Glumac Filip Šovagović otvoreno je u javnosti govorio o financijskim problemima koje je imao 90-ih i zbog kojih je bio do grla u dugovima. Kada je početkom 90-ih osjetio manjak novca odlučio je 1992. godine uzeti prvi kredit i to ga je povuklo u dužničko ropstvo. Situacija je bila takva da se odrekao gotovo svega od izlazaka, prodao je automobil, preselio kod majke, sve kako bi se izvukao s financijskog dna koji je dotaknuo. - Razdoblje između 1995. i 1997. u financijskom mi je smislu bilo odlično. I tada sam dobio tu nerealnu sliku o sebi i svojim primanjima. Imao sam 30 godina, velik uzlet u karijeri i mislio da će tako biti stalno. Kad je 1998. opet sve stalo, uzeo sam drugi kredit, njime mislio riješiti manje dugove i nastaviti živjeti po starom. Istodobno, zasitio sam se glume i rada na filmovima. Počeo sam objavljivati drame, uvjeren da će mi one omogućiti bolji, mirniji život. Tek kasnije sam shvatio da je to deset puta slabije plaćen posao od glume. Razliku sam opet htio pokriti kreditima. I bilo je – kredit na kredit na kredit. U tim zlatnim godinama, nisam vidio sebe u polovnom autu, mislio sam da moram voziti novi. - ispričao je 2011. godine glumac u intervju za Večernji list.
Dodao je kako je odjednom shvatio da sve veći dio primanja odlazi na kredite. Iskreno je priznao kako su ga i neki drugi, nepotrebni dodatni troškovi doveli do bankrota. - Primjerice, svaka sekunda parkinga se plaća i uza sva davanja koja već imaš to te dovede do dna. Puno glupih situacija dovelo me do bankrota. Nisam imao pravi razlog za tolike kredite, nisam kupio stan od 300 kvadrata. Novim sam kreditima zatvarao stare. Pao sam na kreditu za auto. Upravo auto generirao je niz problema koji su kulminirali spoznajom da sam se za razne gluposti zadužio 300-tinjak tisuća kuna. Kad završiš dramu ideš na razne dogovore, sastanke, za koje ne znaš koliko će trajati. Platiš parking, ali ostaneš dok sastanci ne završe. Tu sam skupio mnogo kazni za pogrešno parkiranje ili prekoračeno vrijeme. Devedesetih godina živjelo se u sistemu u kojemu ništa nije funkcioniralo pa nisam plaćao prometne kazne. Oduzeli su mi i vozačku jer sam skupio sedam negativnih bodova - rekao je i dodao:
- Do 2000. godine na snazi je bio zakon – ako skupiš sedam negativnih bodova poništava ti se vozački ispit. To mi se činilo drastično i borio sam se protiv toga. Skupio sam sigurno 100 kazni za vožnju bez vozačke, a kad se to pomnoži s tisuću kuna dođe najdramatičniji trenutak. Mislio sam: ‘Neću to nikad morati platiti’. Sve dok me nisu uhapsili. S četiri policijska auta. Raspisali su i tjeralicu na Interpolu. Da riješim te kazne za parkiranje, 2002. uzeo sam i peti kredit. Ali tada sam prerezao sve kartice i prestao dizati kredite da otplatim prethodne. - priznao je glumac. Počeo je raditi i kao redatelj, pisac, glazbenik, dramatičar, scenarist, producent, sve kako bi se izvukao iz dugova... Prvi konkretan novac kojim je počeo zatvarati kredite donijele su mu “Ptičice”, drama koja je u jednom trenutku igrala u sedam, osam gradova istodobno. Ova lekcija ga je naučila da ne razbacuje novac uludo i sada pazi kako troši.
"85 ili 86 sam mu posudio 100 DM da kupi Tomos automatic. Nikad mi nije vratio hahaha