iz kinologije

Cilj modernog uzgoja treba biti pas koji će živjeti dugo, zdravo i sretno

Foto: Pixsell
kinologija
Foto: Pixsell
kinologija
Foto: Pixsell
kinologija
21.02.2014.
u 18:13
Politika uzgoja ‘što više to bolje’ kojom se neki uzgajivači povode, najčešće rezultira pretjerano ispoljenim značajkama, što dovodi u pitanje dobrobit kod uzgoja čistokrvnih pasmina pasa
Pogledaj originalni članak

Moderan uzgoj pasa podrazumijeva uzgoj pasa po nekim pravilima. Pas određene pasmine je selektivno uzgojen kako bi imao određene fizičke i psihičke osobine. Dakle, prije dobrog poznavanja molekularne i klasične genetike, uzgajivači su planski birali pse obaju spolova kako bi ih parili sa fizički i psihički što sličnijima.

Birali su pse i ovisno o svrsi, a tada se u uzgoju najviše obraćala pažnja na to koliko je koji pas dobar u izvršavanju traženih zadataka. Proces selektivnog uzgoja prvi put je formaliziran 1873. stvaranjem Kinološkog saveza Velike Britanije. Tada je postepeno više od 100 zemalja uspostavilo klubove uzgajivačnica kako bi registrirali čistokrvne pse.

Bitne osobine

Danas je jedna od svjetskih krovnih organizacija za registraciju pasmina Fédération Cynologique Internationale (FCI), a hrvatska organizacija, Hrvatski Kinološki Savez je član FCI-a. Trenutno su pri FCI-u registrirane 343 pasmine. Za svaku pasminu registriranu i priznatu od FCI-a postoji propisan međunarodni standard. U standardu su navedene sve bitne osobine koje pojedini pas mora imati kako bi se smatrao čistokrvnim pripadnikom pasmine. Zemlja iz koje potječe pasmina je domovina pasmine i ona predlaže standard pasmine Komisiji Standarda i Znanstvenom Povjerenstvu FCI.
Znanstvenici su otkrili da mnogi uzgajivači prije nisu, a neki još uvijek ne uzimaju u obzir što znači imati zdravog psa. Za te uzgajivače je najzdraviji pas onaj koji je po psihologiji i fiziologiji najbliži idealnom psu opisanom u standardu pasmine, bez obzira na moguće bolesti koje ima. Nekadašnji standardi propisivali su fizičke osobine koje su osnovni oblik pradavnih pasa, koji je tada ličio vuku, izmijenile na najbizarnije načine. Ti standardi su propisivali visinu psa, dužinu nogu, dužinu ušiju, oblik zubala, dužinu njuške ili neku drugu osobinu koja je uzgajivače nagnala na uzgoj u što bližem srodstvu kako bi dobili štence – kopije istih osobina i tako uzrokovala velike zdravstvene probleme u pasmini.

No, nije samo uzgoj u srodstvu napravio problem. “Matador“ uzgoj je onaj pri kojem se za parnjaka odabire mužjak što viših ocjena s izložbi kako bi spario što više ženki i ostavio što više svojih potomaka. Na taj način smanjuje se genetski bazen (gene pool) i varijabilnost genoma unutar pasmine. Tako dobivamo pasminu punu klonova, gdje su svi psi genetički isti i imaju iste predispozicije za ista svojstva i iste nasljedne bolesti, ali su i jednako neotporni na određene varijabilne uvjete. Neki zahtjevi, na primjer dužina nosa kod brahicefalnih pasmina, npr. buldoga ili pekinezera, uzrokuju u toj pasmini probleme sa disanjem. Displazija kostiju povezana je s dugom leđnom linijom kod, na primjer, baseta, korgija ili jazavčara. Kavalir španijeli kralja Charlesa su zbog linijskog parenja gdje su, na primjer, očevi nerijetko bili i djedovi štenaca, ili majke bile i sestre parnjaka, pasmina koja ima puno genetičkih poremećaja. Ta pasmina u velikom postotku ima šum na srcu, siringomijeliju (bolest u kojem mozak prerasta lubanju), epizodijsku padavicu, trombocitopeniju, displaziju kukova ili probleme s ušima i očima.

