Foto: Reuters/PIXSELL navijači
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL Hrvatski huligan koji pali prvu baklju, navijači, huligani
Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL Hrvatski huligan koji pali prvu baklju, navijači, huligani
Foto: Reuters/PIXSELL Hrvatski navijači
Foto: Sanjin Strukic/Pixsell Hrvatski navijači, huligani, Hrvatska - Češka

Navijačkom teroru sada mora doći kraj

19. 06. 2016. u 21:41 0
Ako su dobri navijači onaj 12. igrač svake ekipe, vatreni najčešće igraju s igračem manje.

Slavni pisac Albert Camus nije mogao misliti na hrvatske navijačke horde kad je smišljao epitaf za posljednje počivalište nasilnika svih vrsta i boja: “Divljaštvo nikad nije privremeno”! Tko još na Malti, prije desetak godina, nije razumio da u “navijačkom” ludilu ima sistema i da se obnalja na tekućoj traci svih vrsta popustljivosti, ne može danas prati ruke od odgovornosti za najnovije divljanje.

Nasilje bez granica

Tko je sve fizički odgovoran, koja lica i s kakvim biografijama, to je na različitim službama da konačno skinu maske s njihovih lica. Stvar je postala suviše ozbiljna kad jedna moćna, talentirana momčad mora strahovati hoće li biti izbačena s Europskoga prvenstva, kad se jedna država trese od nemoći da se obračuna sa šačicom huligana i kad se jedan narod mora crvenjeti, jer s njegovim licem divljaci brišu pod. Tim se putem ne može dalje; Hrvatska zbog nogometa dolazi na stupove srama, a Hrvati u miru gube simpatije koje su teško stjecali u vrijeme rata. Nakon Saint-Etiennea, kucnuo je čas da hrvatske vlasti, političke i sportske, a ne samo Uefa i njena disciplinska tijela, konačno krenu u zakonit obračun s grupama koje ne služe ni sportu, koji tobože vole, ni zemlji koju vani, tobože, predstavljaju.

Huligani uhićeni Otkrivamo novu snimku huliganskog ispada! Pogledajte iz blizine kaos na tribinama!

Nisu samo baklje Uefa pokrenula postupak protiv HNS-a, tereti nas se i za rasizam!

Incident u Francuskoj Pogledajte novi detalj: Snimljen je huligan koji baca prvu baklju na teren!

Znalo se otprije da u nasilju nema razuma; pokazuje se da nasilnici nemaju ni trunke emocija: njima ni bol uzornoga kapetana Srne, ni njegove suze dok je slušao zajedničku “Lijepu našu”, nisu dovoljno svete da prestanu razarati sportsko viteštvo “svojih” igrača, rušiti njihov trud i ponižavati nesporni talent jedne momčadi kojoj za visoke, možda i najviše, domete nedostaje baš ono što im takvi “navijači” oduzimaju: pozitivne emocije!

Igrati pred praznim tribinama, strijepiti što će s tribina doći kad nisu prazne, oblačiti nasilno dres crne ovce u društvu sportskih janjaca iz drugih nacija, proizvodi ambijent koji otežava uspon na visine, kojima vatreni, s obzirom na svoj potencijal, smiju legitimno težiti. Ako su (pravi) navijači 12. igrač jedne močadi, hrvatska vrsta najčešće igra s igračem manje: ili nema navijače, ili im “navijanje” predstavlja više uteg na nogama negoli ohrabrenje u srcima. Nogomet bez emocija nije nego pola nogometa.

Predugo su sportske i političke vlasti u istoj državi trošile vrijeme da bi razdvojile prostore svojih utjecaja, umjesto da zajednički podižu neprelazni zid za sve vrste “navijačkih divljaka”. Nogometni su poglavice htjeli državu u državi, državni su poglavari pristajali da nogomet bude država izvan njihove države; na takvome nepovjerenju dviju vlasti, navijačke su horde terorizirale sve oko sebe, najviše sam nogomet, i stvarale problem Hrvatske u Europi. Planetarno popularni nogomet potvrđivao se kao dobar medij kroz koji se uspješno širila slika hrvatskoga (navijačkog) ekstremizma. A od nogometa do politike samo je mali korak.

Tko se sve igra vatrom?

Duh je izišao iz boce, i neće se sam od sebe vratiti. Kad se to dogodilo Margaret Thatcher s njenim navijačima, nije se plašila da će je proglasiti nedemokratskim državnikom kad je upotrijebila sva zakonita sredstva da očisti nogomet od nasilnika. U njenoj zemlji danas nema ograda između igrača i navijača: srušili su ih policija i sudstvo. Zašto se hrvatske vlasti toliko plaše istočnoga grijeha “diktatorskih” metoda kad imaju pred sobom, i protiv sebe, pravi teror? Vrijeme je, poslije svega, da nogometni čelnici prestanu braniti “državu u državi”, a političke vlasti za konačnu akciju i protiv nasilnika u nogometu, ali i protiv afera koje hrane (ne opravdavaju) nasilničko ponašanje.

Mogu navijači svakodnevno, ako imaju vremena, demonstrirati ispred ureda Z. Mamića i D. Šukera, ako stvarno misle da su im oteli Dinamo i reprezentaciju, ili sutra na Poljudu, kad shvate da su im novi vladari Hajduka konfiscirali klub. To bi bila demokracija, štogod tko mogao misliti o (ne)utemeljenosti njihovih zahtjeva. Ono što su prije napravili na Malti i u Milanu i sada u Saint-Etienneu je navijački teror na koji država, čak i u stanju u kojem se nalazi, ne može više zatvarati oči. Ni na ovakvim navijačkim mecima nema (još) imena; sve dok službe, koje postoje da bi otkrivale potpise i potpisnike, ne objave tko se sve igra vatrom oko vatrenih, suzdržanost je majka mudrosti. Suočene s novom elementarnom nepogodom, naše će vlasti najbolje učiniti da udruže snage kako bi zajednički dokazale da divljaštvo (naših navijača) može ipak biti privremeno.

Edukativni projekt
Učenici, prijavite se na nagradni natječaj i osvojite 15 tisuća kuna za svoju školu
pogledajte na vecernji.hr

Još nije ostavljen niti jedan komentar! Pokrenite raspravu!

Komentirajte
Vecernji.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice vecernji.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice vecernji.hr kliknite na "Slažem se".