Isprika se na prvi pogled čini jednostavnom, ali svatko tko je barem jednom pokušao popraviti narušen odnos zna da riječi, ton i stav mogu značiti sve. Nije isto reći 'žao mi je' samo zato da se razgovor završi i iskreno priznati da smo nekoga povrijedili. Posebno je to važno u partnerskim odnosima, gdje druga osoba vrlo dobro osjeća jesmo li iskreni ili samo pokušavamo izbjeći odgovornost, pišu stručnjaci za Best Life.
Stručnjaci za bonton upozoravaju da postoji jedna rečenica koju bi trebalo izbaciti iz rječnika kada se ispričavamo osobi koju volimo: 'Žao mi je što si se uvrijedio/la.' Iako na prvi pogled zvuči kao isprika, ona zapravo prebacuje odgovornost na drugu osobu. Umjesto da priznamo da smo nekoga povrijedili, ispada kao da je problem u tome što se partner ili partnerica uvrijedila. Jodi Smith, stručnjakinja za bonton, objašnjava da takva formulacija zvuči kao okrivljavanje osobe koja je povrijeđena. Još je gore kada netko učini nešto pogrešno, a zatim odbije priznati da je time drugu osobu uznemirio ili povrijedio. U takvoj isprici nema stvarnog preuzimanja odgovornosti.
Jednako je važno izbjegavati isprike koje u sebi imaju opravdanje. Stručnjakinja za bonton Myka Meier savjetuje da se iz isprike izbaci riječ 'ali' jer ona često poništi sve što je prije nje rečeno. Rečenica poput 'Žao mi je što sam to rekao, ali ti si me natjerala da tako reagiram' nije prava isprika, nego pokušaj prebacivanja krivnje. Bolje je reći: 'Žao mi je što sam to rekao. Nisam smio tako reagirati.' Takva poruka jasno pokazuje da osoba razumije svoj postupak i ne pokušava ga opravdati tuđim ponašanjem. U odnosima je upravo ta jasnoća često prvi korak prema smirivanju sukoba.
Prava isprika traži odgovornost. Kada krivnju prebacujemo na partnera, pokazujemo da zapravo nismo do kraja razumjeli što smo učinili. Ako nam je stalo do odnosa, potrebno je progutati ponos i priznati kada smo pogriješili. Iskrenost se pritom ne može odglumiti. Partner ili partnerica najčešće vrlo dobro znaju govorimo li iz srca ili samo pokušavamo 'odraditi' ispriku.
Dobra isprika ne znači samo priznati da je druga osoba povrijeđena, nego i pokazati da ćemo se potruditi da se isto ne ponovi. Primjerice, ako netko zaboravi partnerov rođendan i kaže: 'Žao mi je, ali bio sam prezaposlen', to ne zvuči kao iskreno preuzimanje odgovornosti. Mnogo bolje je priznati pogrešku, predložiti konkretan način da se osoba iskupi, obećati da se to neće ponoviti i poduzeti nešto praktično, primjerice upisati podsjetnik u kalendar. Na kraju, isprika nije samo u riječima nego i u ponašanju nakon njih. Male, promišljene geste često znače više od velikih rečenica. Kada partner vidi da smo čuli, razumjeli i spremni nešto promijeniti, tada 'oprosti' zaista može imati težinu.