Foto: Pixsell

Politika uzgoja ‘što više to bolje’ kojom se neki uzgajivači povode, najčešće rezultira pretjerano ispoljenim značajkama, što dovodi u pitanje dobrobit kod uzgoja čistokrvnih pasmina pasa. No, naravno postoje i uzgajivači pasa koji već sada uzgajaju pse koji su funkcionalno, fizički i mentalno zdravi, a opet poštuju i pravila propisana standardom pasmina i njih su prepoznale organizacije za zaštitu životinja. Danas postoje genetički testovi kojima se mogu potvrditi već postojeći genetički poremećaji. Kako bi se takvi poremećaji izbjegli, mogući parnjaci mogu biti pregledani na određene nasljedne poremećaje karakteristične za tu pasminu.

Oštriji kriteriji

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, standardi pasmina su revidirani kako bi promicali funkcionalno zdrave pse, a sve veći broj europskih kinoloških klubova pooštrava kriterije vezane uz sam uzgoj pasa. Europska konvencija za zaštitu kućnih ljubimaca, koja je donesena u Strassbourghu 1987. godine i registrirana od strane glavnog tajnika Europskog vijeća 1995. godine, bila je ključna u tom procesu. Standard nekih pasmina se mijenja 2003. godine kako bi psi bili zdraviji i imali funkcionalniju anatomiju. Tada se u sve standarde uključuje napomena: svaki pas koji ima fizičke poremećaje ili poremećaje u ponašanju biti će diskvalificiran. Izraz „diskvalificiran“ podrazumijeva da je pas netipičan za pasminu i da će biti diskvalificiran u izložbenom ringu. Međutim, iako su standardi pasmina prošli kroz značajne promijene u cilju promicanja funkcionalnog zdravlja, još uvijek postoje jedinke sa nepovoljnom anatomijom. Standard pasmine se može, barem u teoriji, promijeniti preko noći, ali za iskorjenjivanje nezdravih, takozvanih “over-typed” pasa trebat će proći više generacija zdravog sparivanja.

Nema sumnje da i kinološki suci imaju velik utjecaj na izbor pasa koji će ostati u uzgoju, a stoga i na zdravlje i dobrobit čistokrvnih pasa. Sudac može lako doprinijeti razvoju smetnji u pasmini, preferirajući psa koji ima neke značajke “over-typed” psa, što može posljedično dovesti do oštećenja zdravlja. Obrazovanje i svijest da suci priznaju svoju odgovornost u vezi znanstveno dokazanih problema imalo bi značajan utjecaj na vrijednost uzgojnih programa kao što je standard pasmine i sučeva interpretacija standarda pasmine bi uvijek bila glavna smjernica u uzgoju čistokrvnih pasa. Osim toga, veterinari imaju znatnu odgovornost u promicanju selekcije zdravih pasa za uzgoj. Veterinari bi trebali surađivati sa klubovima pasmina u edukaciji kinoloških sudaca. Suci bi trebali naučiti barem osnove genetike, funkcionalnu anatomiju i razumjeti posljedice nezdrave anatomije. Veterinari bi morali biti svjesni svoje odgovornosti u savjetovanju uzgajivača za odabir funkcionalno zdravih pasa za uzgoj.

Cilj modernog uzgoja pasa je da svi psi moraju biti funkcionalno zdravi, konstrukcijski i mentalno u tipu pasmine jer će jedino tako živjeti dugo, zdravo i sretno. Tako bi se spojila standardna kinologija sa dobrobiti. Drugim riječima, cilj je smanjenje nasljednih bolesti ili bolesti koje su se javile zbog nepravilnog uzgoja. Ovo bi trebao biti zajednički cilj svih svjetskih uzgajivača pasa, klubova pasmina i kinoloških saveza, a na kraju i samog FCIja bez obzira na pasminu o kojoj se radi.

O posljedicama uzgoja BBC je snimio i dokumentarac

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.