Na blagim padinama Baranje, između granica s Mađarskom i Srbijom, smjestili su se Kneževi Vinogradi, danas općinsko središte u kojem tradicija vinogradarstva postoji još od vremena Marka Aurelija Proba, rimskog cara koji je prema povijesnim izvorima poticao sadnju vinove loze diljem Panonije i tako nam "podario" vino, a mi ga, eto, zdušno prihvatili.
Zlatno brdo
Jedan od simbola ove višestoljetne vinske priče nalazi se u središtu tog baranjskog mjesta kojeg smo na putu Patrole posjetili, a u čijem su grbu grozdovi, bačva i pšenica. Riječ je starom podrumu vinarije Belje, čiji se prvi pisani tragovi vežu uz 1526. godinu i Mohačku bitku kada su u njemu boravili turski vojnici vojskovođe Sulejmana Veličanstvenog. S gornjom etažom koja se zove gator i ukopana je u brdo, a ne pod zemlju, što je tipično za Baranju, i s bačvama od najboljeg slavonskog hrasta najveći je to i najimpozantniji vinski podrum u Baranji, regiji čije ime prevedeno s mađarskog znači majka vina. Tijekom osmanskih osvajanja podrum je služio kao konjušnica, barutana, pa čak i prostor za zatočenje. Tamnica je bila u donjoj etaži – kaže Đenđi Burjan, voditeljica vinskog turizma Belja, otvarajući vrata arhiva s 20.000 pomno čuvanih butelja. Najstarija je iz 1949., dodaje pokazujući ka staroj etiketi cabernet franca. Podrum je otvoren za posjetitelje svakoga radnog dana od 9 do 17 sati, a osim vođenih tura osmišljenih u nekoliko kombinacija tu su i kušaonica te suvenirnica.
Podrum je ujedno i jedan od glavnih razloga dolaska u Kneževe Vinograde, no bio bi svojevrstan grijeh ne otići vidjeti i vinograde posađene na padinama Banova brda gdje se proteže jedna od najljepših vinskih cesta Hrvatske, s vidikovcem kraj vinogradarske pozicije Karanačko brdo odakle pogled seže sve do Osijeka pa se vide i obrisi katedrale. Zvijezda ovih vinograda je, naravno, graševina, a u Belju su iznimno ponosni na svoju nagrađivanu graševinu iz najluksuznije serije nazvane Goldberg kao Zlatno brdo, kako se oduvijek naziva pozicija na kojoj uspijeva. Osim bijelih, uspijevaju u Baranji i crne sorte grožđa, poput cabernet sauvignona i merlota i, naravno, frankovke. U srcu baranjskih vinograda, u Kamencu, nalazi se još jedna vinska turistička atrakcija koju je također moguće posjetiti, uz prethodnu najavu. Riječ je o moderno opremljenoj beljskoj vinariji u kojoj se gosti vole prošetati po pasarelama na vrhu tankova i tako gledati cjelokupnu proizvodnju vina. Osim ove velike, na području Kneževih Vinograda ima nekoliko manjih vinarija koje primaju posjetitelje, poput onih obitelji Josić, Gerštmajer, Kovats...
Uz dobra vina, Baranja je poznata i kao regija u kojoj se dobro jede pa su naselja u sastavu Kneževih Vinograda, poput Zmajevca ili Karanca u kojem se u kasnu jesen održava festival posvećen "baranjskim tartufima", odnosno čvarcima, česta odredišta baranjskih gostiju. Specijaliteti su tu jela od riječne ribe i divljači, kulen i razne suhomesnate delicije koje, na primjer, proizvode Dobrovac u Kneževim Vinogradima i Matijević u obližnjoj Suzi kamo smo i mi pošli, ali u potrazi za – kolačima.
Baranjske slastice
Vrata Baranjskih slastica iz kojih se širio miris finih krema i gdje su u kutku za "završni glanc" bili poredani ručno izrađene jestive figure, pilića, lavova, likova iz crtića i videoigara... otvorila nam je vlasnica Ilonka Horvat koja s desetak zaposlenica spravlja raznorazne torte, štrudle, kolače od dizanog i prhkog tijesta odnosno sve moguće slastice kao i slana peciva.
– Mađarice uvijek mora biti, ona odlično ide – kaže Ilonka istodobno razgovarajući s nama, primajući narudžbe i organizirajući dostavu.