Otvorili ste oči ili imate osjećaj da ste potpuno budni, ali tijelo vas ne sluša. Ne možete pomaknuti ruku, okrenuti se ni dozvati pomoć, a istodobno vam se čini da netko stoji pokraj kreveta ili vam pritišće prsa. Tako može izgledati paraliza sna, zastrašujuće iskustvo koje obično traje nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Za razliku od obične noćne more, osoba tijekom takve epizode može biti svjesna prostora oko sebe. Upravo spoj budnosti, nepokretnosti i neobičnih osjeta može izazvati snažan strah, iako je sama paraliza sna uglavnom bezopasna.
Neuroznanstvenik Baland Jalal za LADbible objašnjava da je ključ u REM fazi spavanja, tijekom koje nastaju živopisni snovi. U toj je fazi aktivnost većine mišića koji služe voljnim pokretima privremeno potisnuta, čime se sprječava da tijelo izvodi pokrete iz snova. Paraliza sna nastaje kada se budnost i taj mehanizam nakratko preklapaju, pri uspavljivanju ili buđenju. Osoba postane svjesna, ali još ne može upravljati tijelom, kao da se svijest probudila prije nego što je tijelo izašlo iz sna.
Jalal, koji je ovu pojavu doživljavao i sam, opisuje ju kako pokušaj pokreta bez očekivanog odgovora tijela može pridonijeti neobičnim osjetima. Nekima se čini da lebde, okreću se ili tonu, dok drugi imaju doživljaj da vlastito tijelo promatraju izvana.
Posebno su uznemirujući prizori sjenovitih figura i osjećaj prijeteće prisutnosti. Premda mogu djelovati vrlo stvarno, riječ je o halucinacijama povezanima sa spavanjem, koje se mogu pojaviti dok je osoba djelomično budna. Prema Jalalovu objašnjenju, mozak pokušava protumačiti nepokretnost, pritisak u prsima i strah te ih povezuje s poznatim predodžbama. Tako neugodan tjelesni osjet može dobiti oblik nekoga tko sjedi na prsima ili stoji u mraku pokraj kreveta.
Britanski NHS navodi da nije posve jasno zašto se paraliza sna javlja, ali povezana je s nesanicom, poremećenim rasporedom spavanja, anksioznošću, posttraumatskim stresnim poremećajem i narkolepsijom. Može se pojavljivati i kod više članova obitelji.
O prevenciji je teško govoriti, no stručnjaci vjeruju kako u smanjenju vjerojatnosti epizoda mogu pomoći redovit raspored odlaska na spavanje i ustajanja te sedam do devet sati sna za odrasle. Preporučuje se i redovita tjelesna aktivnost, izbjegavanje obilnih obroka, alkohola, nikotina i kofeina neposredno prije počinka te spavanje na boku umjesto na leđima. Ako se epizode često ponavljaju, izazivaju strah od spavanja ili dovode do stalne iscrpljenosti, treba se obratiti liječniku.