Sandra Lončarić Tankosić: Žena je uvijek najženstvenija u haljini i dobroj štikli

Sandra Lončarić Tankosić osvaja na prvi pogled. No, na taj isti prvi pogled zbuni vas njena krhka ljepota. Glumica koja, u pravilu, glumi moćne žene zapravo je krhke građe. To je ona izvanjska slika, jer sve u njoj zaista je moćno i pršti energijom. A ta joj energija omogućuje da svoj život vozi na dva paralelna kolosijeka.

U Osijeku je njena obitelj, suprug i petogodišnji sin, i njeno kazalište. U Zagrebu je sve češće, jer ovdje se snimaju vrlo uspjele serije u kojima glumi. Nakon uloga u serijama “Dobre namjere” i “Hitna 94”, sad snima gostujuću ulogu u “Mamutici”. Ta joj je rola donijela probleme s našim snimanjem. Glumi, naime, narkomanku i uloga zahtijeva zapušten izgled s velikim izrastom na obojenoj kosi. Stvar je spasila pundžom koja je idealno pristajala uz haljinu koju je odabrala za Božić.

Živite na relaciji Osijek – Zagreb. Kako sada izgleda vaš profesionalni život?
– Sada je ludnica ipak malo mirnija. “Hitna” je završena i sada samo snimam epizodnu ulogu u “Mamutici”. Čak je i u kazalištu malo primirje, što je jako dobro jer je godinu dana tempo zaista bio ubitačan. U Osijeku sam radila predstave, tamo su obitelj i dijete, a ovdje sam snimala. I tri puta tjedno sam jurila u Osijek, koristila za to svaki slobodan trenutak.

Kako ste fizički izdržavali taj tempo?
– Samo je jedan recept – ljubav prema svemu. Obožavam svoj posao iako sam zaista slučajno završila u glumi. To je zanimljiva priča. Bila sam srednjoškolka u Našicama kada su nas obavijestili da se održava audicija za upis na dislocirani studij Glumačke akademiju u Osijeku. Svi smo pitali razrednicu: a nastava, a ona je rekla da će oni koji idu na audiciju, dobiti ispričnicu.

Dakle, glumica koja je markirala?
– Točno! Otišlo je pola razreda, a samo sam ja prošla. I to je zaista bilo sudbina, jer do tog mi trenutka gluma nikada nije pala na pamet, iako sam jedanaest godina plesala folklor i recitirala slavonske pjesme i tako zapravo probila svoj strah od scene i publike. I to je bila ta sudbinska odrednica koja me usmjerila prema glumi, u posao koji ni za što na svijetu ne bih mijenjala. I zato uspijevam spavati po četiri sata, snimati cijele dane, sjesti u auto i otići u Osijek kako bih provela dva kvalitetna sata sa svojim djetetom.



Koliko je sinu godina?
– Pet godina. I već se navikao na činjenicu da će mu mama cijeli život biti glumica. Njegove prve tri godine nisam htjela ništa raditi, tek pokoja uloga u kazalištu, i zato mislim da imamo dobro “podlogu” i nemam grižnju savjesti što me nekada nema.

Pretpostavljam da vam za takav život treba jaka logistika koja se temelji na bakama.
– Apsolutno! Bez njihove pomoći ne bih mogla. I suprug i bake su na mojoj strani i zaista puno pomažu, a ta je pomoć i njima važne, jer, naravno, bake obožavaju svog unuka i ponekad im je super što mene nema.

Što takav tempo znači iz čiste ženske perspektive. Imate li vremena za samu sebe, za neke svoje užitke, male rituale...?
– Jako rijetko, ali nekako se snađem. Naravno da sam se udebljala u trudnoći i nakon porođaja sam morala vratiti tijelo u prvobitno stanje. Ići u teretanu ili na fitness za mene je gubitak vremena koje nemam i zato sam kupila pilates loptu i vježbala kod kuće. Kada sam u Osijeku, odvedem sina u vrtić i odem na svoju rekreaciju – rolam na šetalištu uz Dravu i odem na plivanje dok u bazenu još nema nikoga. A u Zagrebu nisam dopuštala da me voze na snimanje nego sam se do studija vozila biciklom. I to je tajna – imati volju, a za sport je uvijek nađem jer sam sportski tip i nekad sam se bavila rukometom i naći si neko vrijeme. Na sreću, imam zahvalni ten pa mi kozmetičarke ne trebaju, sve obavim sama, a za frizuru mi se brinu na setu.

