Izvrsnost, kvaliteta i originalnost neki su od ključnih kriterija koji su žiriju Večernjakove ruže nit vodilja pri odabiru nominiranih. Sve ove elemente i više od toga ispunjava dokumentarni serijal autora Mateja i Dubravka Merlića "Svjetla pozornice" koji je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji TV emisija godine. Tim povodom razgovarali smo s Dubravkom Merlićem i Željkom Ogrestom koji su po prvi put zajedno nastupili na ekranima.
Što vam osobno znači nominacija za Večernjakovu ružu, doživljavate li je kao priznanje cijelom timu i potvrdu dugogodišnjeg rada?
DUBRAVKO: Zahvaljujemo članovima žirija jer su prepoznali da smo napravili nešto što je zanimljivo prvenstveno gledateljima, ali očito i ljudima iz struke. Ono što je svakako treba ovom prigodom naglasiti da nismo najvažniji ni Matej, ni Željka ni ja, nego cijela ekipa koja je zaista marljivo radila od prvog dana, da u tako kratkom vremenu napravi ogroman posao koji nije jednostavan, koji traži puno istraživanja i puno usklađivanja. To je velika odgovornost, ali na kraju mi smo svi zajedno donosili odluke i vjerovali u naš koncept da izvučemo ono što je najzanimljivije iz pojedine dekade. Popularnu kulturu dosad nitko ovako nije obradio, tako da nam je drago da smo recept koji smo primijenili u "Modernim vremenima" sada proširili na popularnu kulturu.
Je li ovakav pregled hrvatske pop kulture bio logičan slijed nakon vašeg dokumentarnog serijala "Moderna vremena" koji se bavio dizajnom?
ŽELJKA: Autori koncepta serijala su Dubravko i Matej Merlić, čija je i bila inicijalna ideja da se to radi. Doista ima toliko vrijednih stvari koje su se dogodile tih godina koje mi pokrivamo. Puno je značajnih i važnih djela te ljudi koji su prošli kroz to vrijeme za koje nam se učinilo da nisu zapravo dovoljno valorizirana, a zapravo su zaslužili taj tretman. Nadam se da smo barem malo pridonijeli tome da se shvati kolika zapravo bogatstvo Hrvatska ima u popularnoj kulturi.
Koliko je bilo teško doći do vizualnih materijala za sve dekade u serijalu?
DUBRAVKO: Pedesete godine su bile malo tanje s videomaterijalima, ali i to smo riješili jer smo imali sjajne suradnike iz Hrvatske kinoteke koja djeluje pod Hrvatskim državnim arhivom, koji su nam omogućili materijale iz filmova i dokumentaraca. Tu su bili naši partneri iz Zagreb filma i direktor Vinko Brešan, Muzej grada Zagreba te bogata arhiva Croatia Recordsa koja nam je bila dragocjena. Koristili smo i dosta arhivu Filmskih novosti iz Beograda koju imaju odličnu digitaliziranu arhivu i naravno, koristili smo najviše arhivu Hrvatske radiotelevizije. Jako je teško doći do kvalitetnih materijala i snalazili smo se na razne načine i to je bio financijski najzahtjevniji dio.
Kada govorimo o sugovornicima, tu ste spojili osobe koje su bili svjedoci tog vremena i analitičare. Što je bilo važno kod odabira sugovornika?
ŽELJKA: Naravno da je bilo teško doći do sugovornika koji su bili svjedoci 50-ih i 60-ih godina uz sav trud, volju i naša poznanstva koja smo stvorili tijekom desetljeća rada dolazili smo do sugovornika. U startu smo znali da je apsolutno nemoguće u 50 minuta svake epizode pokriti sve što želimo i kad bismo to išli raditi, svaka dekada bi trebala imati po sedam epizoda. Ispričavam se onima koje možda nismo uspjeli prikazati u tih 50 minuta, a možda su i zaslužili da dođu tu. To je naš autorski izbor i gledali smo da zapravo pogodimo duh vremena, a naravno da ima još tu, jako, jako puno materijala za koje jednostavno nije bilo ni prostora ni vremena da ih prikažemo.
