Hrvatska nogometna U21 reprezentacija na najboljem je putu da se plasira na Europsko prvenstvo, a jedan od najzaslužnijih za dobre igre je i aktualni izbornik Ivica Olić. Dok mu mediji tepaju "Zvijer iz Davora", a navijači pamte njegovu nevjerojatnu borbenost na terenu, privatni život Ivice Olića oduvijek je bio njegova sigurna luka, skrivena od znatiželjne javnosti. Proslavljeni Vatreni, koji je upisao 104 nastupa za Hrvatsku, prošao put od Marsonije do Bayerna i postao dio stožera Zlatka Dalića, svoju najveću snagu crpi iz obitelji. U središtu te priče je njegova supruga Natalie, rođena Berlinčanka koja je uz njega bila i prije velikih stadiona i milijunskih ugovora, u vrijeme kada je budućnost bila tek neizvjesno obećanje. Njihova veza nije klasična priča o nogometašu i modelu; to je priča o partnerstvu, odricanju i ljubavi koja je procvjetala na temeljima dobrote, a ne slave.
Upoznali su se 1999. godine u jednom berlinskom restoranu. Ivica je tada bio igrač Herthe, a samozatajna Natalie, kći Hrvata i Njemice, imala je tek 18 godina, ali i posložen život - završavala je visoku školu, radila kao knjigovotkinja i imala vlastiti stan. Isprva su bili samo prijatelji, no Olićeva upornost i karakter presudili su. "Na početku smo bili samo prijatelji, ali potom me ipak osvojio, i to ponajprije svojom dobrotom. Bio je neiskvaren, dobar i povučen", ispričala je Natalie svojedobno za Story. Njegova skromnost, koja je djelomično proizlazila i iz slabijeg poznavanja njemačkog jezika, bila je potpuna suprotnost onome što se očekuje od nogometne zvijezde u usponu.
Njihova veza ubrzo je stavljena na prvi veliki test. Ivica se morao vratiti u Hrvatsku odslužiti vojni rok, a nakon toga potpisao je ugovor za Marsoniju iz Slavonskog Broda. Bili su razdvojeni godinu dana, a onda je Natalie donijela odluku koja će im odrediti budućnost. Žrtvovala je vlastiti posao i karijeru u Njemačkoj te se preselila u Slavoniju kako bi bila uz njega. Bio je to golem rizik, daleko od glamura koji se danas veže uz život supruga nogometaša. Živjeli su skromno, seleći se kasnije u Zagreb, pa Moskvu i na koncu natrag u Njemačku, a u teškim trenucima on ju je hrabrio. "Baš kad smo proživljavali krize, znao bi mi reći: 'Vidjet ćeš, ja ću jednoga dana uspjeti u životu'", otkrila je Natalie.
Vjenčali su se 2004. godine i dobili troje djece, sinove Antonija i Luku te kćer Laru. Unatoč Ivičinoj slavi, obitelj Olić uspjela je sačuvati privatnost i izgraditi život po vlastitim pravilima. Natalie nikada nije bila tipična žena nogometaša. Kako je otkrila u intervjuu za Globus dok su živjeli u Münchenu, ne nosi skupu brendiranu odjeću i ne pati od potrebe za eksponiranjem. "Sylvie van der Vaart, s kojom su me mediji uspoređivali, živi za javnost, a ja nisam taj tip. Rodila sam djecu da bih bila s njima, a ne da bi ih odgajali babysitteri", jasno je poručila, dodavši kako se najviše družila s "normalnim i finim curama", suprugama drugih igrača, a na utakmice tek dvije ili tri dolaze kao na modnu reviju.
Iako je danas vatrena navijačica, Natalie dugo nije bila zainteresirana za nogomet. Utakmice nije pratila i rijetko je odlazila na stadion. Sve se promijenilo kada se obitelj iz Moskve preselila u Hamburg. Tamošnja atmosfera i navijači HSV-a, koji doslovno žive za klub, potpuno su je osvojili. Počela je redovito odlaziti na utakmice, a njezina intuicija postala je Ivičino tajno oružje. Uoči legendarne utakmice protiv Njemačke na Europskom prvenstvu, nazvala ga je dok je bio pod velikim stresom. "Rekla sam mu da je nemoguće da izgube jer ja imam osjećaj da će pobijediti i da će on zabiti gol. To se i dogodilo", ispričala je jednom prilikom. Ne samo da je predosjetila, već je, iako to nikada ne radi, uplatila i listić u kladionici. "Nazvao me nakon utakmice i rekao: 'Ženo moja, proročice moja, bila si u pravu'", otkrila je.
Njihov život u Münchenu, na vrhuncu Ivičine karijere u Bayernu, bio je daleko od stereotipa. Živjeli su u otmjenom predgrađu, no dani su im bili ispunjeni obiteljskim obavezama. Ivica je, unatoč treninzima, često vozio sinove u školu, a Natalie ih je pratila na turnire. Kućnu pomoćnicu angažirala je tek nakon dugo vremena, jer je, kako kaže, voljela sve raditi sama. Otkako je počeo igrati za Bayern, u restoranu su kao par bili samo jednom, ne računajući povremene odlaske na palačinke s djecom. Ta posvećenost obitelji i skromnost, usađeni duboko u njihov odgoj, ostali su temelj njihove veze. Ivica, koji je u djetinjstvu proživio obiteljsku tragediju kada mu se utopio stariji brat i koji je tijekom rata bio odvojen od obitelji, u svom je domu pronašao mir i stabilnost. I dok su sinovi krenuli njegovim nogometnim stopama u Bayernovu podmlatku, kći Lara postala je tatina mezimica. "Ona to jako dobro zna i koristi. Zna da od mene može raditi što god hoće", priznao je Olić jednom.