Merak šetnja gradom koji se potiho zavlači i sjeda 'pod srce'

Grad u kojem se, kažu, u trenu prelazi iz Beča u Istanbul, koji je oduvijek privlačio ljude, u koji se dolazilo, prolazilo, o njemu se pisalo, pjevalo ... Istina je kad kažu da će vas grad obujmiti kao dragog prijatelja zagrliti, kao da ste ondje već stoti put, kao da stižete u goste... Gdje god krenuli, za koji god ugao zašli, Sarajevo se neizostavno podvlači pod kožu i bezobrazno “sjeda pod srce”. I već na prvom koraku upoznavanja, kad zakoračite niz baščaršijsku kaldrmu. znate neizbježno – vratit ćete se.

A tko i ne bi kad je riječ o gradu u kojem je sramota ne dočekati gosta „domaćinski”. Pišući putopis, pomislila sam – bi li se Sarajevo moglo nazvati – saraj gradom i pri tome puno ne pogriješiti? No, sarajevska vodička legenda Muhamed Vlačić ispravio me.

– Ne, ne drži vodu. Saraj je dvorac, a Sarajevo dolazi od riječi u značenju “dvorac u polju”, odnosno “saraj ovasi” – veli čovjek koji je proveo najviše grupa kroz svoj grad.

Kolegica mu pak Jadranka Šuster kaže: – Napiši i Saraj’vo, znaš da mi reduciramo vokale...

I baš kao što se Muhamed i Jadranka potrudili odgovoriti, takvi su i domaćini koji rado preporuče mjesta koja trebate vidjeti, od čijih će vam se imena jezik lomiti, ali i gdje ćete čuti priče i legende koje ćete zauvijek pamtiti. I dok budete, dakako nakon prve “kafe dočekuše”, a prije “razgovoruše”, obilazili džamije, medrese, mostove, iz svakog će vas kutka mamiti mirisi sarajevskih specijaliteta pred kojima će posrnuti i najskeptičniji turisti.

Saga o bureku

Pokušajte, ma koliko teško bilo, biti praktični prema svom želucu pa se ne zaletjeti odmah na “desetku” neizbježnih ćevapa, već uzmite “peticu”, a drugu na drugom mjestu.

U Sarajevu vrijedi kušati i dolme, specijalitet naslijeđen iz osmanskog doba koji se i danas priprema u begovskim kuhinjama, a u njima nema čega nema.– Sve su pite, pitice, a samo je burek pitac – kažu vam kad u Sarajevu zatražite burek sa siromu objašnjavajući kako se samo burek s mesom naziva burekom. Burek je također preuzet iz turske kuhinje (bur, tur. savijati). Zavisno o načinu pripreme, u Bosni se najčešće duge, umotane jufke savijaju u krug, zvrk, što odgovara okrugloj, plitkoj posudi (tepsija) u kojoj se peče. Nekad se burek pekao ispod sača. Uspije li vam, ostavite mjesta i za šareni burek od krumpira i mesa, musaku od patlidžana, klepe, kljukušu, lepinje, manje kruščiće od glatkog brašna, mlijeka, ulja te pred pečenje premazane jogurtom koji sprečava isušivanje i, dakako, baklavu.

I prije no što se tako popunjena trbuščića zaputite u kupnju doći ćete u napast, pa čak i ako niste pušači, razgledati šiše, neodoljive pućkalice. Pušenje šiše u Sarajevu je moda i neće vam naštetiti. Već nakon prvih par usisaja lagano će vas omamiti, no ne zadugo. Zađete li u Tašlihan, u turističku kupnju, nemojte zanemariti povijest ovog mjesta sagrađenog kako bi se u njemu smjestili putnici. Tašlihan (u prijevodu kameni han) prvotno je bio karavan-saraj sagrađen u 15. st. kao ostavština Gazi Husrev-bega uz njegov bezistan.

Male radnje

U dvorištu je imao šedrvan, na čijim je stupovima bila mala džamija. Na katu su bile sobe za putnike, a trgovci su ondje od pamtivijeka imali svoje trgovine. I dandanas je tako iako su me se više dojmile male radnje poput one arakijadžija (kapara) koji se bave izradom svih vrsta kapa, ali i tradicionalnih fesova, ćilimari, papučari, kujundžije, majstori koji su izrađivali nakit od zlata i srebra. Kujundžijska čaršija nastala je u prvoj polovici 16. stoljeća na mjestu današnje Gazi Husref-begove ulice i Malog Kujundžiluka. I za kraj, uz još jednu tucanu – ručno mužarom drobljenu, a ne mljevenu – kafu sikterušu, nepca sladite rahat-lokumom, kratki podsjetnik: rahat-lokum je perzijski kolač ahbisa (slatki žele).

U Turskoj se rahat-lokum pravi od 15. stoljeća, a onaj kakav mi danas poznajemo doradio je Hadži Bećir 1777. g. u Istanbulu. Inače, “rahat” na turskom znači, mirno, u miru. U Bosni je prihvaćena kao riječ koja pokazuje strpljenje, bezbrižnost, kad se nešto radi natenane, da se nikome ne smeta. Rahatluk je stanje mira, opuštenosti, zadovoljstva, uživanja, sreće. “Živio u miru i rahatluku!”, kažemo nekome želeći mu, zapravo, dva puta isto.     

 
ŠTO KUPI, PROBATI, VIDJETI, JESTI ...

PRVA KAFA  dočekuša iz džezve u fildžanu uz rahalt-okum i sevdah te dobru raju najbolja su dobrodošlica u srce BiH     
ĐEZVA I FILĐANI... prava bosanska priprema se kuhanjem sitno mljevene ili tucane kahve u džezvi. Poslužuje se u tradicionalnim bosanskim fildžanima. Kompleti su ručno rađeni od bakra ili mjedi
PUŠENJE ŠIŠE ... Šiša radi po sistemu prolaska zraka preko specijalno aromatizirane pločice duhana, dim se pročišćava kroz vodu i takav dospijeva među usne kad povučete iz pipca     
HUMOR ... Čak ni najveći mrgudi ne mogu odoljeti sarajevskom humoru, u gradu u kojem, čini se, svi imaju vremena za divan i kafenisanje     
‘PETICA' ILI  ’DESETKA’?  Pitanje je pred kojim će pokleknuti turisti na prvom koraku. Nipošto ne nemojte pogriješiti i naručiti male ćevape