Možda ste već čuli tvrdnju da pčele, prema zakonima fizike, zapravo ne bi trebale moći letjeti. Taj se mit često prepričava u šali, a dodatno ga je popularizirao i animirani film Bee Movie, u kojem se kaže da su pčelina krila premala da bi podigla njezino 'debelo malo tijelo' s tla. Pčela, naravno, svejedno leti, jer je, barem u filmskoj verziji, nije briga što ljudi smatraju nemogućim. No priča je mnogo starija od tog filma i vjerojatno seže još u tridesete godine prošlog stoljeća, piše IFL Science.
Prema jednoj verziji, aerodinamičar je u razgovoru s biologom napravio brze izračune o težini pčele i površini njezinih krila te navodno zaključio da pčela ne bi trebala moći letjeti. U nekim se verzijama spominju fizičar Ludwig Prandtl ili švicarski aeronautički inženjer Jakob Ackeret, no moguće je da je cijeli mit nastao iz krivo prepričane izjave francuskog zoologa i aeronautičkog inženjera Antoinea Magnana. Magnan je, zajedno s matematičarem Andréom Sainte-Laguëom, pokušavao proučiti let kukaca primjenjujući tadašnje zakone otpora zraka poznate iz zrakoplovstva. Došao je do zaključka da bi njihov let, prema takvom pristupu, bio nemoguć. No to nije značilo da kukci zaista krše zakone fizike, nego da izračuni i modeli kojima se tada raspolagalo nisu dovoljno dobro opisivali način na koji kukci, pa tako i pčele, doista lete.
Drugim riječima, ako neki izračun pokazuje da pčela ne može letjeti, problem nije u pčeli nego u izračunu. Najjednostavniji dokaz da pčele mogu letjeti jest činjenica da ih svakodnevno vidimo kako lete. One ne varaju prirodu, ne prkose svemiru i ne zaobilaze zakone fizike dok sakupljaju nektar. Znanstvenicima je, međutim, dugo trebalo da precizno objasne kako pčele to rade. Jedan od razloga bio je taj što se pogrešno pretpostavljalo da su njihova mala krila kruta. Danas se zna da se pčelina krila tijekom leta savijaju, uvijaju i rotiraju, što je ključno za stvaranje uzgona.
Pčele krilima zamahnu nevjerojatnom brzinom, oko 230 puta u sekundi. Njihovi pokreti nisu nalik velikim, sporim zamasima ptičjih krila, nego kratkim i brzim pokretima naprijed-natrag. Upravo ti brzi zamasi stvaraju dovoljno sile da se pčela podigne i održi u zraku. Pri tome nastaju i sitni vrtlozi zraka. Ti mali zračni vrtlozi imaju niži tlak od zraka oko sebe, što pomaže pčeli da ostane u letu. Zato njezina krila, iako na prvi pogled izgledaju premala, sasvim dobro obavljaju svoj posao.
Mit o pčelama koje 'ne bi smjele letjeti' opstao je jer zvuči zabavno i pomalo čarobno. No istina je još zanimljivija: pčele lete zahvaljujući složenoj, brzoj i iznimno učinkovitoj mehanici krila. Nisu dokaz da priroda krši fiziku, nego podsjetnik da prirodu ponekad ne razumijemo dovoljno dobro dok je ne pogledamo pažljivije.
A da nisu bumbari u pitanju, a ne pčele?