Dina Dragija Jedvaj i Tin Jedvaj proživljavaju najljepše i najemotivnije dane života. Nakon mjeseci iščekivanja, planiranja, nježnih priprema i onog posebnog nestrpljenja koje poznaju svi budući roditelji, u njihovu je obitelj prije dvadesetak dana stigao sin Nik. Maleni dječak rođen je u Grčkoj, zemlji u kojoj obitelj trenutačno živi zbog profesionalne nogometne karijere njegova oca, našeg bivšeg nogometnog reprezentativca Tina Jedvaja. Dolazak sina za Dinu i Tina otvorio je sasvim novo poglavlje, ono u kojem se svakodnevica mjeri drukčijim ritmom, nježnijim pogledima, neprospavanim noćima, prvim zagrljajima i neizmjernom zahvalnošću. U prvim danima s bebom uz njih su bili i presretni djedovi i bake, koji su odmah stigli u Atenu kako bi mladim roditeljima pružili podršku i podijelili s njima radost zbog najmlađeg člana obitelji. Dina, koja je javnosti poznata i kao uspješna poslovna žena, diplomirala je međunarodne odnose i diplomaciju te magistrirala međunarodnu sigurnost na University College Londonu, a dodatno se usavršavala na Harvard Business School kroz program Sustainable Business Strategy. Iako je ostvarila impresivan profesionalni put, danas otvoreno priznaje da ju je majčinstvo dotaknulo na poseban način i promijenilo iznutra. Za Večernji list Dina prvi put govori o novoj životnoj ulozi, prvim danima s malim Nikom, emocijama koje su je preplavile kada ga je prvi put primila u naručje, ali i o tome kako se snalazi u balansiranju majčinstva, poslovnih obaveza i užurbanog tempa života. Otkrila nam je i kolika joj je Tin bio podrška tijekom trudnoće, kako ju je pazio i tetošio te kako njihova mala obitelj danas izgleda u najljepšem, najnježnijem izdanju.
Čestitke na prinovi, Dina! Kakav je osjećaj bio prvi put u naručje primiti svog sinčića? Kakve su vas emocije preplavile u trenutku koji ćete, vjerujem, pamtiti cijeli život?
Hvala! To je zaista potpuno nova dimenzija života i mislim da vas ništa i nitko ne može u potpunosti pripremiti za taj trenutak, bez obzira na to koliko ste ga priželjkivali, zamišljali ili pokušavali unaprijed doživjeti kroz tuđa iskustva. Taj prvi susret, kada prvi put primite svoje dijete u ruke, nešto je što se doista ne može opisati riječima. Mislim da svi koji su prošli to iskustvo razumiju kada kažem da je to jedan od onih trenutaka koji vas zauvijek promijene, i to na najljepši mogući način.
Kako ste se suprug Tin i vi osjećali u tim najintimnijim prvim zajedničkim trenucima s bebom? Kako je Tin reagirao? Je li bilo suza radosnica?
To je bila neopisiva sreća, bezuvjetna ljubav i ogroman ponos na najveći blagoslov našeg odnosa. Uz sve emocije, osjetite i veliki mir jer je sve prošlo dobro. Bilo je i suza radosnica i smijeha. Svatko tko je prošao to iskustvo zna koliko je ono snažno, intimno i posebno. Prekrasan je osjećaj doživjeti taj trenutak zajedno kao obitelj. Sjećam se da sam tada bila posebno zahvalna što se porod dogodio upravo u trenutku kada je Tin mogao biti uz nas, jer je uz njegov raspored i karijeru često sve neizvjesno.
Je li porod prošao bez komplikacija? Gdje ste rodili?
Rodila sam u Grčkoj kako bismo Tin i ja mogli zajedno proći kroz taj trenutak i kako bi on mogao biti uz mene tijekom poroda. Sam porod prošao je bez komplikacija. Rodila sam prirodnim putem s 19. na 20. travnja, kada sam, prema preporuci ginekologinje, otišla u bolnicu. Ondje su me postupno pripremili za porod, pa je sve vezano uz porod prošlo školski.
Što biste rekli, kome Nik više sliči? Kako biste ga opisali u ovim prvim danima?
