Ovdje ne prolaze vicevi o lijenim Bračanima

– Dajte ispričajte jedan vic o Bračanima, ali dobar – tražim društvo u Lanterni, kultnom okupljalištu u Supetru. Tu je mjesto za popiti kavu teško pronaći, pa se uvališ nekome za stol.

– Može, bolje nego da ti pričaš nama viceve o nama. Mi znamo najbolje – kažu domaći pa ispucaju nekoliko. Dva sam zapamtio:

– Znaš kako je nastao naš mali gušter? Bračanin je hranio aligatora... Ili, je l’ znaš kad Bračanin prodaje zemlju? U vrijeme oseke!

Smijemo se, prelazimo na anegdote: – Bio je tu Martin Sheen. A kako smo mi Bračani ponosni, nitko ga nije fermao ni pola posto. Kad bi on prošao, svi bi okrenuli glavu. Tri dana poslije počeo nas je pozdravljati – kažu u Supetru.

Plaćam kavu i odlazim do Ive Cvitanića, mladića koji je prvi čovjek turizma u mjestu. Radi... – Moram raditi, sezona je. Uostalom, u Supetru se radilo prije nego što je postojao Split! Znaš, imamo u kamenolomu reljef Herkulesa koji je stariji od grada jer iz obližnje luke Splitska vozilo se na obalu kamenje kojim je građena Dioklecijanova palača – govori Ive.

Preporučuje da odem do Škripa, prošetam se gourmet stazom Dolčevita i da se okupam na najvećoj pješčanoj plaži na otoku, u uvali Lovrečina. – Znaš, posebni smo po tome što imamo tamburaški sastav koji je star 112 godina! Ne bi to očekivao na otoku, zar ne? Tamburaši, a nisu iz Slavonije... – kaže Cvitanić i pokazuje mi kako doći do hotela Kaktus, koji je u apartmanskom naselju Svpetrvus Hoteli, jednom od dva kompleksa uz Velaris. Nešto kasnije, kad je ključ već bio u rukama, na recepciji mi kažu.

– Nemojte nositi kovčeg, sad će dečki doći po vas.

Po mene?! Za tren stiže čovjek u golferskom autiću. Sjedamo i jurimo.

– Može potegnuti do 22 kilometra na sat! – smije se moj vozač. U taj mu čas zvoni mobitel. Zove šef.

– Šefe, ne mogu doći po vas, vozim goste...

Pa sad reci da su Bračni lijeni. Ti vicevi ne prolaze.    

>>Jedina otočna pivarica ima najbolje pivo, u njemu su trave, korice naranče...