Sinonim Prečkog? Jabuka. Crvena jabuka, Red Apple Pub. Bila je tu u Odakovoj prije nego što je tramvajska pruga stigla u zagrebačko naselje, puno prije nego li su počeli nicati novi kvartovi i neboderi na zapadu metropole, radi dulje od Shopping centra Prečko. Ovdje se, štoviše, jelo i pilo gemište prije negoli je osnovan bend Crvena jabuka. Jedino je, eto, Apple osnovan četiri godine prije. Steve Jobs je dečke iz Prečkog preduhitrio s imenom.
– Tu sam za šankom gotovo 42 godine! – kaže vlasnik Miro Kukuruzović (62).
– Ja sam za šankom 35 godina! – dodaje konobar Josip Biondić.
– Ja sam friški, tu sam tek 20 godina – smije se konobar Mario Podgajski.
Trebali smo se zvati Kod Paje
Priča, uz ramstek koji je odležao 40 dana, počinje...
– Četiri fićeka, jedan bijeli i tri crvena, tako je izgledao parking kad smo otvorili 17. srpnja 1980. godine. Imam još negdje fotografiju. Fora je bila što je moj otac Pave, koji je ovdje sagradio kuću, želio da se lokal zove Kod Paje. Ali ja, mlad, roker, klinac, rekao sam: “Moramo nešto moderno!” A volio sam i Roling Stonese, i njih je pratila jabuka. Bila je i emisija na radiju u to doba, zvala se “Crvena
jabuka”, vodio ju je DJ Mlakar, bio je kraj sedamdesetih, to je jedino mjesto gdje si mogao čuti stranu glazbu... I tako nas ime prati... – kaže Kukuruzović.
8 načina kako restorani tjeraju goste da više troše:
Što kažu dečki iz Crvene jabuke? Nedavno je u susjedstvu na Vrbanima 3 pjevač Dražen Žerić Žera otvorio moderan bar, a ime Crvena jabuka, kako mu se zove bend, već je bilo zauzeto. Pa se snašao, nazvao je kafić – Žerabar.
– Žera je sjajan tip. Jednom mi je rekao, u šali, da bi mu mogao nekaj dat za ime. Za prava... Bar klopu. A ja kažem: “Stari, mi smo osnovani četiri godine prije vas. Možda ste vi bend nazvali po nama?” Smijali smo se.
Eto, neki su se dečki tu iz kvarta dogovarali da idu na koncert AC/DC-ja, pa tko će voziti, s koliko će auta ići... Slušao to Žera, koji je sjedio kod nas, za stolom sa strane, i rekao im: “Dečki, evo vam ključevi kombija, ako je AC/DC, ja ću vam uskočit!” Dobričina – smije se vlasnik Kukuruzović.
Tko su bili prvi gosti te 1980. godine? Prečko je tada bilo na samom kraju grada. Pusto...
– Vozači, poslovođe, direktori iz Vodoprivrede. Već u pet ujutro kuhali smo kave, poslije su išli gableci. Ali, uvijek smo bili moderno uređeni, bilo je to za ono doba “vau”. Sjećam se da je zadnji autobus s Remize za Prečko išao u 22.30 sati. Tko je zakasnio, išao je doma pješke. Danas iz Prečkog više nikamo ni ne odlazimo. Ne treba, sve tu imamo! Osvježavamo i restoran i pub, i dalje se trudimo, moderno je uređen u engleskom, irskom stilu. Tko bi rekao da smo tu tolika desetljeća...
Jabuka je godinama u novom tisućljeću bila poznata i kao mjesto noćnog života, a prije toga i po – pikadu. Kako ste se snalazili? Jel’ se igralo u runde?
– Susjeda Maja bila je sjajna u pikadu. Igrala je hrvatska prvenstva, po cijeloj Europi, čak se natjecala u SAD-u. I sad, jedan dan, dogovorimo mi da ćemo odmjeriti snage. Nisam ni ja bio loš, ali amater. I dogovorili smo se da će ona dati jednu od svojih medalja ako je pobijedim u “501”. Imao sam neke vraške sreće i pobijedio. I ona, zaista, donijela svoju medalju s prvenstva. Nisam je, naravno, uzeo, ali i danas pamtimo taj meč! Družili smo se godinama ovdje uz pikado. Tisuće i tisuće, generacije su ovdje prolazile... Neki nas pamte po pikadu, drugi po noćnim izlascima, treći po jutarnjoj kavi uz novine, dolaze majke s djecom kako bi pronašle vrijeme za sebe, poslovnjaci zaključiti poslove, frendovi na cugu nakon tenisa, parovi i društvo na živu svirku petkom i subotom, neki na momačke ili djevojačke, obiteljska okupljanja, pa pjevamo i karaoke! Samo da je veselo! – govori vlasnik Crvene jabuke.
