Pseći osjećaji puno su više od mahanja repom i davanja šape. U tim prekrasnim ljubimcima stanuju veselje, tuga pa čak i ljubomora, što potvrđuju iskustva brojnih vlasnika, posebice onih u kućanstvima s više pasa. No postavlja se pitanje: mogu li se psi sramiti? Promatrajući njihovu reakciju u situacijama poput one kada ga njegov čovjek uhvati u kopanju po kanti za smeće, lako je pomisliti da osjećaju neugodu kao ljudi. Ako već znamo da emotivno reagiraju u različitim situacijama, logično je da se zapitamo imaju li i neki svoj pseći osjećaj srama, piše PetMD.
Evo što o tome kažu stručnjaci. Prema njima, neki psi naslijede ili nauče signale umirivanja odnosno primirivanja, poput zijevanja ili okretanja glave, što vlasnici često tumače kao sram. No, ne može se reći da psi doživljavaju sram na isti način kao ljudi. Naš je sram ukorijenjen u društvenim normama kojih psi nisu svjesni. Drugim riječima, razlozi zbog kojih se čovjek u određenim situacijama zastidi složeni su i društveno uvjetovani. Psi doista osjećaju čitav raspon emocija, ali pripisivanje kompleksnih stanja poput srama ili žaljenja može zavesti: reći da se pas 'kaje' jer je srušio kantu za smeće može navesti vlasnike da ga kazne zbog 'namjerne neposlušnosti'. No, u ovom slučaju 'namjerna neposlušnost' ne postoji jer je potraga za hranom psima prirodna i predstavlja njihovo urođeno oportunističko ponašanje.
Znakovi koje ljudi često pogrešno tumače kao sram uključuju spuštene uši, pognutu glavu, 'tužne' oči, podvijen rep, zgrbljen stav, skrivanje, nervozno šetkanje, izbjegavanje pogleda i zijevanje. No, vjerojatnije je da su to smirujući signali kojima pas pokušava ublažiti napetost prema drugim psima ili prema nama. Zato kad se sagne i izbjegava pogled nakon što ste ga zatekli sa 'zabranjenim plijenom'. Dakle, poanta nije sram nego želja da vas ne uzruja.
Što učiniti u takvim situacijama? Vlasnici se znaju naći u problemu jer pretpostavljaju kako se pas osjeća. No, umjesto ljudskih projekcija, analizirajte kontekst i cjelokupni govor tijela vašeg ljubimca. Možda mislite da se pas srami obaviti nuždu pred vama pa se skriva iza grma, ali moguće je da i bez vas bira isto mjesto jer mu odgovara podloga, primjerice lišće naspram trave. Najbolji put za razumijevanje je učenje psećeg jezika tijela i bilježenje onoga što pas stvarno radi, bez nagađanja o motivima. Ako naslutite da je pas uznemiren, pokušajte shvatiti što se točno događa, promotrite držanje i pokrete te zabilježite konkretna ponašanja umjesto da im pripisujete emocije.
Ako stres postane čest, razgovarajte s veterinarom o rješenjima: uobičajene su opcije lijekovi, umirujuće ogrlice, sprejevi i difuzori te dodaci prehrani. Zaboravite na predrasude i dopustite da vam pas svojim govorom tijela 'ispriča' kako se osjeća.