Kada je Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) objavila godišnje izvješće o potrošnji lijekova za 2024. godinu, jedna je brojka ponovno privukla pozornost: ukupna potrošnja lijekova u Hrvatskoj iznosila je 1.638,81 definiranih dnevnih doza na tisuću stanovnika dnevno - s financijskim iznosom od 1,76 milijardi eura. Od toga, anksiolitici - lijekovi za smirenje, ostaju među najčešće propisivane lijekove na recept u gotovo svim županijama.
Statistika nije nova, ali njezin trend jest zabrinjavajuć. Prema ranijim podacima HALMED-a, 83 od tisuću hrvatskih stanovnika dnevno uzima jednu dozu anksiolitika, čime smo četvrta zemlja u Europi, ispred nas samo Srbija, Portugal i Belgija. Godišnje se na recept izda više od četiri i pol milijuna pakiranja tableta za smirenje, a potrošnja raste iz godine u godinu s prosječnim godišnjim rastom od oko pet posto.
„Lijekovi za smirenje vrlo brzo izazivaju ovisnost ako se koriste svaki dan. Ne bi se trebali koristiti svakodnevno duže od tri tjedna", upozorila je ranije za medije dr. Matea Grizelj Benussi iz Klinike za psihijatriju Vrapče.
No problem, čini se, nadilazi samu potrošnju lijekova.
Sustav koji ne stigne
Liste čekanja za prvi pregled kod psihijatra u javnom sustavu iznose, prema riječima stručnjaka, u prosjeku dva mjeseca. Za redovitu individualnu psihoterapiju, jednom tjedno, što se smatra standardom - situacija je još složenija. „To je čak u gradu Zagrebu vrlo teško dobiti, naročito individualnu psihoterapiju u toj mjeri", izjavio je Tin Pongrac, predsjednik Udruge Životna linija, upozoravajući da bi trebalo angažirati sve dostupne resurse kako bi se povećala dostupnost.
Istovremeno, cijena privatne terapije, u prosjeku 50 do 80 eura po satu, uz preporuku minimalno jednog susreta tjedno, za mnoge građane predstavlja luksuz, ne nužnost.
Rezultat? Sve više ljudi ostaje u začaranom krugu: čekanje na termin, kratki pregled, recept, i natrag na čekanje.
„Problem nije u ljudima - problem je u pristupu"
Timoteo Crnković, certificirani hipnoterapeut specijaliziran za naprednu Ericksonovu hipnoterapiju - o čijem je pristupu Večernji ranije pisao jedan je od stručnjaka koji na ovu situaciju gleda iz drugačije, ali nadopunjujuće perspektive.
„Zamislite da vam automobil upali lampicu za ulje na ploči. Možete tu lampicu prekriti trakom, lampica više ne svijetli, ali motor i dalje ima problem. To je ono što se, pojednostavljeno rečeno, događa kad se anksioznost tretira isključivo lijekovima, utišava se signal, ali uzrok ostaje netaknut", objašnjava Crnković.
Njegov pristup, koji proizlazi iz Ericksonove hipnoterapije - metode nazvane po dr. Miltonu Ericksonu, jednom od najutjecajnijih psihoterapeuta 20. Stoljeća, temelji se na radu s nesvjesnim obrascima koji održavaju problem.
„Mnogi moji klijenti već surađuju s psihologom ili psihijatrom, i to je odlično. Javljaju se jer žele ubrzati proces kada otkriju da postoji i podsvjesna strana priče. Traže nešto što će doprinijeti onom što već rade i pomoći im da do rezultata dođu brže. Hipnoterapija nije zamjena za ništa - ona pojačava ono što već funkcionira", kaže Crnković, čija praksa prema javno dostupnim recenzijama bilježi jedne od najviših ocjena korisnika u Hrvatskoj u tom području.
Anksioznost kao poruka, ne kao dijagnoza
Ono što ovaj pristup razlikuje od konvencionalnog jest promjena perspektive - umjesto pitanja „Kako kontrolirati anksioznost?", postavlja se pitanje „Što anksioznost pokušava reći?"
