Grad s nadimkom, u kojem lete jastrebovi iznad vinograda, poznat je po punoj čaši, a domaći će u šali reći:
– Na Plešivici se stvaraju vina od kojeg se i vlastite žene vole – smiju se Jaskanci. Proslavio ga je i Franjo Šafranek kad je u kultnoj sceni "Kod Žnidaršića" pitao Ernesta Fulira: "Kaj više volite, belo ili crno, ili možda plešivičko?", a tu su se složno odlučili za – plešivičko!
U gradu u kojem su vinogradi i na kružnim rotorima, jedan od najpoznatijih susjeda je Josip Glasnović, dečko koji se iz Rio de Janeira u Jasku vratio s olimpijskim zlatom oko vrata.
Lovačka čeka grofa Erdödyja
– Bio sam u Tokiju, Al Ainu, Rio de Jaineru, Pekingu, Kairu... ali nigdje nema takvog zelenila, takvog svježeg zraka i mira kao u mojoj Jaski! Tko je bio u Kairu ili Indiji i osjetio tamošnju vlagu i prašinu, znat će zašto toliko cijenim ovaj kraj – priča Glasnović.
Rođeni Zagrepčanin doselio se iz Donje Dubrave tu pod Plešivicu zbog – ljubavi.
– Moja Ana je iz centra Jaske, a čim sam se doselio, odmah me krenulo. Dva mjeseca prije vjenčanja postao sam dvostruki europski prvak u trapu s bratom Antonom i Giovannijem Cernogorazom, zatim sam osvojio zlato u Riju, pa oborio svjetski rekord, pogodio 125 od 125 meta, što je do danas uspjelo samo sedmorici u svijetu, a bio sam i najbolji svjetski strijelac u disciplini letećih meta. Jaskanci su me prihvatili kao svoga, organizirali su mi dočeke na Strossu, slavili smo skupa. Otkad sam u Jaski, život mi cvjeta!
Kakav je život u Jaski?
– Sigurno je za djecu, sve je blizu, mnogo toga se gradi, a iza kuće imamo dvorište iz kojega gledamo na Plešivicu. Uživam s obitelji i psima Pixijem i Thorom. Na potočić nam dolaze i rode, patke, žabe... Uživamo u prirodi! – veli Glasnović, inače strastveni lovac, što je i zaštitni znak Jaske, pa nastavlja:
– Usred voćnjaka, a blizu centra nalazi se i lovačka čeka grofa Stjepana Erdödyja, jedna od najstarijih uopće. Cilj mi je ondje izgraditi streljački sportski centar kakvog nema u ovom dijelu naše zemlje.
Petra Masnec, prva dama turizma u Jastrebarskog nastavlja priču:
– Prvu fotografiju pokreta na svijetu, skok preko klupe istog tog Stjepana Erdödyja, snimio je Karlo Drašković. Nitko prije toga nije zabilježio pokret! A grof je bio zaljubljen u seljanku Ljubu Kraljević iz obližnjeg Cvetkovića – govori Petra Masnec.
Domaći nastavljaju priču o vodi.
– Mi doslovce pijemo vodu Janu, ali nama curi iz pipe. Dok je oni u New Yorku kupuju, a pili su je i Beyoncé, Bruce Willis, braća Baldwin..., mi je točimo iz pipe. Sva voda, i u centru na Strossu, u Gornjoj Reki, Cvetkoviću, Domagoviću, Izimju, Kupeč Dolu i Vranov Dolu, stiže iz Svete Jane. Tamo je, nedaleko od tvornice, i bazen s vodom čija temperatura nikad ne prelazi 23.5 °C, pa se iz za Novu godinu kupamo, neki igraju i picigin kao na splitskim Bačvicama...
Prema staroj priči ondje su vikendice imali i Charlie Chaplin i Isadora Duncan, nedaleko od vinarije Kurtalj, koja je najstariji podrum na Plešivici. Turistima je mamac i Japetić, na koji se Zagrepčanin Hrvoje Vlašić u 24 sata popeo ravno 19 puta.
– Susjed nam je bio Jasmin Stavros, na Plešivici živi i Zrinko Tutić, vikendicu je tu imao i Branko Lustig, iz kraja su pjevači Ivan Zak i Stela Rade. U gotovo svakoj kući ima glazbenika, sjajnih puhača primjerice. Pogotovo se može istaknuti obitelj Fabijanić – pričaju Jaskanci.
Začetnik paraglidinga u Hrvatskoj je Jaskanac Ivica Knežević, a i prvi čovjek Jastrebarskog Zvonimir Novosel godine je proveo, doslovce, na nebu.
Mi znamo zašto ptice pjevaju
– Milina je gledati Jasku s 1000 metara visine, nevjerojatno je vidjeti kraj koji poznaješ itekako dobro, iz ptičje perspektive. I slogan našeg paragliding kluba glasi: "Mi znamo zašto ptice pjevaju" – kazuje gradonačelnik Novosel, koji vikende provodi vozeći se Plešivicom na motoru.
Sjeti se društvo i legendarnog susjeda.
– Naš je Dragan Vučurović Vučur u Samoboru, na Šmidhenu, skinuo penal legendarnom Johanu Cruyffu!