galera i Portinax s magičnim spiljama.
Napominje i da je cijela stara jezgra u glavnom gradu jedna velika znamenitost. - Što se tiče kulturnih i povijesnih znamenitosti, cijela stara jezgra u glavnom gradu odnosno Dalt Vila, sama je po sebi jedna velika znamenitost. Svaki ugao i svaka uličica nose svoju priču, sve je jako živopisno i šarmantno. Stari grad smjestio se na brdu uz more, a renesansni bedemi iz 16. stoljeća građeni kao obrana od pirata i napada naprosto su zadivljujući. Na vrhu se nalazi Katedrala Santa Maria de las Nieves, a uz nju i crkva te samostan Santo Domingo iz 16. i 17. stoljeća. Tu je i Arheološki muzej Ibize, koji čuva artefakte kroz tri tisuće godina povijesti. Posebno dojmljiv je i Castle of Ibiza, smješten na najvišoj točki Dalt Vile, koji je stoljećima bio vojna utvrda i simbol obrane grada.
Rado je s nama podijelila i kako je izgledao jedan tipičan dan ovog aktivnog odmora. - Tipičan dan započinje ranim doručkom nakon kojega slijede dva treninga (sveukupno tri sata). Nakon toga hrlimo u vilu na ručak, odmorimo uz bazen. Popodne smo istraživale plaže ili išle na hiking ili imale sat joge. Navečer se družile, večerale u restoranima, šetale, razgledavale. Zapravo nismo imale prazan hod, raspored je bio definiran do u minutu i taj dio vrlo organiziranog time tablea baš me ugodno iznenadio.
Jela je tapase, ali kaže kako je baš nisu oduševile sardine u jednom razvikanom restoranu. - U restoranu koji glasi kao jedan od najboljih za tradicionalno španjolsko jelo tapas, La Barra de la Bientirada, doživjela sam to tzv. tapas iskustvo - jer zaista, ne radi se o obroku, već o iskustvu, uživanju u hrani uz dijeljenje i druženje. Zanimljivo je bilo u jednom obroku pojesti i piletinu i svinjetinu i rakove i ribu i krokete i kruh i krumpir itd. (Tapas je tradicionalno španjolsko jelo koje se sastoji od više malih obroka ili zalogaja, potpuno različitih, koji se stavljaju na stol i svi ih dijele, pa svatko može probati pomalo od svega.) Probala sam i sardine kao specijalitet restorana La sardina loca, ali moram reći da sam ostala pomalo razočarana. Nisu ni blizu jadranskima, niti po kvaliteti niti po načinu pripremanja.
Potpuno je otvorena i oko cijena. Iznenadilo ju je da su cijene namirnice u dućanima povoljnije od onih koje u zadnje vrijeme gledamo na policama u Hrvatskoj. - U cijenu retreata uključen je smještaj u luksuznoj vili (soba s s vlastitom kupaonicom, terasom) i bazenom, doručak i ručak i dva treninga dnevno s profesionalnim trenericama. Za to sam, za tjedan dana boravka, izdvojila 1500 eura, za avionsku povratnu kartu nešto više od 400 eura, dakle bez dodatnih troškova, to je nešto manje od 2000 eura. Na restorane i ostalo potrošila sam oko 500. Iznenadilo me koliko je hrana u trgovinama povoljnija, od suhomesnatih proizvoda, pršuta, do raznih sireva, a i vina su neobično jeftina. Hrana je u odnosu na Hrvatsku zamjetno povoljnija. S druge strane, cijene u restoranima i pogotovo u diskotekama su slične ili nešto skuplje nego kod nas.
Ljubiteljima aktivnog odmora definitivno bi preporučila ovakav aranžman. - Da definitivno bih preporučila ovakav retreat svim ljubiteljima aktivnog odmora koji žele doživjeti puno u kratkom vremenu, koji obožavaju spoj sporta i boravka na otvorenom i koji vole istraživati.
Otkrila nam je i svoju želju za iduću avanturu. - Lista želja je podugačka kao i svima koji vole putovati, ali evo zimska želja je skijanje i turno skijanje u Gruziji na 4000 mnv.
Što se tiče posla, trenutačno ju se može vidjeti u predstavi "Tinderella" na gostovanjima diljem Hrvatske, a podijelila je i neke druge projekte u kojima sudjeluje. - Trenutačno u kazalištu Knap u predstavi "Muškarci više vole plavuše", diljem zemlje na gostovanjima s predstavom Malog teatra "Tinderella", i u Histrionskom domu u predstavi "Oko jedne hiže". Također vodim edukacije iz Javnog nastupa, u formi predavanja i radionica za različite institucije i tvrtke pa pozivam sve koji žele poraditi na svom javnom nastupu da mi se slobodno jave, ili da dođu na jednu od edukacija koje ću tijekom jeseni održati u Zagrebu, Petrinji, Koprivnici i Dubrovniku. U pripremi imam jedan kratki film i novu predstavu, ali više od toga trenutačno ne mogu otkriti.