Nakon lanjske svirke u pariškim katakombama, Joshu Hommeu iz Queens of the Stone Age u utorak navečer na Šalati zasigurno se činilo kao da sviraju na nebu. Vedro nebo, ugodna temperatura i najbolji gradski prostor na otvorenom za ljetne koncerte, s prepunim hokejaškim stadionom, priuštili su divnu večer za nekoliko tisuća ljudi. Ne može se reći da se Homme „vratio iz mrtvih“, jer je u izvrsnoj formi, ali prekid turneje zbog zdravstvenih problema zbog kojih je turneja bila odgođena, kao i raskid sa suprugom koji je obilježio posljednji QOTSA album „In Times New Roman“, učinili su da trijumf i katarza na Šalati budu još izraženiji.
Nakon uvoda s temom iz filma „Konan“ puštenom sa zvučnika, Queens of the Stone Age odsvirali su prvi od dva zagrebačka koncerta poput bagera koji nosi sve pred sobom, zajedno s publikom, dok su ciklički gitaristički rifovi djelovali poput rafalne paljbe mitraljeza ili isprepletenih zmija koje izlaze iz zvučnika. Već početak s „Regular John“ pokazao je silinu njihove brutalne, ali profinjene i artikulirane tutnjave, kojom su izgradili vlastiti prepoznatljivi zvuk, a druga pjesma, „No One Knows“, pokazala je da i hitovi ne moraju biti površni.
Škrt na riječima, ali bogat rifovima, Homme je odmah na početku pozdravio publiku, rekavši da ga politika ne zanima i da ju prezire, te da želi da publika uživa kako želi, jer su zato i došli. „Ugasite svjetla“, rekao je u jednom trenutku, „jer u mraku se najbolje vidi tko je tko“. Međutim, dva neplanirana trenutka malo su promijenila prvi zagrebački nastup i dodala mu posebnu dimenziju. Prvi je bila smrt Ozzyja Osbournea iz Black Sabbatha, kojemu je Homme posvetio „Long Slow Goodbye“ i odao počast čovjeku i grupi koji su nesumnjivo utjecali na svakoga sklonog rifoidnoj estetici u rocku.
Drugi je bio „obračun“ s nekim iz prvog reda koji je za vrijeme izvođenja „Long Slow Goodbye“ slao poruke mobitelom. Josh je toliko osjetljiv na to da je usporio pjesmu i pet minuta mu objašnjavao da je „fucking cunt“, odnosno, po naški, „pizda“, i tražio ga da ugasi mobitel, iako je moguće da je taj fan, oduševljen, javljao društvu o posveti Ozzyju. Možda je Homme pretjerao ponavljajući nekoliko puta „Vidiš li me? Gledaj me! Ne gledaj prijatelja, gledaj mene i ugasi taj jebeni mobitel!“, poručivši mu da je prevalio pola svijeta kako bi svirao ovdje, a on piše po mobitelu (dok su svi u publici, naravno, snimali mobitelima).
No, Josh Homme je dobar čovjek i, kao prava drama queen, bio je najbolji vodič koncerta; „volim vas sve, želim biti bolji čovjek“, izjavio je prije plesne „Make It Wit Chu“, dodajući da su „žene prve“, nekoliko puta ponovio da ih trebamo čuvati – „ladies first“ – i poštovati žene „jer će nas inače uništiti“, potaknuvši naizmjenično pjevanje ženskog i muškog dijela publike u jednom od melodičnijih dijelova koncerta, tijekom kojeg je predstavio i članove benda.
Nakon toga završetak s „Little Sister“, epskom „Go With the Flow“ koju su započeli a cappella pjevanjem, doveo je do potpune euforije u završnoj „A Song for the Dead“. Već sam u najavi ova dva koncerta Queens of the Stone Age napisao da su vjerojatno najbolji inozemni rock koncerti ove godine, i prvi je to apsolutno potvrdio. Na prepunoj Šalati završna „A Song for the Dead“ bila je školski primjer kako svi prijelazi i stop-start trenutci mogu svaki put biti odsvirani drugačije, uz bijelo svjetlo nalik nuklearnoj eksploziji s pozornice – trijumf estetike koju su Queens of the Stone Age doveli do savršenstva.
„Vidimo se sutra“, rekao je kratko prije kraja, jer će mnogi koji su bili na sjajnom, rasprodanom koncertu u utorak vjerojatno doći i u srijedu, za koju još ima nešto ulaznica, pretpostavljam ne zadugo. Queens of the Stone Age u Zagreb su stigli zagrijani nakon nekoliko američkih datuma koje su odsvirali uz The Kills, koji su prošli tjedan oduševili publiku u Tvornici – upravo su ta dva nastupa vrhunac ovogodišnje rock ponude kod nas. Dapače, kad su zadnji put svirali u Zagrebu, na INmusic festivalu 2018., istu večer nastupili su i The Kills.
Za bend koji je lani prekinuo turneju – ovi koncerti su, kao i američki i nekoliko europskih, zamjenski datumi za lani odgođene nastupe – a prije toga su snimili koncert u pariškim katakombama „Alive in the Catacombs“ i dokumentarac „Alive in Paris and Before“, Queens of the Stone Age na Šalati su bili iznimno živi i energični gotovo dva sata, s Hommeom i odlično uigranim peteročlanim bendom. Osim brutalne tutnjave koju su pretvorili u filozofski pojam, u 18 pjesama čuli smo i „Made to Parade“, koju bi i Bowie rado potpisao, „I Sat by the Ocean“, potmuli boogie „Suture Up Your Future“, „Paper Machete“ u kojoj je i klavijaturist zasvirao gitaru pa smo imali trojac na gitarama te motoričku „Misfit Love“.
Skoro trideset godina rada iza njih ne djeluje nimalo nostalgično ili mlitavo, jer njihova cirkularna „riffologija“ i majstorska svirka jedan su od najboljih primjera izdržljivosti suvremenog rocka. Cijela povijest sa osam studijskih albuma ne može stati u jedan koncert, ali dobar izbor obuhvatio je klasike, skrivena blaga i „Emotional Sickness“ i „Paper Machete“ s posljednjeg albuma „In Times New Roman“. I Ozzyju bi se zasigurno svidjelo.