Michelin je već 2006. shvatio da su ljudi koji su pravi poznavatelji iskrene i ukusne hrane zasićeni izmišljanjem naziva i načina obrade namirnica, tj. jela, te je počeo cijeniti čiste, autentične okuse i jednostavnu pripremu, primjerice na vatri. Zadržavanje izvornog okusa podrazumijeva da namirnice budu što prirodnijeg podrijetla, bilo da je riječ o biljkama bilo o mesu. Već sam pisao o tomu kako meso životinja koje se hrane oksidiranim mastima i primaju antibiotike ima neugodnu aromu i okus. Nabrojit ću neka od “sirotinjskih” jela koja će čitateljima zasigurno izmamiti osmijeh na lice i želju da ih kušaju.
Npr., juha od češnjaka s onim punim, uravnoteženim slatkasto i nježno gorkastim okusom, bogatom, slojevitom aromom koja hrani tijelo i dušu i nevjerojatno je zdrava. I jedan savjet za pripremu te juhe: ako se izvadi srce iz češnja češnjaka, juha neće imati onaj nepoželjni miris koji ostaje u ustima. Juha od kukuruza ima pak divnu kremastu teksturu, a dio se zrnja kukuruza posebno jače zapeče na maslacu da dobije lijepu hrskavu teksturu i puniji okus. A kao prilog restani krumpir, u koji se međutim doda malo ljute crvene paprike (ne slatke, da ne donese previše gorčine) da produlji trajnost okusa, te malo pržene pancete, koja je bogatstvom svojih aroma i hrskavošću ravnoteža slatkoći pirjanoga crvenog luka. Rezultat – čisti užitak i eksplozija okusa u ustima!
A domaća šalša, koja je istovremeno i slatka i nježno kiselkasta, puna i raskošna okusa, a tijelu osigurava kalij, vitamine C i E, vlakna, antioksidanse... Pa varivo od zdrave raštike s malo mesa na kostima (paziti treda raštika bude al dente, da se ne raskuha i postane kaša!). Ili fine mahune s vrhnjem te poprženim češnjakom na maslacu, puna okusa, teksture meke i ugodne pod nepcem. A domaća kukuruzna zlevanka s ledeno hladnim, domaćim kiselim vrhnjem? Pa bijeli žganci, koji se srećom još mogu naći (npr. Izidor kukuruzno brašno), preliveni pirjanim crvenim lukom i zapečenom pancetom na domaćoj masti. Jede li se još teletina na lešo ili govedina iz juhe s finim hrenom i nježno kuhanim povrćem? Svježi gavuni prženi na maslinovu ulju (do 170 Celzijevih stupnjeva) mnoge moje goste oduševe više nego kovači, zubaci i škarpine.
Kada bih se morao obvezati na jedno jelo koje bih morao jesti četiri dana u tjednu, bila bi to bez razmišljanja gregada. Nemjerljivo zdrava, s najkvalitetnijim proteinima, puna i bogata okusa, lagana za tijelo, slatkasta i morskoslankasta istodobno, okrepljujuća... Hrana za duh i tijelo!
Poljički soparnik starinski je, dalmatinski parnjak današnje pizze. Oduševljavaju njegovi mirisi, elegancija i čisti a bogati okusi... Zatim divan, zdrav osvježavajući savor od srdela ili inćuna. Ili supin od sitne bijele ribe na bijelom vinu, jelo raskošno okusom te slavlje za nepce i mozak.
Kad smo kod mora, mnogi južnjaci tvrde da je sušena tabinja bolja i ukusnija od sušenog bakalara. Ali da biste to saznali, netko se mora uhvatiti toga da se riba tabinja ponovno suši. Jadranske, pa čak i patagonijske lignje, kada ih pripremite “podušene” s pravim maslinovim “ujem”,” petrusimulom”, “bilin lukon” na “bilon vinu”... senzacija su okusa. I meni rastu zazubice od spomena na ta jela!
Teško mi je kada moram na poslovni ručak, a naša Višnja u kuhinji priprema taj dan vinski gulaš s junećim obrazima ili lički odrezak s rižom ili kotlete na samoborski... To su jela koja sestre Višnja i Željka u mojoj kuhinji naprave neodoljivo i zbog kojih osjećam stezanje u grudima ako taj dan ne uspijem uživati u njima. A da i ne spominjem Višnjinu pašticadu s domaćim njokima, koja se topi u ustima! To sam jelo želio nakratko maknuti iz ponude, da ne bude previše nostalgična, ali naši to gosti jednostavno nisu dopustili.
Jedna su namirnica koju žene baš i ne vole previše jetrica. No mnogi pripadnici neuglednijeg spola jednostavno obožavaju jetrica na žaru ili na venecijanski. Možda je razlog tomu evolucija – u prvobitnim zajednicama muškarci su bili lovci te su lovili životinje za hranu u šumi, a jetra su bila nagrada za lovca.
A od slatkog – salenjaci. Naziv je čudan za slasticu, ali to nije bitno jer se topi pod nepcem. Potom orehnjača, hladna, nježno vlažne unutrašnjosti od stajanja u hladnjaku, puna okusa. Hrskava kroštula nježne slatkoće, koja puca pod zubima. A ledene šnenokle? Zagrizeš u onu paperjasto hrskavu, nježnu teksturu, a ispod nje tekuća krema od zdravog žumanjka...
Mogao bih ovako pisati dva-tri dana bez prestanka. Jeste li se i vi zaželjeli naših starih jela?