Na današnji dan, 13. travnja 1519. godine, svijet je ugledala Katarina de' Medici, jedna od najkontroverznijih ličnosti u talijanskoj i francuskoj povijesti. Rođena je u poznatoj firetinskoj obitelji, a veći dio života provela je vladajući Francuskom. Njezin život obilježile su brojne intrige, među ostalim i ona o jednom od najpoznatijih i najzanimljivijih ljubavnih trokuta u europskoj povijesti. On se odvijao na francuskom dvoru, upravo između kraljice Katarine, njezinog supruga kralja Henrika II. i njegove dugogodišnje ljubavnice Diane de Poitiers. Katarina se, naime, udala za Henrika kada su oboje bili tinejdžeri. No, od samog početka njihovog braka, Henrik je bio emocionalno i fizički vezan za mnogo stariju ženu, Dianu de Poitiers, udovicu i dvorsku damu, piše History Extra. Diana je bila gotovo 20 godina starija od njega, no njihova je veza bila toliko jaka da je Henrik često potpisivao službene dokumente s njezinim inicijalima i poklanjao joj kraljevske darove.
Katarina, iako duboko pogođena tim odnosom, nije imala izbora nego prihvatiti Dianinu prisutnost. U prvim godinama braka bila je pod velikim pritiskom jer nije mogla začeti nasljednika, a Henrik se emocionalno sve više oslanjao na Dianu. No, baš kao i Katarina, i Diana de Poitiers bila je pametna žena koja je shvaćala koliko je važno da Francuska dobije prijestolonasljednika pa je poticala svog ljubavnika da izvršava bračne dužnosti. Prema nekim povjesničarima, povremeno je i osobno nazočila ljubavnim susretima kraljevskih supružnika pa mnogi smatraju kako je upravo ta neobična veza inspirirala popularni naziv za ljubav u troje – 'ménage à trois', piše French Travell Butique.
No, to nije jedini razlog zbog kojeg je Katarina de' Medici ostala zapamćena kroz povijest. Bila je iznimno inteligentna i strpljiva žena. Znala je da će, kao supruga kralja, njezina moć porasti tek nakon njegove smrti. Dok je Henrik bio živ, njezina suparnica Diana je imala ključne političke utjecaje, pa čak i kontrolu nad nekim državnim poslovima. No, sve se promijenilo 1559. godine, kada Henrik pogiba od rana zadobivenih na viteškom turniru. Katarina tada preuzima vlast kao regentica za maloljetnog sina i brzo uklanja Dianu s dvora. Oduzima joj dvorce, nakit i politički utjecaj te je prisiljava na povlačenje iz javnog života.
Ovaj trokut bio je rijedak primjer složenog odnosa u kojem su sve tri strane znale igrati ulogu s određenim ciljem. Diana je bila kraljeva ljubav, Katarina zakonita kraljica, a Henrik razapet između dužnosti i strasti. Na kraju, Katarinina politička snaga i strpljiva taktika odnijele su pobjedu. No, Katarinina priča time tek počinje. Nakon muževe smrti, Katarina de’ Medici postaje jedna od najutjecajnijih žena u europskoj povijesti 16. stoljeća. Kao regentica svojoj djeci, kraljevima Franji II. i Karlu IX. Te kasnije kao savjetnica Henriku III., praktički je vladala Francuskom tijekom razdoblja obilježenog vjerskim sukobima između katolika i protestanata.
Poznata po svojoj diplomatskoj i političkoj vještini, Katarina je često optuživana za spletke i manipulaciju, iako su mnoge od tih tvrdnji kasnije preuveličane ili su se pokazale kao potpuno neutemeljene. Ipak, ostala je zloglasna zbog svoje moguće uloge u Bartolomejskoj noći 1572., kada je u Parizu ubijeno tisuće hugenota odnosno francuskih protestanata, a krvavi pokolj proširio se i na ostatak zemlje. Neki povjesničari vjeruju da je Katarina znala za plan, dok je drugi prikazuju kao osobu koja je pokušala spriječiti potpuni kaos.
Katarina je bila i velika pokroviteljica umjetnosti i arhitekture, kao i promotorica mode te se vjeruje da je popularizirala nošenje visokih potpetica na dvoru. Uz to, Katarina je bila fascinirana okultizmom. Okruživala se astrolozima, među kojima je najpoznatiji bio Nostradamus, kojemu je povjeravala osobne i političke savjete. Zbog te reputacije, ali i zbog odlučne vladavine u turbulentnom vremenu, često su je kasniji autori prikazivali kao mračnu figuru, premda je, slažu se mnogi povjesničari, u stvarnosti bila žena koja je, u muškom svijetu, pronašla način da vlada s izuzetnom mudrošću i upornošću.