Nesvakidašnju, iznimno rijetku degustaciju upriličio je naš poznati enolog Franjo Francem. U svom domu, za skupinu novinara specijaliziranih za enološke teme otvorio je 20-ak starih vina; valja napomenuti da je riječ bila o vinima iz tadašnje redovne proizvodnje, namijenjenih trenutnoj prodaji a ne za arhiviranje i dugotrajno čuvanje. Neka su jednostavno bila zaboravljena na nekoj polici, a neka pak namjerno ostavljena za jedno ovakvo kušanje nakon niza godina, da se vidi kakvog su zapravo bila potencijala.
I, neka su zablistala, a druga su pak propala, postala potpuno neužitna, degradirana. Prava zvijezda ove ekskluzivne degustacije bila je graševina tadašnjeg PIK-a Đakovo iz 1983. godine! (Treba reći da ju je radio tada još mladi enolog Franjo Francem.) Pokazala se bogatim, raskošnim i skladnim vinom, boje narančasto-zlatne, zrelim a još nevjerojatno mladim; ostatak se šećera skladno uklopio, u okusu se osjeti karamela, med. Podsjeća na prošek, pa smo se složili da bi odlično pristajalo uz npr. rožatu.
Još jednom sjajnom vinu autor je također bio Francem – graševini Mladine iz 1999. godine (valja podsjetiti da ta Vinarija tada nije bila na dobrom glasu među vinoznalcima).
– Namjerno sam spremio ponešto tih boca, da bih s odmakom vremena pokazao što sve Mladina može, rekao je zadovoljno.
Među bijelim vinima dominirale su graševine, dokazujući veliki potencijal te naše popularne sorte i moguću dugovječnost vina. Zablistala je i Krauthakerova graševina iz 1995., godine kad je taj dotadašnji enolog u PIK-u Kutjevo radio tek svoje prve berbe kao mladi privatnik. Znatno mlađe graševine, beljske i iločke, iz 2011. i 2008. (Principovac, Goldberg) potvrdile su visok renome baranjskih i podunavskih vinograda baš za tu sortu.
Vina koja nisu izdržala teret godina nećemo ovom prigodom spominjati, ionako ih nema u prodaji, kao ni nekih vinarija (PIK Umag npr.). Isto vrijedi i za crna, pa spominjem ona koja su zadobila komplimente; kako je uglavnom bila riječ o vinima od našeg plavca malog, za loša i propala krivica je do podruma i podrumara, a ne do izuzetno važne i dobre sorte. Nametnuo se postup PZ Dingač iz 1991., jedan fini vremeplov za plavce, ekstra vino za posebne prigode. Uz bok mu je bio i bogat, pun, sočan, harmoničan dingač iz 1990., autora tadašnjeg badelovca – Francema.