Forte im je danas restoran. Suho zrenje mesa, ramsteci koji su odležali više od mjesec dana, ali i kopa – zatvorena grill-pećnica na drveni ugljen. Otvaraju se roštilju vrata, meso se peče na između 350 i 450 stupnjeva, no za razliku od običnog roštilja istovremeno i s donje i s gornje strane. Dobiva time miris dima, sočno je i meko.
Specijalitet je ramstek “dry age”, a riječ je o govedini “Charloais”, od goveda sličnih boškarinima, no ova su iz Burgundije i u planinama iznad Atlantskog oceana hrane se na bujnim pašnjacima u kojma se miješaju morska i kontinentalna klima pa meso ima arome. O njemu Dinko Vuksan (34), šef kuhinje, kaže:
– Ramstek “Maturo” odležao je u “dry ageru”, u kojem se događa suho zrenje, između 30 i 40 dana. Kad dozre, pečemo ga po želji gosta. Rare, medium i well done, a poslužujemo na vruću lava tablu, na kojoj si ramstek gost može i sam dopeći. Još ramstek “cvrči” dok ga konobari Josip, Mario ili Danijel nose... Uz ramstek poslužujemo i domaći krumpir, kolutiće luka, senf, ali i domaći začinski maslac, koji radimo s onime što pronađemo u našem malom vrtu. Rastu tu iza puba peršin, majčina dušica, kadulja... – kaže šef kuhinje u kojoj rade i Željka, Ela, Tonči i Zoran. Društvo iza zatvorenih kuhinjskih vrata samo radi i tjesteninu. Špagete, fusille, šurlice, tagliatelle...
Za rebarca priprema 24 sata
– Ukusnije su domaće. Zato ih radimo sami. Klopa u Jabuci mora biti prepoznatljiva. A ova je tjestenina mekša, kao da jedete kod svoje bake...
I BBQ rebrica, ovdje s tanjura, imaju svoju priču.
– Pripremamo ih 24 sata. Radi se o “sous vide” kuhanju, odnosno dugotrajnom kuhanju u vakuumu na temperaturi od 65 stupnjeva. Poslije ih mažemo glazurom od čilija, meda, barbecue umaka, pekmeza od šljiva, a poslužujemo uz coleslaw salatu i pržene krumpiriće...
Zašto toliko dugo, čak 24 sata?
– Da meso samo klizne s kosti. Da bude mekano, sočno... Kod kuće je to ljudima teško napraviti, jer svi smo doma u žurbi, a rebrica bi trebalo kuhati satima... A nama je to, srećom, posao... Puno je manje posla s pilećim krilcima, ona se mariniraju, premazuju glazurom, ali to je posao koji je gotov za 15 minuta – govori šef kuhinje.
Na meniju je i biftek “Jack Daniels”. Zašto biftek s viskijem?
– Zbog okusa, zbog čega drugoga? Biftek mariniramo u viskiju barem deset dana. A pečemo ga kao i svaki drugi biftek. E sad, viski je i u umaku, koji se radi na temeljcu od pečenih telećih kostiju, dodajemo sol i papar, a sve da bi juneća pisanica dobila što bolju aromu. Inače je biftek sam po sebi suh, a Jack Daniels da mu jačinu. I baš taj viski, bourbon, jer ima posebnu aromu.
S Chivasom ne bi bio isti?
– Ne...
Na meniju su i hamburgeri. The Red Apple Style, Chilly i – mini. Taj je i najsimpatičniji jer riječ je o tri mala
hamburgera na jednom tanjuru – jedan mini je pikantan, drugi je klasičan, a treći je cheeseburger.
– Sjećamo se doba kad se gradio kvart, bilo je pred Univerzijadu. I dolazili su građevinari, inženjeri, i kladili se tko će pojesti najviše hamburgera. Jedan od njih, najmanji, kaže: “Ja ću deset”. I mi napravili jedan, drugi, peti... osmi, deveti. Nosimo jednog po jednog. I na kraju ih je smazao svih deset! A naši hamburgeri nikad nisu bili mali – kažu u Prečkom.
Je l’ se taj gost vratio na hamburger ili ih više nikad nije jeo?
– Došao već sljedeći tjedan, rekao je: “Dajte jedan... Bit će mi taman!”
TikTokerica spravlja hipnotizirajuće torte: Njene 'kreacije' prate milijuni! 😍