Prve godine roditeljstva mnogima su najljepše životno razdoblje, ali mogu biti i vrlo izazovne. Dolazak djeteta donosi velike promjene u svakodnevici roditelja i njihovu partnerskom odnosu. Neprospavane noći, iscrpljenost i stalna briga često stvaraju napetost među partnerima, a istraživanja pokazuju da se zadovoljstvo vezom kod velikog broja parova smanjuje tijekom prvih godina roditeljstva. Bračna teraputkinja Tasha Seiter tvrdi da oko 67 posto parova doživi pad zadovoljstva vezom unutar tri godine nakon rođenja djeteta, prenosi Psychology Today. Razlog nije manjak ljubavi, već stres koji donosi ova nova i važna životna uloga. Nedostatak sna, gubitak vremena za sebe i partnera te svakodnevna briga o djetetu lako mogu rezultirati osjećajem frustracije i udaljavanja od partnera.
Pod utjecajem velikog stresa i osjećaja odgovornosti partneri češće reagiraju obrambeno. Kod nekih se to očituje kroz kritiziranje partnera zbog sitnica, dok se drugi povlače i izbjegavaju razgovore ili zajedničko provođenje vremena. Takvi obrasci s vremenom mogu stvoriti osjećaj usamljenosti, iako oba partnera prolaze kroz iste izazove, ali se najčešće s njima nose na različite načine. Istraživanja pokazuju da otprilike trećina parova uspijeva očuvati kvalitetan odnos i nakon dolaska djeteta. Seiter naglašava da u tom slučaju razliku ne čini činjenica da se jedan par voli više od drugog, nego način na koji međusobno komuniciraju i nose se sa stresom.
Terapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom u bračnom savjetovanju preporučuje da razgovoru pristupite smireno i koristite "ja" izjave umjesto "ti" izjava. Dakle, ako želite jasno izraziti svoje osjećaje, potrebno je rečenice započinjati tako da ne zvuče kao napad, nego kao iskrena izjava osjećaja. „Osjećam… zbog… i trebam…“ jednostavan je obrazac rečenice koji može pomoći u smanjenju sukoba i potaknuti otvoreniji razgovor, umjesto čestih okrivljavanja poput: „Ti si ovo napravio krivo.“ Korištenjem ove formulacije partner nema osjećaj da ga okrivljujete za cijelu situaciju.
Veliku ulogu imaju i male svakodnevne interakcije. Dijeljenje kratke priče, komentara ili osjećaja prilika je za povezivanje, a način na koji partner reagira može ojačati ili oslabiti bliskost. „Takvi trenuci povezivanja, kroz znatiželju, zanimanje i emocionalnu uključenost, ključni su kako bi se partneri osjećali blisko“, ističe Seiter. Čest izvor nezadovoljstva predstavlja i takozvano mentalno opterećenje, odnosno nevidljivi popis brojnih obveza koje je potrebno organizirati i zapamtiti. Parovi koji uspijevaju sačuvati odnos ne dijele nužno sve zadatke potpuno ravnopravno, ali redovito razgovaraju o stresu, pokazuju razumijevanje i nastoje ostati emocionalno povezani. „Međusobno razumijevanje i suosjećanje pomažu partnerima da se osjećaju kao tim“, poručuje terapeutkinja.
Za kraj naglašava da teško razdoblje nakon dolaska djeteta ne mora značiti kraj kvalitetnog odnosa. „Razlika između 67 posto parova koji se bore s izazovima i 33 posto onih koji uspijevaju očuvati odnos nije u količini ljubavi, već u korištenju pravih alata za izgradnju kvalitetnog odnosa“, zaključuje Seiter. Pomoću otvorene komunikacije, međusobnog razumijevanja i spremnosti na suradnju, mnogi parovi mogu ponovno izgraditi bliskost i iz ovog izazovnog razdoblja izaći još povezaniji.