Strip se nije jednako razvijao u svim dijelovima svijeta. Stekavši ogromnu popularnost u Americi, stripovi su dolazili i u Europu. U europskim novinama i magazinima još uvijek je prevladavala karikatura i ilustracija, a razrađene crtane priče pojavljivale su se samo sporadično. No već 1906. u Francuskoj imamo nastavak njihove tradicije proto stripova i u listu La Semaine de Suzette pojavljuje se lik junakinje Becassine (1905.), koji će ubrzo postati vrlo popularan kod mladeži. Nešto poslije (1908.) u listu L'Epatant Louis Forton stvara svoje djelo "Les Pieds Nickeles" (kod nas prevedeno "Tri ugursuza"), a Alain Saint-Ogan junake "Zig et Puce" (1925.).
U Italiji počinje izlaziti list za mlade Il Corriere dei Piccoli (1908.) s najplodnijim autorom Antoniom Rubinom, koji stvara svoje popularne junake, a u Ujedinjenom Kraljevstvu također imamo začetke stripovske produkcije koja će se ubrzo razmahati u nadolazećim desetljećima.
U SAD-u nastavlja se ekspanzija stripa i poslije Prvog svjetskog rata. Raspojasan strip gega i burleske kao što su bili "Buster Brown" i "Bim i Bum" imao je svoje sljedbenike. "Mačak Felix" Pata Sullivana, koji se 1920. godine pojavio kao junak crtanog filma, tri godine kasnije seli se u strip. Njegovi doživljaji i avanture tipični su primjer oživljenog crteža. Sullivan prenosi u kvadratiće stripa sva ona znakovna sredstva kojima se koristio u filmu, kojima se mačak izražavao u nijemom crtanom filmu: pilu koja reže kladu kao oznaku za spavanje; upaljenu žarulju kao simbol nailaska neke spasonosne ideje; »z-z-z« iznad usnule osobe; uskličnik ili upitnik kao znak čuđenja i zbunjenosti itd. Dakle, maksimalno, ali racionalno korištenje svih oblika slikovno-simboličkog izražavanja koje autoru može pružiti samo strip i crtani film.
Fizionomija stripa bitno se mijenja 1929. godine kada se u njemu, kao epizodni lik, pojavljuje Popaj – simpatičan mornar jakih šaka. On ne samo što više ne silazi sa stranica stripa, već postaje glavni junak stripa. Neobuzdana mašta Elsieja C. Segara proizvela je brojne nevjerojatne životinje i ljude najrazličitijih osobina, karikaturno iznijansiranih, a špinat – izvor čudesne Popajeve snage – i pljeskavicu – Wimpijevo omiljeno jelo – učinila gotovo nacionalnim specijalitetima. (U Teksasu, zemlji uzgajivača špinata, podignut je spomenik Popaju, a u Engleskoj pljeskavicu i danas nazivaju "vimpi".) Poslije Segarove smrti strip su s manje ili više uspjeha nastavili raditi drugi crtači: Bela Zaboly, Tom Sims i Bud Sagendorf te posljednji Hy Eisman, koji Popaja crta i danas sa sve uočljivijim znacima nedostatka inspiracije.
Još će jedan strip iz tog vremena pobuditi našu pozornost. To je Little Orphan Anie (Sirotica Ana) Harolda Graya, nastao 1924., jedan od najkontroverznijih stripova uopće. Rađen prije svega kao strip za djecu, on je sve drugo više nego dječji strip. Svojom promišljenom ideologijom borbe dobra i zla, čestitosti i pokvarenosti, taj strip iz nastavka u nastavak priziva nostalgiju za "starim dobrim vremenima" (čitaj: Amerikom kapitalističke slobodne konkurencije). Ono što Sirotica Ana želi zaštititi i sačuvati jest Amerika zasnovana na čestitosti, marljivom radu, ali i starinskom moralu. Od samog svog postanka taj je strip bio kuđen i hvaljen, ovisno o političkoj obojenosti kritičara, ali se još održava zahvaljujući nevjerojatnoj popularnosti svojih srcedrapateljskih tema.
Potkraj 1930. godine pojavljuju se prvi nastavci stripa "Blondie" autora Chica Younga. Rađen u početku kao "djevojački" strip, on uskoro (1933.), udajom svoje junakinje, postaje obiteljski strip. Jednostavnog i duhovitog sadržaja, s humorom prepoznatljivim iz filmskih burleski toga vremena, laganog i svježeg crteža, to postaje najobjavljivaniji i najprevođeniji strip uopće, prenošen svojedobno u više od 1600 časopisa i preveden na četrdesetak jezika.
I dok "Blondie" ulazi u svijet s aureolom šampiona stripa, drugi lik iz tog razdoblja postat će maskota, simbol stripa i vječnog, nostalgičnog sna za djetinjstvom koje traje, riječ je o Mickeyu Mouseu (Miki Miš). Ne treba ga posebno predstavljati, zar ne?! Jer svatko se od nas barem jedanput u životu u djetinjstvu poistovjećivao s avanturama tog šampiona simpatije. Njegov likovni otac Walt Disney (1901. – 1966.) predstavio ga je već 1928. godine kao junaka crtanog filma, a u svijet stripa prenio 1930. godine. Nastao je kao jedna u nizu antropomorfiziranih životinja, kakvu je, konačno, sačinjavao i cijeli Disneyjev svijet. Junaci koji su ga slijedili iz pera istog autora, Mini, Šiljo, Pluton, Bjelka, Paja Patak, Pata, Hromi Daba i drugi, uskoro su postali vrlo popularni, i nije neosnovana tvrdnja da je upravo Miki najpoznatija crtana ličnost svijeta.
Disneyev strip u prvom je redu namijenjen djeci, koja su bila i ostala njegova najvjernija publika. U njemu nema mjesta filozofskim mogućnostima i nema drugog značenja osim onoga što strip kazuje. Korijeni njegove popularnosti leže u spoznaji da je sa svijetom sve u redu. Miš, simbol slabosti i nejakosti, nošen idejom pravde i čovjekoljublja, uvijek na kraju pobjeđuje.
Potkraj dvadesetih godina strip je najzad našao svoj definitivni oblik. Poboljšana je kvaliteta crteža i priča, sa sve naglašenijim realističkim primjesama, usavršen scenarij, a mnogi elementi drugog narastajućeg medija, filma, nalaze svoju široku primjenu i u stripu. U prvim desetljećima svoga nastajanja i oblikovanja strip se ograničavao na komičnu, zabavljačku ulogu. On je veoma blizak karikaturi, gotovo poistovjećen s njom; njegovi junaci su karikaturno oblikovane ličnosti i životinje. To je slučaj i s Bimom i Bumom, mačkom Feliksom, Popajem, Mickeyem Mausom...
Tridesetih godina pojavljuje se nov trend: težnja prema realizmu u crtežu i naraciji, prema pustolovini i velikim serijalima. Ulazimo u razdoblje neviđene ekspanzije stripa, u njegove "zlatne godine". Najpopularniji postaje pustolovni strip građen oko glavne ličnosti koja se, po svojoj profesiji ili temperamentu, uključuje u akciju, u avanturu. To je vrijeme nastajanja tzv. herojskog ciklusa stripa, stripa superheroja, nadčovjeka mitskih dimenzija. Narastajući trend prema realizmu odražavao je u velikoj mjeri utjecaj filma: savršeniji stripovi su montirani iz scene u scenu iskorištavajući opće i krupne planove, različite kutove snimanja i ostale elemente filmske tehnike. Strip, uz crtača, dobiva još jednog autora – scenarista.