Mnogi bi voljeli ostati živjeti s roditeljima što duže, uživajući u udobnosti doma i podršci obitelji. Ipak, odrasla dob donosi potrebu za osamostaljenjem te razvijanjem neovisnosti, odgovornosti i vlastitog životnog prostora, što je ključni korak u izgradnji samostalnog života. Za većinu muškaraca u tridesetima, ribanje kuhinjskih površina i vješanje majčinog rublja teško da bi bila karijera iz snova. No, za samoprozvanog 'sina koji ostaje kod kuće' Lukea Parkhursta, povratak pod krov svoje majke Patty u Las Vegasu i briga o domu došlo je kao olakšanje.
Prije otprilike sedam mjeseci, 34-godišnji prodavač spakirao je svoje stvari i odrekao se svoje plaće od 190 tisuća dolara (oko 173 tisuće eura) u Houstonu u Teksasu, u pokušaju jednostavnijeg i ispunjenijeg života. Sada provodi dane čisteći za Patty, slažući rublje, metući pod i pripremajući odrezak za njih dvoje svake večeri. "Obavljam kućanske poslove u zamjenu za život pod krovom svoje majke. To je neka vrsta moje karijere ovih dana", objasnio je 34-godišnjak. U međuvremenu, njegova majka, stjuardesa, svaki dan odlazi da bi zaradila za obitelj, osiguravajući plaćanje računa i hipoteke, čak i plaćajući račun kada njezin sin izvede djevojku na spoj.
Za razliku od rastuće populacije ljudi u dvadesetima i tridesetima koji se vraćaju živjeti s roditeljima zbog rastućih troškova života, preseljenje nije bilo prisilno, već ga je Parkhurst zapravo odabrao. U Houstonu, gdje je prije živio, posjedovao je kuću. Parkhurst je objasnio da se oduvijek osjećao neispunjeno gradskim životom, piše Daily Mail.
"Radije bih živio život kakav imam, bez novca, nego život kakav sam živio s takvom vrstom prihoda", rekao je. Muškarac je svoju šesteroznamenkastu plaću zamijenio za tjedni džeparac i pristup majčinoj kreditnoj kartici kojom obavlja kupovinu namirnica. Čak i ako želi izvesti djevojku na spoj, kreditna kartica njegove majke će platiti račun. No, 34-godišnjak i dalje inzistira na tome da je najmuževniji muškarac. "Muževnost se prije nije odnosila na brigu za kućanstvo ili plaćanje račun, već na lov, ribolov i popravljanje stvari. Većina ljudi koja mi govore da to što radim nije muževno su oni koji ne mogu ništa raditi. Jedina muška stvar koju mogu učiniti je platiti račune i platiti nekome da im popravi slavinu koja curi", izjavio je.
Neke su žene bile toliko iznenađene kada su otkrile da je on "sin koji ostaje kod kuće" da mu nisu vjerovale, a kada je on inzistirao, opisale su to kao nešto što ih odbija. Druge su ga pitale osjeća li da na njegovu muževnost utječe preuzimanje uloga koje se obično povezuju sa ženama. No, 34-godišnjak tvrdi da je njegov izbor zapravo poboljšalo njegov ljubavni život pomažući mu da filtrira materijalističke žene. "Ne želim nekoga tko se pita kako izgleda moj zid ili koji auto vozim. Postoji razlog zašto to radim umjesto da samo budem besposlen, pa su žene razumljivije. Postoje neki koji traže nekoga ovisnog, a ja ne želim takvu suprugu. Ne želim nekoga tko me gleda zbog materijalnih stvari umjesto da me pokušava upoznati", objasnio je.
Dodao je i da njegov život ovih dana izgleda drastično drugačije. Umjesto da se budi u zoru i suočava s gradskom gužvom, on započinje svoj dan između 7 i 9 sati ujutro, odmah odlazeći u teretanu. Nakon vježbanja, započinje svoje dnevne poslove, počevši s kupovinom namirnica. "Moja mama je oduvijek mrzila kupovinu namirnica i kuhanje. Obično jedemo odrezak barem pet dana u tjednu. Ponekad je to čak i sedam dana u tjednu. Obično imamo kasni ručak, ali ako je mama gladna, pripremim joj mali međuobrok ili nešto slično", opisao je. Popodne ispunjava drugim poslovima, uključujući pranje majčinog rublja, čišćenje bazena i kuhinje te pranje suđa.
"Samo obavljam kućanske poslove, a navečer, kada moje nećakinje i nećaci dođu iz škole, odvedem ih na nogomet ili odem kod svoje sestre i družim se. Ona vjerojatno čak i iskorištava to što dođem, ali mi ne smeta", objasnio je. No, dodao je da mu se neki članovi obitelji rugaju što još uvijek živi kod kuće. Unatoč tome, ne dopušta da ga to pogodi te je uvjeren da bi se mogao vratiti na bilo koji visokopozicionirani posao ako to poželi. Odrastao je u poljoprivrednoj, radničkoj obitelji. Njegovi su se roditelji razveli kad je bio mlad, a bez novca za fakultet, radio je lokalno prije nego što se preselio u Houston da bi započeo karijeru u prodaji. Tamo je brzo učio i počeo zarađivati stvarno dobar novac, ali je uvijek osjećao da nešto nedostaje.
"Uhvatio bih se da idem u barove usred dana ili da ondje provodim cijeli vikend i radim stvari koje ne bih smio raditi radi trenutačnog zadovoljstva, jureći materijalističke stvari. Ništa mi se nije sviđalo osim izlazaka, ali jedini razlog zašto sam izlazio bio je otupiti se od stvarnosti, bilo da se radi o alkoholu ili lovu na žene", rekao je 34-godišnjak. Gradski život razlikovao se od njegov odrastanja te se osjećao lišenim stvari koje su mu prije donosile radost.
Nakon što je dosegao točku pucanja nakon četiri godine stalnog rada, alkohola i trenutačnog zadovoljstva, nazvao je majku i rekao joj: "Selim se kući", bez ikakvih pitanja. Rekao je da bi razmislio o povratku prodaji, ali da se više nikada neće vratiti u centar grada ili čak u predgrađa. "Trenutačno sam potpuno 'uronjen' u to da budem najbolja verzija sebe", zaključio je.
Još malo pa se i Senf bu vratil.