turistička patrola

Čarobnjak iz Ozlja (600) voli čaj od lipe, bere vrganje, ne pije i traži – curu

Foto: Srđan Hebar
Josip Stupić
Foto: Srđan Hebar
Ivica Štenta
Foto: Srđan Hebar
Ozalj
Foto: Srđan Hebar
Ozalj
Foto: Srđan Hebar
Ozalj
Foto: Srđan Hebar
Ozalj
Foto: Srđan Hebar
Ozalj
06.04.2017.
u 11:18
"Naš ti susjed Ivan radi zimi na Aljasci, na -40 Celzijevih stupnjeva. Kanađanima je to prehladno..."
Pogledaj originalni članak

Nehru, Džavaharlal Nehru, bio je možda i prvi slavni turist u Ozlju. Zbog dolaska tog indijskog državnika, borca protiv ropstva, asfaltirana je tih dana na brzinu i cesta od Karlovca do staroga ozaljskoga grada na litici iznad Kupe.

– Tu, na ovom uglu, mahali smo kao klinci sa zastavicama, bilo je to negdje šezdesetih. Letjele su i latice. Tito i Nehru provezli su se u nekoj “lađi”, tko će ga znati je li to bio Lincoln ili Opel Olympia... Spavali su u dvorcu – kažu domaći koji se sjećaju tog doba.

I što su dečki radili?

– Nemamo pojma, do dvorca nismo smjeli ni blizu tih dana.

Na stranu nesvrstani i stari dvorac Zrinskih i Frankopana. To je stotinu puta ispričana priča. Idemo na aktualnosti...

Tri stotine stranica stripova

– Čekaj s aktualnostima, naš je Ozalj u to doba bio raj za Zagrepčane. Tu su se dolazili kupati, vozio je vlak, ma bilo je divota. Ali, kad su počeli kupovati prve aute, krenuli su na more, u Crikvenicu, Kraljevicu, Opatiju... Danas, ideja je dovesti unuke tih kupača iz metropole ovdje na našu plažu. Imamo opet i turistički vlak...

Hit je ovih dana u Ozlju – “Čarobnjak iz Ozlja”. Njegov autor, čovjek koji stripom želi popularizirati grad, a ideja je sjajna, kaže:

– Čarobnjak iz Ozlja je vedar lik, pozitivac. Ma ima malo i dječje naivnosti, ali pomaže svojim sugrađanima. Kao nekad Zagor. Za njim sam bio lud kao klinac, pročitao sam barem 700 stripova o Zagoru i Čiku. Bio je Duh sa sjekirom dobar sa svima, pravičan, ma baš kao moj Čarobnjak. I on okrene na šalu, kad god može – kaže Josip Stupić (28) te dodaje kako je nacrtao više od 300 stranica stripa.

Što radi Čarobnjak?

– Živi zdravo. Pije čaj od lipe, bere vrganje i lisičarke. Pa star je 600 godina!

Ne pije alkohol?

– Pio je, ali je prestao. Pušio je i lulu, pa i to prestao. Taman kad sam ja prestao s duhanom, prestao je i Čarobnjak u stripovima.

Ima li Čarobnjak iz Ozlja curu?

– Radimo na tome... Imat će!

Šećemo centrom grada, na otvorenom baš njegovi stripovi, postavljeni prije dva tjedna. Po zidovima, turisti ih čitaju.

– Ne znam da u ikojem drugom gradu postoji takva izložba stripova. Ozalj je po tome unikatan – kaže ponosno.

Ovdje svi putovi vode u – café bar Tropic. Na terasi, na pauzi, i čovjek kojega svi znaju. Zanimljiva životna puta.

– Školovao sam se kod isusovaca na zagrebačkoj Šalati za svećenika, pa sam kao veterinarski tehničar pomogao stotinama krava oko Ozlja da se otele, napravio s kolegom veterinarom Josipom Bacanom više od dvije stotine carskih rezova, bio sam dva mandata i ozaljski gradonačelnik, a sad radim na održavanju i gradnji cesta... – kaže Stjepan Zoretić (65).

– Mladima je to čudno, ali mi stariji još imamo žara. Ma ništa nam nije problem.

U tom trenutku, na crvenom traktoru prolazi Ivan Valić. Ne staje, samo maše iz kabine.

– Naš ti Ivan radi zimi na Aljaski, i na -40 stupnjeva. Kanađanima je to prehladno. A kad ondje malo zatopli, dođe u svoj kraj, ima tu vinograd... Pa zimi opet gore – pričaju za susjeda.

Šećemo do plaže na kojoj se nekad kupalo pola Zagreba, a na njoj ribič Matija (43) iz Zaprešića.

– Tu ispod Munjare, elektrane, ljepše je pecati nego na Savi. Hvatam bolena, voda je čista, na izletu sam, uživam... Štuka koju sam uhvatio imala je 101 centimetar.

Dečki dodaju:

– Naša je Munjara nekad osvjetljavala cijeli Karlovac. U staroj centrali turbine se vrte još od 1907. godine. Starija je samo šibenska na Krki, ali ona nije u funkciji...

Sjedamo u automobil i prema – Ferencima. Istom cestom kojom je, prije par godina, John Malkovich, holivudska zvijezda, tražio rodnu kuću svojih roditelja, djedova i baka. Ali mi ne idemo Maljkovićima, nego k Ivici Štenti (39).

– Eh, k meni se ne dolazi slučajno. Čak ne možeš ni zalutati, moraš doći s razlogom – veli Ivica.

Pokazuje na pčelinjak.

Koliko ih je?

– Malo. Oko tri milijuna. Nekad ih je bilo više...

Malo je tri milijuna?!

– Da. A ove godine samo su me dva puta ubole pčele. No, kad je sezona, zna biti i po stotinu uboda dnevno. Imam odijelo, pa žalac ne dođe do kože. Ali osjetim...

Motika lijek za sve probleme

– Motika je lijek za sve probleme! Što će ti vreća za boks na tavanu? Nema ljepšeg rješavanja problema i stresa. Ako si ljutit, samo jače mašeš motikom. Bolje se osjećaš, spavaš, smiješ se od uha do uha. Sve u našem OPG-u radimo sami. Pomognu mi mama Magdalena i supruga Brigita. Ponosim se bučinim uljem i sokom od buče, on je hit! Na stotinu litara ide samo kilogram šećera. Imam i sirup od bobica bazge, med, mali mlin za brašno, radim propolis... Imamo park prirode, a želio bih da ovaj kraj ljudi prepoznaju po ekološkim proizvodima. Ekološki smo čisti, nema industrije, nema prometa, samo da nam je stvoriti brend – Proizvodi parka Žumberka – kaže te dodaje kako još i radi osam sati dnevno, brine se u Ozlju o ljudima s teškoćama u razvoju, Downovim sindromom, autizmom...

A sreća?

– Ma divno mi je, pa živim u parku... Gdje ćeš ljepše.•

>>U gradu grofova pet tigrova u dvorištu, ali i majmun Tarzan koji lovi zubala

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

GE
geez
16:51 06.04.2017.

poanta?