Kakvi ste u šopingu?
– Što sam starija, to sam gora. Nekad me to uopće nije zanimalo. A sada – razumijem žene koje tako liječe depresiju. I postala sam luda za cipelama, za haljinama, zapravo svime što se obično nalazi na ženskim šoping listama. No, obožavam i buvljake. Kada sam bila trudna, pronašla sam u Londonu na buvljaku tri haljine koje sam platila doslovno nekoliko kuna, prepravila ih i nosila cijelo vrijeme. Zapravo sam za vrijem trudnoće naučila šivati, kupila mašinu i uvježbala šavove na kuhinjskih krpama. I to zaista volim – naći nešto posebni na buvljaku i prepraviti po svom guštu.



Zbog čega najlakše posegnete za novčanikom?
– Zbog cipela, pravih štikla. Obožavam ih. Volim hodati u visokim petama, jer su one za mene jedan od simbola ženstvenosti. Haljina i štikla su za mene najženstvenija moguća kombinacija. I mogu izdržati u visokim potpeticama cijeli dan, ali, naravno, moraju biti kvalitetne i udobne.

Što ćete ove godine pokloniti najdražima za Božić?
– Sada stalno slušam kako treba poklanjati sitnice. Priznajem da mi je nekada bilo stresno kupovati brdo poklona, ali sam prošle godine uvela novi princip. Dobro slušam želje svojih bližnjih i zaista ih uspijevam iznenaditi, i naravno, ne ostavljam kupnju za zadnji čas.

A što vi priželjkujete ispod bora?
– Uvijek me može oduševiti dobar parfem i dobar komad nakita. Zapravo, nakit volim najviše od svega, uvijek imam nešto na sebi i u pravilu su to veći, upadljiviji komadi. Posebno ljeti, kada nosim pune ruke narukvica.

Kada kupujete za sina, kako odolijevate svim divotama koje sada postoje u dječjim dućanima?
– Nikako ne odolijevam. To je strašno i znam da pretjerujem. I kad ga vidim tako sređenog, ko malog frajera, ne mogu odoljeti. Na sreću, imam prijateljice koje imaju mlađe djecu, pa onda te dječje stvari kruže uokolo i tada mi nije žao novaca, jer to je odjeća koju oni zaista vrlo brzo prerastu.

Kakve mirise volite?
– One koji se osjete. Ne volim decentne mirise. Trenutačno za dan najradije stavljam kombinaciju vanilije i papra iz Ritualsa, a za večer mi je vječne klasika Chanel 19.

A kakav miris volite na muškarcu?
– Važno mi je da miriše. Volim osjetiti parfem na muškarcu. Zapravo volim kad ja grub i kad miriše.

Slikali ste se u večernjoj haljini koju su za vas izradili u Osijeku. Je li to stalna suradnja i koliko uopće pratite hrvatsku modu?
– Pratim koliko stignem, ali kada su revije ja najčešće ima predstave ili sam kod kuće sa sinom. Zaista izlazim samo kad moram, ali zbog toga mi je i vrednija suradnja sa osječkim salonom La Spoza. Oni osim vjenčanica rade i haljine i tamo je zaista krasan tim ljudi na čelu s vlasnicom Mirnom Gvajdek i kreatoricom Ivanom Sivc koji rješavaju sve moje probleme i zaista rade krasne stvari.



Kako izgleda Božić u vašem domu? Za bogatu trpezu ne moram ni pitati, jer ipak ste vi Slavonka.
– Točno, trpeza je ponekad i prebogata, a sve ostalo je podređeno mom sinu Petru. Kroz njegove dječje oči i Božić nama odraslima izgleda veselije i važnije. Lani samo sami radili kuglice, jer one se ne kupuju u dućanu i bor mora biti drukčiji. Prošle smo godine tako imali čovječuljka, s kapom na glavi, nanizanim kokicama koje su bile zibi, lampicama umjesto kose. I ove godine smislit ćemo nešto podjednako veselo i zanimljivo, jer u tim prepremama, kojima se Petar najviše veseli, i jest pravi duh Božića.

Hoćete li uspjeti biti slobodni tih dana?
– Uspjela sam! Ali u tome je bit. To su dani koje treba provesti uz obitelj, koji su Petru posebno važni. I zato sam oslobodila sve termine, jer tijekom cijele godine svim imamo užurbani tempo i zato smo svi zajedno zaslužili idiličan Božić. I zato svim čitateljima od srca želim sretan Božić!