Već na trajektu koji od splitske luke vozi put Visa, gdje je moguć i susret s mudrim starcem koji će vam mirno reći da u životu ne treba žuriti jer smo “ovdje” ionako privremeno, tek u prolazu, putnik naslućuje da na otoku kojem hrli ususret sve satove treba odložiti na dno kovčega. Na plažama Visa ne rentaju se pedaline, morem ne jure plastične banane, nema tu tobogana ni padobrana, samo modra boja mora koja se pretvara u tirkiz.
Nema diskoteka
Nema ni diskoteka koje bi narušile tu čudesnu mirnoću. Noćni život podrazumijeva šetnju i odlazak na romantičnu večeru nakon koje se ljubavnici u čas mogu izgubiti u uskim uličicama između kamenih kuća. Pogled na viške palače, sačuvane tijekom godina duge i burne povijesti, putnika vraćaju u neko prošlo doba kada su otokom vladali Englezi, Francuzi, Talijani, Austrijanci, Grci, ostavivši djelić sebe u naslijeđe Visu. Danas su te palače s vrtovima mirisnih limuna pretvorene ili u obitavališta novih vlasnika, uglavnom stranaca, ili u restorane s bogatom gastronomskom ponudom. Vrtovi i terase restorana ugodno su mjesto na kojem ćete predahnuti kada se umorite od šetnji uskim uličicama, razgledavanjem dijela koji se zove Luka i u kojem su od davnina živjeli ribari, te viškog Kuta, u kojem se rodio i književnik Ranko Marinković, a koje su nastanjivali bogatiji vinari. Vis je jedna od posljednjih jadranskih oaza gdje možete naići na ljetno kino pod vedrim nebom i gledati film na projektoru 60-godišnjaku, koji još uvijek pouzdano radi.
Sve je ovdje retro
Valjda zato što je Vis godinama, zbog prisutnosti jugovojske, bio izoliran i zatvoren za turiste, sačuvan je ovaj otočni biser, što je prepoznala i Svjetska organizacija za zaštitu okoliša uvrstivši ga među deset najočuvanijih otoka na Mediteranu. Sve je ovdje retro, čak i modni vrisak iz nekih davno prohujalih vremena: jedna zlatna naušnica na ušnim resicama mnogih sredovječnih, pa i mlađahnih viških momaka. Putovanje Visom putovanje je kroz prošlost, a onaj tko je prevalio put do jednog od dalmatinskih najudaljenijih otoka neka se ne vraća kući ako nije posjetio Komižu. A to je već druga, vrlo posebna priča.