Ako ste zabrinuti za zdravlje svojih stopala, odgovor na pitanje je li hodanje bez obuće po kući dobra ili loša navika mogao bi vas iznenaditi. Stručnjaci se slažu da hodanje bosih nogu nije univerzalno dobro ili loše, već ovisi o nizu faktora, od zdravstvenog stanja pojedinca do vrste podova u domu. Klinički podijatar dr. Robert Conenello veliki je zagovornik takve prakse jer, kako objašnjava, ona jača unutarnje mišiće stopala koji s godinama i neprestanim nošenjem obuće prirodno slabe. Ti su mišići usko povezani s našom cjelokupnom pokretljivošću, pa njihovo propadanje može doprinijeti smanjenoj mobilnosti kako starimo. "Mnoge patologije koje viđam u svojoj praksi posljedica su nesposobnosti angažiranja tih mišića za normalno kretanje i metaboličku učinkovitost", istaknuo je Conenello.
S dermatološkog stajališta, dr. Hannah Kopelman slaže se s tom procjenom te dodaje kako hodanje bez obuće kod kuće može imati i neočekivane koristi za kožu. "Hodanje bosih nogu omogućuje koži da diše, što može pomoći u sprječavanju nakupljanja vlage i smanjiti rizik od gljivičnih infekcija poput atletskog stopala", pojasnila je. Osim toga, osjećaj različitih tekstura pod nogama može djelovati iznimno opuštajuće i blagotvorno za mentalno zdravlje. "Osjećaj teksture različitih površina pod nogama može biti uzemljujući i relaksirajući, gotovo poput mini refleksološke seanse", kaže Kopelman, dodajući da za one bez postojećih kožnih ili ortopedskih problema to može biti prirodan način povezivanja s okolinom i promicanja svjesnosti.
Međutim, isti stručnjaci upozoravaju i na potencijalne rizike. Jedna od očitih mana hodanja bez obuće u zatvorenom prostoru je povećana izloženost iritansima i alergenima na podu, poput prašine, dlaka kućnih ljubimaca ili ostataka kemikalija za čišćenje. Za osobe s osjetljivom kožom ili kroničnim stanjima poput kontaktnog dermatitisa ili ekcema, ovo bi mogla biti značajna briga. Dr. Conenello priznaje slične rizike, poput mogućnosti da se stane na patogene kao što su gljivice u vlažnim okruženjima, ali brzo naglašava da se "pravilnom higijenom ti rizici mogu ublažiti", savjetujući često pranje, temeljito sušenje i hidrataciju stopala.
Uz to, postoje i bolni rizici povezani s hodanjem bez obuće, uključujući mogućnost klizanja na glatkim ili mokrim površinama ili stajanja na nešto tvrdo i oštro što može uzrokovati ozljedu. Svatko tko je ikada udario nožni prst ili slučajno stao na Lego kockicu može potvrditi koliko takvi incidenti mogu biti mučni. Dr. Kopelman ističe da su osobe s dijabetesom ili lošom cirkulacijom podložnije teškim posljedicama, jer kako piše HuffPost, "čak i manja ozljeda stopala može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema". Upravo se tim skupinama savjetuje poseban oprez i izbjegavanje hodanja bez zaštite.
Iako hodanje bosih nogu može ojačati mišiće, opetovano prakticiranje na tvrdim površinama poput pločica ili parketa potencijalno može dovesti do umora stopala ili plantarnog fasciitisa, bolnog stanja u kojem se tkivo koje povezuje petnu kost s prstima upali. "Tijekom vremena, nedostatak amortizacije može stvoriti stres na zglobovima, posebno kod onih koji već imaju problema sa stopalima ili zglobovima", objasnila je dr. Kopelman. Zanimljivo je da je porast rada od kuće nakon pandemije doveo do povećanog broja slučajeva plantarnog fasciitisa. Mnogi ljudi, navikli na nošenje cipela s potporom, odjednom su počeli provoditi puno više vremena bosi na tvrdim kućnim podovima, što je preopteretilo njihova stopala. Čak i dr. Conenello, koji je inače pobornik bosonogog hodanja, savjetuje nošenje obuće s potporom pri obavljanju zadataka koji uključuju dugotrajno stajanje, poput kuhanja.
Naravno, postoji i zlatna sredina: čarape. Prema dr. Conenellu, "nema ništa loše u nošenju čarapa", no one jednostavno smanjuju prednosti povezane s bosonogim hodanjem jer stvaraju filter između tla i stopala. Dr. Kopelman dodaje da čarape mogu pružiti minimalnu zaštitu od manjih ogrebotina ili alergena, dok istovremeno omogućuju stopalima da se osjećaju relativno slobodno. Ako niste navikli hodati bosi, stručnjaci preporučuju da počnete postupno, s kraćim intervalima od dvadeset do trideset minuta dnevno, te da ih s vremenom produžujete. Uzimajući u obzir sve prednosti i nedostatke, hodanje bosih nogu kod kuće, posebno na čistim i dobro održavanim podovima, ne samo da je sigurno, već je općenito i zdravo, osim ako se ne borite s nekim stanjem kože poput psorijaze, ekcema ili atletskog stopala koje bi se moglo pogoršati. Selektivno hodanje bosih nogu čini se kao najbolja opcija - umjerenost je, doista, ključ.