Rekla bih da sliči i na mene i na Tina, ali prema mojoj procjeni ipak je izgledom više na tatu, a karakterno za sada na mene.
Kako sada izgleda vaša svakodnevica? Kolika vam je podrška suprug?
Naravno da smo svjesni da sada dolazi jedna potpuno nova svakodnevica i da će se puno toga mijenjati, ali ja na to gledam kao na prirodan razvoj života, a ne kao na nešto što vas treba zaustaviti ili ograničiti. Tin mi je ogromna podrška i partner koji je, koliko god mu obaveze to dopuštaju, u potpunosti prisutan i angažiran. Njegova karijera često zahtijeva odsutnost, privatno nepredvidive rasporede i stalne prilagodbe, pa to znači da ćemo se kao obitelj morati jako dobro organizirati. No činjenica je da smo oboje vrlo angažirani, odgovorni i ravnopravni u svemu i vjerujem da ćemo i kroz ovo iskustvo biti prava podrška jedno drugome. Za sada se gotovo ništa nije promijenilo, osim što smo umorniji jer se budimo svaka dva sata tijekom noći. Nastavili smo ritmom kao i prije, Tin i ja oboje obavljamo svoje obaveze, uz to da je Nik apsolutni prioritet. Od samog početka došle su obje bake i djedovi, koji su nam puno pomogli, pa nam je sve bilo lakše. Sada već imamo neki svoj ritam i brzo se privikavamo na novu svakodnevicu. Moram pohvaliti Tina jer se, bez obzira na sve, zaista osjećam kao da imam njegovu veliku podršku, kao i podršku cijele obitelji, i uz to je odmah sve lakše. A što se neprospavanih noći tiče, mislim da vas majčinstvo nauči da ljubav sve stavi u neku potpuno novu perspektivu. Kada nešto radite iz ljubavi, puno toga podnosite lakše nego što ste ikada mislili da možete.
Postali ste majka u vrlo intenzivnom životnom periodu, između međunarodnih projekata, putovanja i života profesionalnog sportaša. Kako vas je majčinstvo promijenilo kao osobu?
Majčinstvo me nije promijenilo u smislu da sam postala druga osoba, ali mi je potpuno promijenilo perspektivu. Mislim da tek kada postanete roditelj zaista razumijete koliko se čovjek može istovremeno osjećati nježno, snažno, ranjivo i odgovorno. To iskustvo vas prirodno uspori u nekim unutarnjim procesima i natjera da jasnije posložite prioritete. Danas puno više cijenim mir, prisutnost i vrijeme provedeno s obitelji, ali istovremeno osjećam i još veću odgovornost prema svemu što radim.
Planirate li prvih devet mjeseci sinova života biti na porodiljnom dopustu ili ipak nećete previše odmarati? Je li istina da je nemoguće razmišljati o poslu?
Radila sam tijekom cijele trudnoće, bila aktivna oko posla već dan nakon poroda i nastavila odmah po dolasku kući. Takav sam tip osobe, volim odgovorno obavljati svoje zadatke i ispunjava me rad na vlastitim projektima, tako da mi ništa vezano za posao nije teško. Za mene je definitivno bilo nemoguće ne razmišljati o vlastitim obavezama tijekom trudnoće, a tako je i sada.
Kako sada usklađujete svoje obaveze uz majčinstvo?
Naravno uz prilagodbe koje majčinstvo traži planiram nastaviti aktivno raditi na vlastitim projektima. Za mene je jako važno svom djetetu dati maksimum ljubavi, prisutnosti, sigurnosti i topline, ali jednako tako vjerujem da je važno ne izgubiti sebe u tom procesu. Mislim da dijete puno uči upravo kroz primjer roditelja, ne samo iz onoga što mu govorite, nego iz onoga što svakodnevno živi i promatra. Mišljenja sam da iako je dijete cijeli vaš svijet, vi i dalje ostajete svijet za sebe.
Paralelno s privatnim životom gradite međunarodnu karijeru kroz rad sa Svjetskom akademijom znanosti i umjetnosti, UN inicijativama i projektima vezanima uz sigurnost i održivost. Planirate li nastaviti taj angažman?
