Hrvatska Kalifornija, centar doline Neretve okružen močvarom, grad je – sporta. Iz Metkovića je plavi devet koji je zabio gol – Brazilu, vatrena četvorka koja je kao trener posljednji donio titulu Hajduku, odavde je i trener koji je plavima donio posljednju dvostruku krunu, niz je vlasnika zlatnih olimpijskih rukometnih medalja... gotovo svaka ulica ovdje ima – prvaka.
Junaci i gusari
– Lopta i veslo, tu smo jaki. Ivica Obrvan, Patrik Ćavar, Vladimir Mana Jelčić, Zlatko Goluža, Sergej Jakirović, Darijo Srna, Nikša Kaleb Kina, Bruno Petković.. – smije se Mario Sršen, srednjoškolski profesor tjelesnog u Opuzenu i Metkoviću kojeg poznaje cijeli kraj.
Profesor je, poput Janice u – lađama. Iza njega je 15 Maratona lađa, ima dva zlata, tri srebra, broncu...
– Preveslali smo na lađi Jadran 2010. godine, a godinu dana prije na neretvanskoj lađi preveslali i La Manche za tri sata i 40 minuta – ponosan je jedan od najpoznatijih neretvanskih junaka i gusara, koji je godinama bio i direktor utrke.
– Bila je to ludost za ludošću, a prije nego smo krenuli, ispratila nas je cijela Neretva, a ja sam rekao “stekli su se uvjeti, skupio se dovoljan broj budala na jednom mjestu – smije se Sršen, nakon avanture u kojoj su veslali 38 sati, te za dlaku, zbog kalvarije odustali.
– Kod nas Neretvanaca nema odustajanja, bilo su iz Metkovića, Vlake, Krvavca, Kule, Zažablja, Blaca, Trna, Rogotina, Komina... – dodaje Sršen, pa nastavlja:
– Igrao sam nogomet, čak sam za naš klub, kao stoper, zabio Čeliku u Zenici, igrao sa Stjepanom Tomasom stoperski par u HNK Vukovar 1991– govori Sršen, koji je i trener momčad u boćanju BK Slivno, bio je trener i Jaruna, Vrapča, igrao za Savu... A jedan je od lovnika, uzgoja mandarine pa čak i – pionir uzgoja kamenica i dagnji na ušću Neretve.
– Svestrani smo, takav je kraj. Na ušću Neretve je bočata voda, a prirast školjki imamo bolji nego Ston, jer je veći dotok slatke vode, a kamenica je voli. Ipak, temperature su sve više, ekstremne, pa je borba... ali je zasad dobivamo – govori Sršen.
Prva žena turizma ovog kraja nastavlja priču:
– Ponos kraja je u Vidu, gdje je arheološki muzej Narona, prvi “in situ” muzej u Hrvatskoj, izgrađen na lokalitetu antičkog hrama posvećenog prvom rimskom caru Augustu, sa skulpturama nadnaravne veličine posvećene carevima, a riječ je o najočuvanijoj i najvećoj skupini kipova u svijetu ! – govori Magdalena Medar Ujdur.
U muzeju u Vidu dodaju:
– Da štos bude veći, svi su ovi impresivni kipovi izrađeni u prvom stoljeću prije Krista pronađeni zakopani ispod – štale! Pa to nema ni u Rimu ni u Pompejima – ponosni su u Vidu, na mjestu gdje su ostaci grada Narone.
Metković je i grad muzeja, turiste privlači Prirodoslovni muzej, u Vidu je i Etno kuća Ilić, a u centru impresivna Jama u Predolcu koja ima, poput istarske čovječje ribice – endemičkog školjkaša Congeri kusceri i endemičkog mnogočetinaša Marifugia cavatica.
Legenda o ružnom kralju
Manifestacija je mnogo, Maraton lađa je svjetski poznat, a ovdje je i razvikana jadranska smotra folklora “Na Neretvu misečina pala”, poput “Vinkovačkih jesni” i “Đakovačkih vezova”. Turisti odsjedaju u hotelima Narona, MB, Metković, Narenta, hostelu Livia, a sve više je apartmana i kuća za odmor. Prije deset godina okrenuli su se domaći turizmu, te je takvih objekata sve više.
– Turistima pričamo legendu o kralju od Norina, koji je bio toliko ružan, da se nikad nije pojavljivao u javnosti, te kad bi ga ujutro u Kulu Norinsku dolazili brijati neretvanski mladići, on bi ih smaknuo. Na kraju, kada je otkriveno kako izgleda, ispalo je da je imao glavu od gudina, noge od kenjca i kozje uši... Od srama se s kule bacio u Norin, u Krvavcu se okrvavio, a u Opuzenu potonuo, odnosno opuzao, a u Vidu su ga vidjeli. I onda se utopio, a brada mu je narasla od – jegulja...