Je li ovaj serijal i svojevrsno upozorenje da bez razumijevanja vlastite kulturne prošlosti teško možemo razumjeti budućnost?Koliko je ono zapravo utjecalo na taj kulturni identitet Hrvatske danas i kako je utjecalo?
ŽELJKA: Ništa nije postalo ni iz čega. Postoji kontinuitet i mi sami moramo biti ponosni i svjesni tog kontinuiteta i vremena u kojem se to događalo. Upravo to smo htjeli pokazati – da ne treba bježati od toga. Sve je to dio našeg identiteta i htjeli smo naglasiti da je jako važno staviti stvari u kontekst i valorizirati te vrijednosti koje smo imali i koje su naše vrijednosti danas.
DUBRAVKO: Gledatelji koji su malo stariji i koji su živjeli u Jugoslaviji prilaze nam s komentarima kako im je drago što smo pokazali da nisu živjeli u tako groznim vremenima. Nije nam to bila namjera, jer se prema nasljeđu popularne kulture odnosimo bez ikakvih političkih pristranosti. Zato mi je drago što je puno mladih gledalo serijal, a ta zasluga pripada Mateju Merliću i njegovoj ideji da pjesme iz raznih dekada izvode mladi izvođači koji su počeli karijeru nakon 2000. godine. Na taj način smo privukli mlađu populaciju i od njih imamo jako dobre reakcije i mislim da je to jako, jako bitno. To je zapravo presudno da oni uspostave kontinuitet sa svojim duhovnim naslijeđem, a to duhovno nasljeđe kroz popularnu kulturu je vrlo često u pravilu imalo više utjecaja nego kroz takozvanu visoku kulturu.
Je li to dokaz da publika još uvijek zapravo traži ovakav ozbiljan promišljen sadržaj?
DUBRAVKO: Mislim da je to jako bitno. Mi dugo radimo televizijske programe i naši gledatelji su uvijek bili nekako sofisticirani jer su tijekom povijesti odrastali uz najbolji sadržaj poput onog koji je radio BBC. Kad god smo radili neke projekte, recimo Piramidu, uvijek sam govorio ako to prođe u Hrvatskoj, gotovo sigurno će proći svugdje u svijetu. I to se pokazalo točnim. Drago mi je kad god vidim da neki od naših kolega rade projekte koji su promišljeni i ozbiljni te dokazuju da televizija nije samo medij za ispraznu zabavu. To je predivan medij koji ne bi trebalo prepustiti samo jeftinoj zabavi.
Postoji li neki novi projekt u najavi?
ŽELJKA: Ima jako, jako puno ideja. I to, naravno, ne ovisi uvijek samo o nama, ovisi o dobroj volji naručitelja i onih koji prepoznaju to što mi radimo. Otkako radimo ovaj posao javni interes, točnije gledatelji, su nam uvijek bili u prvom planu i nikad ih nismo podcijenili banalnim sadržajima. Uvijek smo mislili da gledatelju treba nuditi možda nešto mrvicu više nego što je to uobičajeno. Osobno sam dojma da doista postoji veliki krug gledatelja koji baš vole takav sadržaj i koji traže i čeznu za takvim sadržajem i mislim da bi Hrvatska radiotelevizija trebala ostati najbolja oaza takvog sadržaja.
Tko nam od ekipe iz serijala dolazi na Večernjakovu ružu 20. ožujka u HNK?
ŽELJKA I DUBRAVKO: Ne znamo još tko će sve doći, ali voljeli bismo da u publici budu i redateljice Lana Kosovac i Dalija Dozet, direktor fotografije Marinko Marinkić, montažeri Lucija Strugar i Denis Golenja, koautor Matej Merlić i naša HTV urednica Maja Tokić.