ŽIVOTNI INTERVJU

Dušan Bućan: Kad sam prvi put imao svoj komad zemlje, znao sam da nikada više neću biti gladan

Foto: Emica Elvedji/PIXSELL
Dušan Bućan: Kad sam prvi put imao svoj komad zemlje, znao sam da nikada više neću biti gladan
14.02.2025.
u 13:00
Ljepota kazališta je u prihvaćanju iluzije. Ja kao glumac dajem nešto, ljudi u publici to primaju, vrate mi, da bih im ja opet mogao to dati. To je krug. I tijekom predstave nerijetko se dogodi ta magija da smo svi tog kruga svjesni. Često s pozornice gledam lica tih ljudi i čudesno je vidjeti da nisu tu, nego u predstavi. Ljudi vole otići u svijet mašte jer su rastrzani između egzistencijalizma i traženja višeg smisla, kaže nam u razgovoru glumac

Pogledajte malo bolje te fotke. Ne vuče li Dušan Bućan malo na mladog Roberta De Nira? Meni da. Posebno kad je ozbiljan. Dobro, ima nešto i od mlađahnog Richarda Gerea. Kad sam mu to rekao prije intervjua, ostao je malo zatečen. A imam i poruku redateljima da ga malo bolje pogledaju, pa čovjek je karakterni glumac kojem već jedanput morate dati neku glavnu ulogu, kao vrhunac ionako solidne karijere. Veći dio šire publike pamti ga po ulogama u serijama, od "Dnevnika velikog Perice", "Bitangi i princeza", "Naše male klinike", "Ljubavi u zaleđu", "Mamutice" ili "Lude kuće". Tu su i filmovi "Crvena prašina", "Zagrebačke priče", "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" ili pak "Nije bed". Njegov je glas natjerao mnoge likove animiranih hitova da progovore hrvatski, a uloge koje je dvadesetak godina nosio u matičnom zagrebačkom HNK gotovo da i nema smisla nabrajati. No, treba svakako reći da je scenarist, redatelj, pa i protagonist nekoliko dokumentarnih serijala emitiranih na HRT-u. Sjetite se samo "U boj, u boj" ili putopisnog pothvata "Konjima do Crnog mora". Nakon svih spomenutih i nespomenutih kreativnih izazova, Dušan se vraća na svoj ranč izvan Zagreba, ljubiti suprugu Saru i tek nekoliko mjeseci staru kćer, brinuti za nekoliko konja i ostalih domaćih životinja i sadnica. No, samo dok zajedno nisu osnovali grupu Svarog i objavili za sada jedan singl, a uskoro kažu i prvi album. Tek toliko da dani ne bi prolazili na eventualno nešto manje od "punog gasa", reklo bi se. Ali, kad vam, kao meni i čitateljima Ekrana prepriča kako shvaća život, onda vam svestranost i motivacija za takav životni stil, postanu puno jasniji.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Marijana Rudan

Smatrali su nas teroristima: Film o političkom progonu Hrvata u Australiji 70-ih kandidat je za Oscara

Tijekom pandemijskog lockdowna Marijani Rudan je prišla mlada glumica Kat Dominis i podijelila s njom ideju za kratki film inspiriran stvarnim iskustvima hrvatskih migranata u Australiji 70-ih godina. Iz tog početnog koncepta razvila se snažna autorska suradnja: dvije žene, dvije perspektive, jedna priča koja je dugo čekala da bude ispričana. Rezultat je “Unspoken” (“Neizrečeno”) – umjetnički dojmljiv, emotivno pulsirajući film koji spaja dokumentarističku istinu i obiteljsku dramu. Nastao iz skromnog budžeta, ali neizmjerne strasti, film je ubrzo osvojio svijet.



Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.