„Daj ugasi tu prokletu stvar!”
Izraz koji nije teško pronaći na društvenim mrežama kao što je TikTok. Možete i sami dosta jednostavno provjeriti: otvorite aplikaciju i u tražilicu upišite „cyberbullying”, engleski naziv za elektroničko vršnjačko nasilje. Sadržaj koji vam aplikacija izbaci će se, naravno, razlikovati ovisno o vašem algoritmu, regiji, dobi i brojnim drugim čimbenicima, ali vjerojatno će se izmjenjivati sadržaj koji educira i podiže svijest o digitalnom nasilju te onaj koji mu se izruguje.
Među sadržajem, česti su memeovi, izraz za šalu na internetu koja se ponavlja u istom ili vrlo sličnom obliku, koja prikazuje Spužva Boba čije su komično tanke ruke zaključane u prevelike lisice iz kojih može lako izaći. Preko slike stoji natpis: „Ja sam žrtva online nasilja”. Implikacija je jasna, žrtve se lako mogu izvući kada god požele.
U drugom čestom formatu prikazana je osoba koja skače bungee jumping, uz poruku: „Što ‘žrtve’ online nasilja rade umjesto da samo blokiraju ljude.”
Pojedinačne objave koje smo pronašli nemaju puno pregleda, neke od njih imaju manje od tisuću. Problem, međutim, nije samo u broju pregleda jedne objave, nego u količini gotovo identičnog sadržaja. U pet minuta pregledavanja pronašli smo osam takvih primjera. Tako memeovi funkcioniraju; ista slika, isti natpis i ista poruka objavljuju se mnogo puta, često na različitim profilima.
Postoje i mnogo gledanije verzije iste šale. Jedan video, koji je u trenutku istraživanja imao više od 540 tisuća likeova, nosio je natpis: „Kada sam na sastanku grupe za podršku žrtvama online nasilja, ali oni ne znaju da je neprijatelj bliže nego što misle”. Poruka je, ponovno, jasna: autor implicira da je upravo on nasilnik koji se svojom prisutnošću izruguje ljudima koji traže pomoć.
@noah.soulier #fyp #cyberbullying #funny #gaming #viral ♬ original sound - ꒰🌱﹕cher
Sve su to varijacije iste poruke: „Daj ugasi tu prokletu stvar.” Samo isključi uređaj, blokiraj osobu, ignoriraj poruke i ne traži pomoć jer nije toliko ozbiljno. Na prvi pogled zvuči logično. Ako vas netko maltretira na internetu, ugasite aplikaciju i više nećete gledati uvrede.
U stvarnosti je problem mnogo složeniji.
Zašto taj savjet ne funkcionira
Isključivanje uređaja se čini kao nešto što bi trenutačno pružilo predah, blokiranje profila može prekinuti kontakt s jednim profilom neke osobe, ali ni jedno ni drugo ne uklanja objavljenu fotografiju niti briše siječanja na poruke ili sprječava nasilnika da otvori novi profil.
Savjet „samo ugasi uređaj” zanemaruje i činjenicu da internet ranjivim skupinama kao što su djeca, više nije dodatak „stvarnom” životu. On je mjesto na kojem razgovaraju s prijateljima, prate što se događa u razredu, dogovaraju susrete, uče i zabavljaju se. Prema istraživanju Kids Online Hrvatska 2025., provedenom među 1172 djece u dobi od 10 do 16 godina, svakodnevni pristup internetu ima njih 94,3 posto.
Tražiti od djeteta da se jednostavno povuče s interneta zato što ga netko zlostavlja sve je sličnije zahtjevu da prestane izlaziti iz sobe. Žrtva ostaje bez dijela svojeg društvenog života, dok nasilnik nastavlja koristiti isti prostor bez posljedica. Teret rješavanja problema tako se prebacuje na osobu koja nasilje trpi.
Psihologinje Elizabeth Englander i Amy Muldowney upozorile su na to još 2007. godine u radu „Just Turn the Darn Thing Off: Understanding Cyberbullying”. Prema njima, takav odgovor mladima prije svega pokazuje da odrasli ne razumiju kako oni žive i komuniciraju.
Što onda doista pomaže?
Blokiranje nasilnika nije beskorisno. Može zaustaviti izravne poruke i smanjiti trenutačnu izloženost. Isključivanje obavijesti također može pružiti potreban predah. Problem nastaje kada se te mjere predstavljaju kao cjelovito rješenje, a ne kao jedan od prvih koraka zaštite.
Prije blokiranja ili prijavljivanja korisno je sačuvati dokaze; snimke zaslona, poveznice, korisnička imena te datume i vrijeme objava. Nakon toga sadržaj i profil treba prijaviti platformi, prilagoditi postavke privatnosti i ograničiti mogućnost kontakta. Upravo spremanje dokaza, blokiranje i službeno prijavljivanje nasilja preporučuje i UNICEF.
No, dijete to ne bi trebalo prolaziti samo. Potrebno je uključiti roditelja, nastavnika, stručnog suradnika ili drugu odraslu osobu kojoj vjeruje. Ako nasilje uključuje ozbiljne prijetnje, ucjenu, uhođenje, objavu osobnih podataka ili dijeljenje intimnih snimki, slučaj treba prijaviti nadležnim institucijama. Ako dijete pokazuje znakove snažnog straha, povlačenja, nesanice ili dugotrajnog pada raspoloženja, potrebna mu je i stručna psihološka podrška.
Uređaj se može ugasiti. Nasilje treba zaustaviti.