Činjenica je koja se potvrđuje iz godine u godinu: žene žive dulje od muškaraca, i to u gotovo svakom kutku svijeta. U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, muškarci u prosjeku žive oko 76 godina, dok žene dožive 81. Globalno, taj jaz iznosi između pet i šest godina, a stručnjaci ovaj zabrinjavajući trend prate već desetljećima. Čak i uz drastičan pad smrtnosti od zaraznih bolesti, druge smrtonosne prijetnje poput srčanih oboljenja i dalje nesrazmjerno više pogađaju mušku populaciju.
Nekada se vjerovalo da muškarci, iako umiru ranije, do smrti žive zdravije od žena, koje češće pate od kroničnih, ali ne i smrtonosnih stanja poput artritisa. Međutim, novija istraživanja i stručna mišljenja razbila su taj mit, otkrivajući da je problem mnogo složeniji i da leži u kombinaciji biologije i, što je još važnije, duboko ukorijenjenih društvenih i bihevioralnih razlika. Stvarni problem, kako upozoravaju liječnici, nije nužno u biološkoj predodređenosti, već u stavu. "Muškarci imaju biološke slabosti, to je istina. No, veći problem je što prakticiraju reaktivnu medicinu. Čekaju dok nešto očito ne pođe po zlu", objasnio je dr. David Shusterman, urolog i osnivač klinike UroLongevity, za The Post.
Njegove riječi potvrđuje i veliko internetsko istraživanje klinike Cleveland, koje je otkrilo da bi čak 72 posto muškaraca radije obavljalo kućanske poslove, poput čišćenja kupaonice, nego otišlo liječniku. Ta nevoljkost proizlazi iz straha, kako od samog pregleda, tako i od potencijalne dijagnoze, zbog čega će mnogi radije prvo pokušati s kućnim pripravcima ili se nadati da će problem nestati sam od sebe.
Ono što je možda najporažavajuće jest duboko uvriježeno uvjerenje da je traženje liječničke pomoći znak slabosti. "Kao muškarac, ponekad osjećam da se odlazak liječniku doživljava kao slabost, što me čini skeptičnijim i neodlučnijim", priznao je jedan 49-godišnji sudionik istraživanja. Taj takozvani "paradoks čvrstog momka" usađuje se od djetinjstva. Ista anketa pokazala je da je čak 41 posto muškaraca u djetinjstvu naučeno da se "pravi muškarci ne žale na zdravstvene probleme". To je besmisleno, ali opasno uvjerenje koje se prenosi generacijama i ima stvarne, često smrtonosne posljedice. Zbog takvog stava, muškarci imaju više od 30 posto manje šanse da će obaviti preventivne preglede u usporedbi sa ženama, što izravno vodi kasnom otkrivanju bolesti i lošijim ishodima liječenja.
Muškarci se suočavaju s ranijim kardiovaskularnim rizikom, nakupljanjem opasne visceralne masnoće u trbuhu, metaboličkim padom i hormonalnim promjenama koje utječu na mišićnu masu, energiju, seksualnu funkciju i tjelesnu težinu. Proizvodnja testosterona, primjerice, počinje postupno opadati već nakon 35. godine. No, kako ističe dr. Shusterman, najveća ga frustracija hvata kada muškarci jednostavno "normaliziraju" probleme koji se mogu i trebaju liječiti. "Kažu: 'Samo starim'. Starenje je stvaran proces, ali mnoge od ovih promjena su mjerljive i lječive", naglašava on. Najbolji način da se utvrdi je li nešto razlog za brigu jest razgovor s liječnikom, a ne ignoriranje signala koje tijelo šalje.
Ignoriranje simptoma nije znak snage, već put prema odgođenoj dijagnozi. Brojna stanja koja muškarci pripisuju starenju zapravo mogu biti rani znakovi upozorenja za ozbiljnije bolesti. Primjerice, erektilna disfunkcija može biti jedan od prvih pokazatelja vaskularnih problema i nadolazećih srčanih bolesti. Problemi s mokrenjem mogu ukazivati na povećanu prostatu ili disfunkciju mjehura. Kronični umor nije samo posljedica napornog dana, već može odražavati apneju u snu, metaboličke poremećaje, nisku razinu testosterona ili povišen kardiovaskularni rizik. "Moja je filozofija da starenje treba mjeriti, razumjeti i djelovati na vrijeme. Muškarci zaostaju kada ignoriraju rane signale", poručuje dr. Shusterman.
Jedan od ključnih razloga zašto muškarci umiru ranije jest i manja društvena povezanost. Izvješće s Harvarda pokazalo je da usamljenost i socijalna izolacija značajno povećavaju rizik od moždanog udara, bolesti srca, dijabetesa i prerane smrti. Tu partnerice igraju ključnu ulogu. "Supruga ili partnerica može primijetiti promjene koje muškarac ignorira. One su često te koje ih natjeraju da potraže pomoć", objašnjava Shusterman. Statistika potvrđuje da oženjeni muškarci u prosjeku žive dvije godine dulje od neoženjenih. Ipak, to ne znači da su samci osuđeni na propast. "Samci mogu biti odličnog zdravlja ako stvore strukturu oko brige o sebi. Ključ nije bračni status, već odgovornost, redoviti pregledi i nečekanje krize", dodaje. Srećom, u društvu se događaju promjene te mlađe generacije sve više odbacuju krute definicije muškosti, prihvaćajući ranjivost i otvoren razgovor o zdravlju kao znak snage, a ne slabosti.
Prvi i najvažniji korak jest prestati tretirati zdravlje kao sustav za hitne intervencije. To znači preduhitriti probleme i redovito posjećivati liječnika. Ažurnost s testovima i pregledima omogućuje rano otkrivanje bilo kakvih problema, kada su oni najlakše rješivi. Dr. Shusterman preporučuje muškarcima da ne preskaču godišnje sistematske preglede, redovito prate krvni tlak, provjeravaju razinu kolesterola i šećera u krvi te obavljaju preglede prostate kada je to prikladno. Također, savjetuje testiranje razine testosterona i drugih hormona ako se pojave simptomi, probir na apneju u snu, procjenu kardiovaskularnog rizika, praćenje sastava tijela te preventivne preglede za rak debelog crijeva. Cilj nije samo produžiti životni vijek, već i poboljšati njegovu kvalitetu. Kako zaključuje dr. Shusterman, cilj je osigurati "više dobrih godina u kojima je muškarac fizički snažan, seksualno funkcionalan, mentalno oštar i metabolički zdrav".