KULTURNA ANALIZA

Zašto Srbi rade bolje filmove od Hrvata?

Foto: Promo
Zašto Srbi rade bolje filmove od Hrvata?
04.11.2021.
u 19:00
U prvom vikendu prikazivanja u hrvatskim kinima film “Toma” o životu pjevača Tome Zdravkovića srpskog redatelja Dragana Bjelogrlića ostvario je nevjerojatnu gledanost od čak osam tisuća gledatelja.

Hrvatski film je dosadan. Hrvatske filmove nitko ne gleda. Što nama znači što je “Murina” osvojila nagradu u nekom tamo Cannesu kad jedan “Toma” o pjevaču narodnjaka iz južne Srbije kinu ima osam tisuća gledatelja u jednom vikendu? Istina, kada bismo gledali samo podatke o gledanosti hrvatskog filma u kinima, mogli bismo se uvjeriti u to da je naš film spao na niske grane i da mi Hrvati, eto, nemamo pojma kako napraviti jedan pošten kinohit.

Naš film koji je u kinima postigao najznačajniji uspjeh ipak je već više od dvadeset godina “Kako je počeo rat na mom otoku”, a slijede ga “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” iz 1997., dok su “Svećenikova djeca” i koprodukcija “Parada” jedini filmovi u zadnjih deset godina koji su uspjeli ući u top pet. Ma kome se zapravo da gledati još jedan film o nesretnim ženama u Dalmaciji (“Tereza37”, “Murina”, “Ne gledaj mi u pijat”, “Mare”) ili nesretnim ženama u nekom drugom dijelu Hrvatske (“Plavi cvijet”, “S one strane”, “Ti mene nosiš”), pitaju se mnogi. Međutim, stvari obično nisu toliko jednostavne, a o problematici gledanosti hrvatskog filma u kinima dala bi se napisati i poštena doktorska disertacija.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Marijana Rudan

Smatrali su nas teroristima: Film o političkom progonu Hrvata u Australiji 70-ih kandidat je za Oscara

Tijekom pandemijskog lockdowna Marijani Rudan je prišla mlada glumica Kat Dominis i podijelila s njom ideju za kratki film inspiriran stvarnim iskustvima hrvatskih migranata u Australiji 70-ih godina. Iz tog početnog koncepta razvila se snažna autorska suradnja: dvije žene, dvije perspektive, jedna priča koja je dugo čekala da bude ispričana. Rezultat je “Unspoken” (“Neizrečeno”) – umjetnički dojmljiv, emotivno pulsirajući film koji spaja dokumentarističku istinu i obiteljsku dramu. Nastao iz skromnog budžeta, ali neizmjerne strasti, film je ubrzo osvojio svijet.

Ključne riječi


Komentari 37

DR
drugPlenky
17:27 04.11.2021.

Zato što u Hrvatskoj filmove režiraju fake Hrvati a u Srbiji original Srbi

HA
hacker
18:48 04.11.2021.

U Hrvatskoj se ne snimaju filmovi za publiku nego isključivo za festivale to je jedan od glavnih razloga za nezainteresiranost gledatelja za Hrvatski film. Jedan od drugih bitinih razloga su katastrofalno loši scenariji, filmovi suu katastrofalno loše snimljeni da su gotovo negljedljivi. Iskreno rečeno mislim da nemamo sposobne filmaše da snime neki svjetski kino hit.

PI
Pišmevrit
17:48 04.11.2021.

Zato sto u Hr ne mozes dobiti sredstva za film ako nisi antihrvatski raspolozeni homic, srbin, radetov mali ili nesto slicno. To je zatvoreni krug zlih i netalentiranih ljudi koji sami sebi dodjeljuju lovu