Nedavno istraživanje skrenulo je pozornost na bolest koja često ostaje neprepoznata i može dovesti do teških posljedica, uključujući srčani i moždani udar, a mnogi ni ne znaju da je imaju. Razumljivo je da se simptomi ponekad pripišu stresu, užurbanom ritmu ili običnom umoru, no čim osjetite da vam tijelo 'nešto poručuje', najbolje je provjeriti s liječnikom, piše UNILAD. Kratak odlazak u ambulantu i detaljnije pretrage, među njima i mjerenje glukoze natašte, mogu otkriti jeste li među mnogobrojnima s ovom čestom bolešću koji o njoj nemaju pojma. Prema zabrinjavajućim podacima studije, oko 44 posto osoba od 15 godina naviše s kroničnim oblikom spomenute bolesti nije svjesno dijagnoze, pa se ni ne liječi niti poduzima mjere zaustavljanja.
Riječ je o šećernoj bolesti ili dijabetesu, stanju koje karakterizira povišena razina šećera u krvi, i kod koje razlikujemo dva tipa. Tip 1 najčešće počinje u djetinjstvu i ne može se spriječiti, dok se tip 2 obično razvija u kasnoj adolescenciji ili odrasloj dobi, a pospješuju ga loša prehrana, tjelesna neaktivnost i pretilost; promjenama životnih navika tip 2 često je moguće prevenirati ili usporiti.
Stručnjaci navode kako su najčešći simptomi dijabetesa trajna žeđ, nenamjeran gubitak težine, učestalo mokrenje i umor; mogu se javiti i pojačana glad, zamućen vid, sporo cijeljenje rana te češće gljivične infekcije. Neliječeni dijabetes znatno povećava rizik od srčanog i moždanog udara, bolesti bubrega, oštećenja vida i živaca. Nedavna studija koju je financirala Zaklada Billa i Melinde Gates, procjenjuje da će za 25 godina s dijabetesom živjeti 1,3 milijarde ljudi. Međunarodna dijabetička federacija je početkom 2024. izvijestila da s bolešću živi 11,1 posto odrasle populacije od 20 do 79 godina – oko 589 milijuna ljudi – pri čemu više od četvero od deset ne zna za svoju dijagnozu; do 2050. taj bi broj mogao gotovo udvostručiti.
'Ako do 2050. 1,3 milijarde ljudi bude imalo dijabetes, a gotovo polovica ne zna za ozbiljno i potencijalno smrtonosno stanje, prijeti nam tiha epidemija', poručila je glavna autorica Lauryn Stafford s IHME-a pri Sveučilištu Washington. Istraživanje pokazuje da je poddijagnosticiranost češća kod mladih odraslih odnosno kod skupine sklonije komplikacijama te da postoje velike geografske razlike: u središnjoj podsaharskoj Africi manje od 20 posto oboljelih zna da je bolesno, dok je u Sjevernoj Americi stopa prepoznavanja najviša među bogatijim stanovništvom.