'Svi vide tulum i plažu, ali sir, janjetina i škuta nisu iščeznule'

Drastično drukčije stanovnik Paga vidi svoj otok u odnosu na ostatak svijeta. Tamo gdje vanjski svijet vidi tulum i plažu, Pažani vide ovce i mlijeko. Zrće je promijenilo otok, ali više za druge nego za njih. Da bi sačuvali uspomene na stari Pag, odlučili su ih zapisati. Rezultat su tri knjige: “Rječnik govora Novalje na otoku Pagu” koji su zajedno napisali Silvana Vranić i Ivo Oštarić, “Stani otoka Paga – od prapovijesti do danas”, samostalno Oštarićevo djelo, te “Pag u prošlosti i sadašnjosti”, zbornik radova s konferencije koja je održana još prije 25 godina.

Te tri knjige, objavljene 2016. i 2017., danas u Velikoj dvorani Matice hrvatske u 19 sati predstavljaju autori i njihovi gosti.

Podjele datiraju iz 11. stoljeća

– Pag je jedini hrvatski otok smješten u dvije županije. Na sjeveru je Novalja, grad u Ličko-senjskoj županiji, dok su na jugu otoka grad Pag te općine Povljana i Kolan koje spadaju u Zadarsku županiju. Ta podjela na sjever i jug ostala je važna do danas – opisao nam je geografske specifičnosti otoka Aleksij Škunca, predsjednik ogranka Matice hrvatske iz Novalje i autor članka o srednjovjekovnim razgraničenjima na otoku u zborniku radova “Pag u prošlosti i sadašnjosti”.

Te podjele, kaže on, datiraju još iz 11. stoljeća kada su i svjetovna i crkvena administracija dijelile otok na sjever i jug. Granica je, kaže Škunca, taman bila negdje na Zrću, a donekle je ostala aktualna i do danas.

– Građani Novalje na svoj grad gledaju kao na dio Hrvatskog primorja, dok su na jugu Dalmatinci. Iako smo naslijedili te podjele, pokušavamo osigurati čim korektniju suradnju na otoku. Stvarno smo premali da bismo se dijelili – smatra Škunca.

Jedini autor koji povezuje sve tri knjige, povjesničar Ivo Oštarić, i dalje na svoj otok gleda tradicionalnim očima.

– Sve ono po čemu je Pag nekad bio poznat, stvari kao što su sir, janjetina, škuta, mlijeko, nisu iščeznule. A osim toga, Pag je poznat po još nečem, prekrasnim plažama – lokalpatriotski će Oštarić.

– Do prije desetak godina ovdje se nudio klasičan turizam. Njegovim bujanjem i dolaskom novih gostiju doselile su mlade obitelji, i to naročito iz Slavonije. Potrebe u turizmu neke su zadržali ovdje što je zasigurno bolje nego da idu u Irsku – smatra Škunca, dok Oštarić ipak misli da su zbog fokusa na jednu gospodarsku granu, turizam, zapostavljena polja.

– Nekad se samo od poljoprivrede živjelo, i to ne još tako davno jer do prije 30 godina taj je način života ovdje ostao gotovo nedirnut. No, mladi su se zatim promijenili, počeli se baviti unosnijim poslovima, što je logično. No, želimo da u ljudima ostanu korijeni mjesta, inače će dolaziti ovamo samo ljeti kao i svaki drugi turist – smatra ovaj povjesničar koji je u svojoj knjizi “Stani otoka Paga” opisao život pastira na Pagu tijekom više tisuća godina.

Kako se mijenjalo mjesto, objašnjava Oštarić, neke su se riječi počele gubiti.

Zato su se morale zapisati. I dok neki otoci nemaju nijedan rječnik, Pag ih ima četiri objavljena: Pag, Povljana, Novalja i Kolan imaju svaki svoj. Prije dvije je godine izašao posljednji, i to “Rječnik govora Novalje na otoku Pagu”.

Tu govore i “celo vrime”

Uz Ivu Oštarića, autorica mu je profesorica Silvana Vranić s Filozofskog fakulteta u Rijeci.

– Pag je dijalektno zaista zanimljiv. Na sjeverozapadnom su dijelu čakavski ikavsko-ekavski govori u kojima se, primjerice, za “cijelo vrijeme” govori “celo vrime”, a jugoistočni su dijelovi otoka ikavski pa se kaže “cilo vrime”. Na jugoistoku ima i štokavskih značajki, posebice u govoru Dinjiške i Vlašića. Od ostalih razlika najuočljiviji je cakavizam u govoru grada Paga, rjeđi u govoru mlađe generacije, u kojem se, uz ostalo, č i c izgovaraju uglavnom kao c: čudo je “cudo”, a čovjek “covik” – opisuje profesorica Vranić razlike na otoku.

I dok ona smatra da se u posljednje vrijeme promijenila percepcija otoka i da je novi sadržaj u Novalji, posebno povezan sa Zrćem, promijenio strukturu gostiju, ne misli da su se Novalja i Pag sami po sebi promijenili.

– Otok ne živi samo ljeti, iako velik broj stanovnika, nažalost, živi samo od ljeta, pa sve ostale djelatnosti zamiru.

I zato je važno da su u rječniku zastupljene i riječi iz vremena civilizacije koja danas nestaje pod teretom globalizacije – objasnila je profesorica Vranić.