Što ste prvo napravili jutros kad ste otvorili oči? Ako ste posegnuli za mobitelom i krenuli listati vijesti, naslov po naslov, jedan gori od drugog, vrlo je moguće da ste upali u 'doomscrolling'. Taj izraz opisuje kompulzivno skrolanje loših vijesti, a stručnjaci upozoravaju da nije riječ samo o navici, nego o obrascu koji može ozbiljno utjecati na psihu i tijelo, piše Harvard Health.
Razlog je na neki način razumljiv. Svijet je već godinama prepun uznemirujućih informacija: ratovi, masovne pucnjave, klimatske katastrofe, političke napetosti… Newsfeed se ne gasi, a mi ga osvježavamo kao da ćemo u sljedećem 'refreshu' napokon naići na mirniju vijest. Doomscrolling je postao posebno izražen tijekom pandemije, kad smo iz dana u dan pratili brojke i posljedice COVID-a, no ni nakon toga stres nije popustio, samo je promijenio oblik.
Harvardski stručnjaci objašnjavaju da je problem i u načinu na koji mediji funkcioniraju: negativne vijesti dominiraju, dok se poruke nade i rješenja rijetko probiju do vrha. A naš mozak, dodatno potaknut stresom, radi ono što mu je 'u opisu posla': traži prijetnju. U tome sudjeluje limbički sustav, tzv. reptilski mozak, a posebno amigdala koja upravlja reakcijom 'bori se ili bježi'. Što ste pod većim pritiskom, to ćete češće skenirati okolinu, pa tako i ekran, u potrazi za opasnošću. I što više skrolate, to imate jači osjećaj da morate još.
Iako je gotovo svatko podložan, dvije su skupine posebno ranjive: žene i osobe s traumatskim iskustvima. Žene, između ostalog, češće nailaze na sadržaje u kojima su žrtve nasilja upravo žene i djeca, što pojačava osjećaj prijetnje. Kod ljudi koji su već prošli kroz nasilje ili traumu, 'doomscrolling' može biti pokušaj da preuzmu kontrolu i smire tjeskobu, ali paradoksalno, takav sadržaj često djeluje kao okidač i vraća ih u stanje straha.
Posljedice se ne zadržavaju samo na raspoloženju. Dugotrajno izlaganje uznemirujućim informacijama može izazvati mučninu, glavobolje, napetost mišića, bolove u vratu i ramenima, slabiji apetit, probleme sa snom, pa čak i povišen krvni tlak. Uz to, sate provedene uz ekran često provodimo sjedeći, što dodatno pogoršava opće stanje. I mentalni učinci su sve jasniji: istraživanja sugeriraju povezanost doomscrollinga s lošijim mentalnim blagostanjem i manjim zadovoljstvom životom, a spominje se i jača egzistencijalna tjeskoba, odnosno onaj težak osjećaj nelagode i straha kad razmišljamo o nesigurnosti života. U radnom okruženju, skrolanje loših vijesti može smanjiti fokus i angažiranost.
Stručnjaci upozoravaju i na fenomen 'popcorn brain' koji se odnosi na osjećaj da je mozak preopterećen stalnim online podražajima, pa nam onda stvarni svijet, koji je sporiji i tiši, postane premalo stimulativan. Tada je još teže vratiti se koncentraciji, razgovoru, knjizi ili običnoj šetnji. Rješenje, kažu, nije potpuna apstinencija od vijesti, nego stvaranje granica. Cilj je ostati informiran, ali ne na štetu zdravlja. Evo nekoliko praktičnih načina kako smanjiti 'doomscrolling'.
Prvo, maknite mobitel s noćnog ormarića. Može ostati u sobi, ali ne na dohvat ruke, jer je jutarnje automatsko posezanje često najveći okidač. Slično vrijedi i za posao: držite telefon u ladici ili dovoljno daleko da do njega ne posežete impulzivno. Drugo, uvedite pravilo bez ekrana za stolom. Tijekom obroka mobitel stavite na tiho i izvan dosega i dopustite si da budete prisutni. Treće, prebacite ekran na sivo-bijeli prikaz. Kad boje nisu 'mamac', skrolanje zna postati manje privlačno, a nekima to automatski smanji vrijeme na ekranu.
Četvrto, isključite nepotrebne notifikacije. One nisu obveza, to su prekidači koje ste sami odobrili. Pregledajte postavke i ostavite samo ono nužno. Peto, birajte lokalne vijesti i sadržaje koji nude kontekst, a ne stalnu paniku. Naslovi iz zajednice češće donose konkretne priče, ljude i rješenja, a manje osjećaj globalne katastrofe. Šesto, postavite granice i u razgovorima: ako netko stalno dijeli nasilne ili depresivne priče, slobodno recite da vam to ne treba. I na kraju, ispunite dan dobrim stvarima. Volontiranje, boravak u prirodi, ples, šetnja, druženje… Pozitivna iskustva nisu luksuz, nego protuteža kroničnom stresu.