U starom gradu, tu gdje Velebit uranja u Jadransko more, nema čega nema. Mjesto koje je trebalo čuvati glave i od eventualnog pada atomske bombe usred nacionalnog parka, danas je raj za avanturiste i penjače, pruža idealnu scenografiju za snimanje filmova te, dakako, i priliku za kupanje, ali i – šalu.
Inženjer Petar Zuanović Zujo, suradnik za akvakulturu, proizvodnju fitoplanktona i kondicioniranje školjkaša sa zadarskog Sveučilišta, te pobjednik Večernjakova izbora Moja.hr, ujedno je i vjerojatno najhumorističniji tip na ovoj strani obale, a na plaži nam govori:
Zvat ćemo Papu Lava
– Vidite, tamo je i prvi neboder na magistrali, a tu gore na 600 metara ima snijega, mogli bismo mi iznad mora i ski resort otvoriti, ali strah nas je da nas netko ne – nasanjka – kreće u šalu Zujo iz susjednih Selina.
– I ja ljetujem u Starigradu, nekoliko minuta udaljenom od moje kuće u Selinama, otkako znam za sebe. Dolazio sam kao dijete kod djeda i bake svako ljeto. Na plaži Bili brig imamo fenomen, more je razbilo stijene, a poznata je kao kupalište za nudiste, pa se gosti mogu okupati i pokazati. Ipak, mi domaći tamo rijetko idemo, jer malotko raspolaže velikim sredstvima za pokazivanje – smije se Zujo pa nastavlja:
– Mi iz Selina i oni iz Starigrada ne možemo se dogovoriti na čijem je području crkva svetog Petra, sve je to u nekoliko metara. Najbolje bi bilo da odemo kod pape Lava osobno i da on to riješi. Mi ovako više ne možemo! – govori Zujo.
Tko dolazi ljetovati u Starigrad Paklenicu i susjedne Seline?
– Tu smo i mi u čudu, smatramo da su to redom neki sumnjivi državni službenici iz nama susjednih zemalja, inače i redoviti natjecatelji na olimpijadi u pasijansu. Oni žele program od 7 ujutro do 23 navečer, a mi to srećom možemo organizirati jer imamo Nacionalni park Paklenicu, Park prirode Velebit, prekrasne kilometarske plaže i ovo predivno more, ima tu posla za sve. Šalim se, naravno, naš kraj je i mala oaza za pripreme sportaša koji se bave trekingom, kajakaštvom, sportskim penjanjem i brdskim biciklizmom, pa nije rijedak slučaj da upravo oni borave ovdje, posebice u vrijeme predsezone i postsezone – govori Zuanović.
Gledaju li domaći strane turistice?
– Nikad! I u literaturi je poznat pojam "podgorsko oko", što znači – ode oko! Mi smo se, međusobno, poženili iz Selina, Starigrada i Tribnja, žene su nam lijepe, ali i stroge i oštre, pa čim tko pogleda – ode oko! (smijeh). Ni ruke nam ne služe za diranje turistica, ma kakvi, već za polje, kajić, mrežu i eventualno kako bismo turistu otvorili butelju vina. Kad smo već kod turista, fascinirani smo kako su oni odmah ujutro spremni za akciju. Ide obilna marenda kao domjenak kad se moj rođak Marko ženio, a onda ih nema cijeli dan. Još su i pristojni, isključe klimu da mi ne moramo spuštati osigurače (smijeh). Otac Ante, koji već 44. godinu radi sezonu u Nacionalnom parku Paklenica i ja koji sam u parku bio i vodič i recepcioner, idemo navečer u "turističku patrolu" iza 18.30 sati, pa tražimo gdje su naši gosti ako nisu došli u apartman. Tražimo gdje je Hans, gdje Brigitte, gdje su im djeca, pa ih s plaže vraćamo kući... Ako su penjači, tražimo ih navečer kod barbe Dinka u restoranu, a ako ih tamo nema – onda ih lampama tražimo po planini i vraćamo u topli krevet – govori Zujo.
A Jovanka puni paprike...
Tu je spas od atomskih bombi, za vrijeme hladnog rata i nepredvidljivog Josifa Staljina, tražio i – Tito. Danas je u Titovu bunkeru Posjetiteljski centar "Podzemni grad Paklenice".
– Njegova soba ukopana je duboko u dnu stijene, prednji zid na kojem su vrata debeo je četiri metra, a ostala tri zida su - Velebit. I taj je apartman u bunkeru imao zaseban WC, malu kuhinju, kako bi, i ako atomske bombe padale, Jovanka mogla bezbrižno puniti paprike – prepričava Zuanović.
Sjeti se i svog uspona na Mont Blanc.
– Uspeo sam se na Mont Blanc i ja, ali samo dokud ima žičare. Gore je fenomenalno na 3842 metra, ima i hot-dogova i magneta, kao na rivi u Starigradu, jedino zamjeram Francuzima, što nije bilo – ajvara. Ni blagog ni ljutog, ne bih birao...
Ima li mjesta u apartmanima za ovu sezonu?
– Ima! Neka se turisti jave, čekamo ih, držat ćemo ih kao kap vode na dlanu!