„Napad panike nije kvar u sustavu. To je vaš organizam koji radi točno ono za što je dizajniran, reagira na percipiranu prijetnju. Samo što ta prijetnja nije u vanjskom svijetu. Ona postoji negdje drugdje, u obrascu koji ste pokupili davno prije nego što ste ga mogli svjesno prepoznati", pojašnjava Crnković, koji je na svojem blogu detaljno objasnio mehanizam nastanka paničnih napada i zašto standardni pristupi često ostaju na razini kontrole simptoma.
Taj pogled da je anksioznost signal, a ne neprijatelj - nije revolucionaran u stručnoj literaturi, ali u hrvatskoj javnosti ostaje neobičan. Većina edukativnog sadržaja o mentalnom zdravlju i dalje se fokusira na upravljanje simptomima: tehnike disanja, kognitivno restrukturiranje, farmakoterapija. Pitanje „zašto se simptom uopće pojavljuje?" ostaje, za mnoge pacijente, nepostavljeno.
Između stigme i nepovjerenja
Na sve to nadovezuje se i kulturološki faktor. Hrvatska još uvijek nosi teret stigmatizacije mentalnih poteškoća - mnogi se ne javljaju jer ih je „sram", a oni koji se jave nerijetko odustaju nakon kratkog vremena.
„Ljudi mi često kažu: 'Ja sam bio kod psihologa, nije pomoglo.' Ali kad pitam koliko su bili, kažu dva puta. To nije terapija koja nije pomogla - to je terapija koja nije ni počela. A s druge strane, razumijem ih. Kad nakon dva mjeseca čekanja dobiješ petnaest minuta i recept, teško je vjerovati da će iduća dva mjeseca čekanja donijeti išta drugačije", kaže Crnković.
Upravo tu, smatra, leži prilika za širu promjenu: ne u zamjeni jednog pristupa drugim, već u proširivanju onoga što se nudi.
„Hrvatska ima izvrsne psihijatre i psihologe, i njihov rad je temelj svega. Ono što nedostaje nije kvaliteta stručnjaka, nego širina ponude. Ljudi su različiti. Način na koji netko procesira anksioznost nije isti kao kod druge osobe. Jednom čovjeku najviše odgovara razgovor, drugom farmakoligoija, drugom kombinacija razgovora i pristupa koji se bavi nesvjesnim obrascima koji održavaju simptom."
Što dalje?
Dok se sustav prilagođava, sve više ljudi počinje samostalno tražiti pristupe koji im odgovaraju: od meditacije i mindfulnessa do tehnika rada s podsvjesnim obrascima poput hipnoterapije. Ne kao zamjenu za stručnu pomoć, već kao nešto što rade paralelno, za sebe, u vlastitom tempu.
„Ljudi danas imaju pristup informacijama kakav prije dvadeset godina nisu imali. I sve više njih aktivno traži odgovor na pitanje: što još mogu napraviti za sebe? To nije pitanje nepovjerenja prema sustavu, to je pitanje osobne odgovornosti. A kad netko preuzme tu odgovornost, rezultati se vide.", kaže Crnković.
Brojke u međuvremenu nastavljaju rasti. I ono što te brojke zapravo govore nije da su Hrvati slabiji ili anksiozniji od ostatka Europe, već da prostor za suradnju među stručnjacima i bolje odgovore postoji. Pitanje je samo hoćemo li ga iskoristiti.
Timoteo Crnković je certificirani hipnoterapeut specijaliziran za naprednu Ericksonovu hipnoterapiju. Pomaže ljudima koji žele razumjeti što im se zapravo događa ispod površine - i riješiti to. Njegova praksa bilježi jedne od najviših korisničkih ocjena u Hrvatskoj u tom području. Besplatna konzultacija i više informacija na timoteocrnkovic.com
Ovaj članak ima edukativnu svrhu i ne zamjenjuje stručnu medicinsku pomoć. Hipnoterapija je komplementaran pristup koji se koristi paralelno s postojećom skrbi, ne umjesto nje.