Apsolutno. Moj profesionalni rad dio je mog identiteta i nešto što me ispunjava godinama. I dalje ostajem aktivna kroz međunarodne projekte vezane uz ljudsku sigurnost, održivost i cross-sector suradnju, kao i kroz rad sa Svjetskom akademijom znanosti i umjetnosti i uredom Ujedinjenih Naroda za Ljudsku Sigurnost. Naravno da sada sve organiziram drugačije i s više balansa, ali ne doživljavam majčinstvo kao kraj profesionalnog razvoja, nego kao novu životnu fazu koja donosi drugačiju perspektivu i dodatnu zrelost.
Trenutačno ste aktivni i na UNWASTED Forumu, čija ste suorganizatorica, a koji povezuje javni i privatni sektor kroz teme održivosti i inovacija. Kako danas gledate na svoj rad i povezivanje ljudi nakon što ste postali majka?
Majčinstvo vas prirodno učini još svjesnijim pitanja budućnosti, sigurnosti i svijeta koji ostavljamo novim generacijama. Upravo zato danas još dublje razumijem važnost projekata koji povezuju institucije, privatni sektor i društvo oko dugoročnih rješenja. Moj posao je oduvijek bio povezivanje ljudi, ideja i sektora kroz konkretne projekte i suradnje, a sada sve to dobiva još osobniju dimenziju jer više ne razmišljate samo o sebi i svojoj generaciji.
Mnoge žene nakon rođenja djeteta imaju osjećaj da njihove osobne i profesionalne ambicije moraju pasti u drugi plan. Smatrate li da majčinstvo nužno mijenja ženin identitet ili je moguće zadržati vlastite ciljeve i profesionalni razvoj?
Vjerujem da se od žena i dalje često očekuje da se u potpunosti podrede ulozi majke, kao da svi drugi aspekti njihova identiteta trebaju privremeno nestati. Ipak, ne mislim da majčinstvo i osobna ostvarenost moraju biti suprotstavljeni. Naprotiv, žena može biti brižna i prisutna majka, a istovremeno ostati povezana sa svojim talentima, interesima i profesionalnim ambicijama. Mišljenja sam da dijete najviše dobiva kada odrasta uz majku koja je emocionalno stabilna, zadovoljna i ispunjena. Prioriteti se svakako promijene, ali to ne znači da žena mora odustati od sebe. Upravo očuvanjem vlastitog identiteta daje snažan primjer svojoj djeci.
Kada danas pogledate svoj život, majčinstvo, brak, međunarodne projekte i karijeru, imate li osjećaj da upravo sada postajete najzrelija verzija sebe?
Vjerujem da je točno tako. Svako životno razdoblje ostavi svoj trag i donese važne lekcije, ali danas imam puno jasniju sliku o tome tko sam, što mi je uistinu važno i u kojem smjeru želim razvijati svoj privatni i profesionalni život. S godinama dolazi određena sigurnost u vlastite odluke, ali i dublje razumijevanje vlastitih vrijednosti i prioriteta. Majčinstvo nije umanjilo moj osjećaj identiteta, već mi je donijelo dodatnu dubinu, odgovornost i osjećaj zahvalnosti. Pomoglo mi je da usporim, jasnije sagledam ono što je zaista bitno i pronađem novu ravnotežu između obitelji, osobnog razvoja i profesionalnih ambicija. Upravo zahvaljujući tom unutarnjem balansu danas osjećam da s više jasnoće, stabilnosti i smisla gradim i odnose i projekte kojima sam posvećena.
Vaš život godinama podrazumijeva selidbe, različite države i stalnu neizvjesnost zbog nogometne karijere vašeg supruga. Koliko je teško graditi vlastiti profesionalni identitet u takvom načinu života?
