Kolumna

Piše Miljenko Jergović: Rahim Ademi, biti voljen

Foto: Milan Sabic/PIXSELL
Piše Miljenko Jergović: Rahim Ademi, biti voljen
30.08.2021.
u 10:39
Njega idealnim čini ta naprosto fantastična okolnost što uopće nije Hrvat. Za nas, Rahim Ademi neka je vrsta Nikole Tesle. Naš je kad nije naš, a nije naš kad je naš

Skoro svaki, a možda i baš svaki se ljudski život uobličava u neki dramski, književni, narativni žanr. Jedan će tako proživjeti triler, drugi socijalnu, obiteljsku, antičku ili građansku dramu, treći će završiti u romanu ceste, u putopisu ili u avanturističkom romanu. Četvrtom će se život zaokružiti kao reportaža, peti će skončati na samom kraju horor-komedije, opere, operete ili mjuzikla. I tako dalje išlo bi nabrajanje i razvrstavanje, jer žanrova je mnogo. Više ih je nego i u jednom žanrovniku, ili leksikonu književnih pojmova. Obično se tek na kraju, na bdjenju nad pokojnikom, na karminama i zadušnicama, na žalosti, kroz priču o jednome odživljenom životu ustanovljava koji je žanr pokojnik odživio. I onda onaj među žaliteljima koji to najprije shvati, a za kojeg se obično govori da od svih najbolje pripovijeda priče, nastavlja u tom žanru prenositi dalje, prepričavati i dopričavati sjećanje na pokojnika. Ono će trajati dok god je priče.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.