Protekli dani mnogim su novinarima donijeli najteže izazove u karijeri. Potres koji je pogodio Glinu, Petrinju i Sisak iznjedrio je najtužnije životne priče, o kojima smo mogli čitati i gledati ih u našim medijima. HRT-ova novinarka Tamara Marković danima je izvještavala iz Petrinje, a tamo se našla i tijekom katastrofalnog potresa, kada je stigla da bi napravila prilog o potresu koji se dogodio prethodni dan. No njena ekipa i ona nisu ni sanjali da će se naći u središtu tragedije koja je pogodila ovaj grad na Banovini.
- Bilo je teško. U Petrinju smo došli to jutro oko osam sati s potpuno drugom idejom. Namjeravali smo snimati štetu koja se dogodila u potresu dan prije. Razgovarali smo sa statičarima i arhitektima, da bi sve to što smo snimali tog jutra palo u vodu jer se dogodilo nešto potpuno drugo. Ekipa i ja u vrijeme potresa bili smo u parku s gradonačelnikom Petrinje. Tada je zatreslo tako da smo padali. Imali smo osjećaj kao da smo na valovima koji nas ljuljaju lijevo-desno. Vidjeli ste i sami kako je to izgledalo - kaže nam Tamara. Ekipa HRT-a nije se mogla ni javiti u program jer joj je auto bio zatrpan, a linije prekinute. Tih pola sata bez linija činilo im se kao vječnost.
- Moram pohvaliti svoju ekipu, snimatelja i ton-majstora koji su radili cijelo vrijeme. Oni su odmah nastavili snimati, a ja sam pokušavala dobiti svoje da vidim jesu li dobro. U tim trenucima strah se pomiješao s adrenalinom, suze su se brzo obrisale i mogli smo se uključiti u program. U Petrinji smo ostali sve do kasno navečer i javljali se u naše informativne emisije - kaže Tamara.
- Strašno je bilo gledati kako se grad ruši pred nama. Vidjeli smo kako izvlače dijete iz ruševina, pa zatim i njegova tatu, koji je ostao u spljoštenom autu. Novinarske ekipe također su pomagale. Ljudi su ležali po cijelom gradu, bilo je zaista tužno to gledati. Iako nisam iz Petrinje, imala sam osjećaj kao da je to moj grad, toliko me sve boljelo - kaže nam Tamara, koja je bila na izmaku snaga, no željela se odmah sutra vratiti u Petrinju.
- Imali smo veliku podršku svih kolega. Urednica Slavica Babić bila je non-stop sa mnom na vezi, čula sam se i s urednicom IMS-a Katarinom Perišom Čakarun, kojoj se uvijek možemo javiti. Baš smo bili dobro organizirani - kaže Tamara i dodaje da joj je ovo definitivno bio najteži novinarski zadatak u karijeri.
- Dosad sam mislila da je izvještavanje o koronavirusu bilo najteže, no ovo je nešto što se dogodi jednom u novinarskoj karijeri - kaže novinarka, koja se uvijek htjela baviti ovim poslom. - Još od srednje škole zanimalo me novinarstvo, htjela sam se baviti ljudskim pričama. To je ono što me drži. Studirala sam na Fakultetu političkih znanosti i pekla zanat na TV studentu - kaže novinarka koju zanima i diplomacija.
- Prije mjesec dana obranila sam završni rad na poslijediplomskom studiju vanjske politike i diplomacije. Najviše bih se htjela baviti vanjskopolitičkim novinarstvom, no svjesna sam da je ispred mene još puno posla - kaže nam Tamara, koja joj je fakultet uzeo dosta slobodnog vremena.
- U ovom poslu najvažniji je dobar balans privatnog i poslovnog da ne biste poludjeli od stresa. Volim vježbati, ići na bazen, družiti se s ljudima, gledati serije. Nekad je zaista teško opustiti se od užurbanog tempa i adrenalina koji donosi novinarstvo - zaključila je Tamara Marković.