Takav način života vas nauči velikoj fleksibilnosti i prilagodbi. Ljudi često vide samo lijepi dio života profesionalnog sporta, ali realnost uključuje puno odricanja, neizvjesnosti, selidbi i konstantnog prilagođavanja novim sredinama kao i daljinu od najbližih. Nije jednostavno paralelno graditi vlastitu karijeru i privatan život kada doslovce svakih nekoliko mjeseci ne znate gdje ćete živjeti. Ali s vremenom sam naučila da stabilnost ne gradim isključivo kroz mjesto, nego kroz sebe, svoje znanje, odnose i projekte koje mogu razvijati neovisno o lokaciji. Takvim načinom života naučila sam se još odavno. Od svoje osamnaeste godine uz Tina balansiram studij, privatni život, selidbe, prilagodbe i vlastitu karijeru. Iako mi je to ponekad otežavalo profesionalni put i osobnu organizaciju, naučila sam u svemu tome pronaći svoj ritam i ne izgubiti sebe. Taj ritam planiram primijeniti i na roditeljstvo, i na naš obiteljski život, za sada mi dobro uspijeva!
Jesu li vam obitelj, roditelji i prijatelji u ovim trenucima također najveća podrška? Kako vam pada ta udaljenost?
Tin i ja već smo odavno navikli funkcionirati sami i organizirati se kao zajednica jer nas je tome naučio samostalan život koji godinama gradimo u inozemstvu, daleko od obitelji i najbližih. Uz život profesionalnog sportaša propustite puno važnih trenutaka uz svoje najbliže, blagdana, rođendana i obiteljskih okupljanja i naravno da nam sve to nedostaje. Budući da smo sada znali da će nam nakon poroda trebati pomoć, organizirali smo se na vrijeme tako da dođu obje bake i djedovi. Od samog početka imali smo njihovu pomoć, na čemu smo jako zahvalni.
Je li vas suprug posebno tetošio tijekom cijele trudnoće?
Je, stvarno moram reći da je Tin tijekom cijele trudnoće bio vrlo pažljiv i brižan. Bez obzira na njegov tempo života i brojne obaveze, uvijek sam osjećala njegovu podršku. Trudnoća je razdoblje velikih fizičkih i emocionalnih promjena i jako je važno uz sebe imati partnera uz kojeg se osjećate sigurno i voljeno. Mislim da nas je to iskustvo dodatno povezalo.
Što mislite, tko će više razmaziti Nika?
Iskreno, mislim da će ga najviše razmaziti bake i djedovi, tu stvarno nemam dilemu. Jedva su dočekali unuka i sigurna sam da će mu pružiti puno ljubavi, nježnosti i onog posebnog popuštanja koje bake i djedovi uvijek imaju. Mislim da je to jedan od najljepših dijelova obiteljske dinamike, ta posebna vrsta ljubavi koju dijete dobiva od starijih generacija. Naravno da postoji posebna povezanost između majke i sina, ali mislim da u zdravoj obitelji ljubav nije pitanje razmaženosti, nego ravnoteže. Dijete treba i nježnost i strukturu, i osjećaj da je voljeno bezuvjetno, ali i osjećaj da postoje granice koje ga štite i usmjeravaju. U tom smislu vjerujem da ćemo Tin i ja biti dobar balans. Vjerujem da ćemo oboje biti jako povezani sa sinom, ali i da ćemo nastojati biti roditelji koji uz puno topline i ljubavi postavljaju i zdrave granice. Oboje smo odgojeni uz jasne vrijednosti i to je nešto što ćemo sigurno željeti prenijeti i na svoje dijete.
Možete li sada za sebe reći da ste najsretnija žena na svijetu i da vam je jedino nedostajalo dijete koje je upotpunilo vašu malu obitelj?
Ja sam po prirodi osoba koja uvijek nastoji pronaći zahvalnost u svemu. Ne gledam na život kroz fokus na ono što nedostaje, nego se trudim i u izazovima pronaći smisao, lekciju i prostor za rast. Mislim da mi je upravo takav pogled na život puno pomogao da ostanem prizemna i svjesna koliko je važno cijeniti sve dobro što imate dok to živite. Upravo zato što je život složen, nepredvidiv i pun uspona i padova, posebne trenutke poput majčinstva doživljavam još dublje. Majčinstvo je definitivno u meni pokrenulo jednu novu razinu zahvalnosti. Kada imate zdravo dijete, ljubav, sklad i obitelj, zaista imate najveći dar. I da, u tom smislu mogu reći da se osjećam kao najsretnija žena na svijetu.