Mačke mogu prepoznati i reagirati na određene riječi, osobito na svoje ime i izraze povezane s njima važnim iskustvima. Ipak, ljudski jezik ne razumiju na isti način kao ljudi, nego zvukove povezuju s ponavljajućim radnjama i njihovim posljedicama. Zato činjenica da mačka ignorira poziv ne znači nužno da nije prepoznala svoje ime. Možda je jednostavno odlučila ne reagirati, pišu stručnjaci za PetMD.
Istraživanja su pokazala da mačke prepoznaju vlastito ime, a postoje i naznake da mogu razlikovati imena drugih mačaka s kojima žive. Stručnjaci smatraju da zato nema razloga da ne mogu naučiti i druge riječi, osobito one koje često prethode nečemu što im je važno, poput hranjenja, igre ili poslastice. Mačke riječi uče povezivanjem zvuka s određenim iskustvom. Primjerice, ako vlasnik svaki put prije obroka izgovori riječ 'hrana', mačka će s vremenom taj zvuk povezati s punom zdjelicom. Učenje se može dodatno potaknuti pozitivnim nagradama, poput poslastica, pohvale ili omiljene aktivnosti.
Neke mačke mogu naučiti koristiti i posebne tipke na kojima su snimljene riječi. Vlasnik, primjerice, pritisne tipku 'igra' prije nego što uzme igračku, a mačka postupno može povezati pritisak s aktivnošću i početi sama koristiti tipku. Iako nije moguće znati razumije li riječ onako kako je razumiju ljudi, takav način učenja može olakšati komunikaciju i omogućiti životinji da izrazi što želi.
Nije poznato koliko riječi mačka maksimalno može naučiti. Za razliku od pasa, o tome nema dovoljno pouzdanih istraživanja, no pojedini stručnjaci susretali su mačke koje su prepoznavale između deset i petnaest verbalnih znakova. Broj će ovisiti o karakteru životinje, motivaciji, dosljednosti vlasnika i tome koliko se pojedine riječi koriste u svakodnevnom životu.
Mačku je moguće učiti gotovo bilo kojoj riječi ako se ona redovito izgovara prije iste radnje. Korisni pojmovi mogu biti 'igra', 'poslastica', 'voda', 'šetnja', 'dolje' ili 'siđi'. Umjesto općenitih zabrana poput 'ne' i 'prestani', stručnjaci preporučuju konkretnije riječi koje upućuju na željeno ponašanje. Važni su i ton glasa, intonacija te govor tijela. Mačka često više pažnje obraća na način na koji je nešto izgovoreno nego na samu riječ. Zbog toga ista riječ, izgovorena različitim tonom ili u drukčijem kontekstu, ne mora uvijek izazvati jednaku reakciju.
Učenje nove riječi zahtijeva vrijeme i strpljenje. Ponekad je dovoljno dosljedno izgovarati izraz prije određene radnje, dok će drugim mačkama trebati više ponavljanja i nagrada. Neće svaka mačka biti zainteresirana za trening niti će jasno pokazati što je naučila, ali zajedničko vježbanje može pružiti mentalnu stimulaciju i dodatno ojačati odnos između životinje i vlasnika.